srijeda, 20.02.2008.

Bolni zub...

Evo imam vam puno toga za ispričati..
U subotu nisam išla van zato što me jako bolio zub..
Sjedila sam sama kod kuće do koje doba noći na netu (dok mi u sobu bije uletio pijani braco..) i pokušavala biti jača od te strašne boli.
I tako ja nekako izdržala. Ujutro se probudim kad ono..cjeli vrat mi otečen, nemogu gutati, jedva pričam (svi su slavili).
Naravno ja moram na konjički. Krkam se knavonima da prestane, sjedim na konjičkom cjeli dan, nije bilo šanse da idem jašit, i pokušavam skuputi hrabrosti da u ponedjeljak posjetim zubara. Trpim, trpim i trpim, ali nemogu više, još sam više natekla.
Mama i tata odluče da je najbolje da idem na maksilofacijalnu kirurgiju.
Brat me vozi, mama i tata ohrabruju da ću znat di se trebam kome javit (ipak imam bolnicu u malom prstu, a i oni su zdr, djelatnici pa su sve dogovorili telefonom). I tako se ja i brat pojavimo na hitnoj po uputnicu.. Tamo me svi pozdravljaju sve ide brzo (tata tamo radi).
Odem na maksilofacijelnu, doktor dolazi za minutu, i kaže.. nebi te ja sad previše mučio, znam da jako boli, trebat će ti još taj zub, neću ga vadit jer nesmijem zbog upale...
Kao malo lakše mi je. Doktor je super simpatičan, stvarno čovjek za 10!
Šalje on mene u dežurni dom zdravlja. Dolazim, Ulazim unutra kad ono neka mlada simpa doktorica i sestra.
Sjedam na fotelju, doktorica mi namješta naslonjač da mi bude udobnije..i pita sestru "gdje se pali lampa". Mislim si ja, super ni lampu nezna upalit a treba mi brusit zub. Zatim pita " sestro a koja je f.." neznam točno naziv. Meni još gore. Počne ona to meni brusit, i nije bolilo, napiše mi recept kako je dr. iz bilnice preporučio i pusti me kući..


Photobucket - Video and Image Hosting




Strašno..ali ipak dobro..

I sad ja razmišljam ovako: "u kakvom sam ja očaju, strahu i boli bila. Pojavila sam se u nedjelju navečer na svim tim mjestima, dodavši i ljekarnu, a oko mene su sve bili simpatični i veoma dragi ljudi. Definitivno su i psihički veoma pozitivno utjecali na mene. Baš sam bila sretna"

Sada nek neko kaže da mi, zdravstveni djelatnici nismo simpatični i pristupačni. Naravno uvijek ima izuzetaka...

- 22:39 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Opis bloga

Verbalni i emocionalni ispadi cure u najboljim godinama.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Čitam:

"bila sam ono što se iz života briše...djevojčica tvojih snova i ništa više.."


"ljudi nas optužuju da radimo pogreške, samo zato što neke stvari radimo na svoj način"

Drage pjesme...

I baš me briga ko te noćas vozi kući, briga me i ako si sretna ko što kažeš, ma da znam da lažeš..sve to ubija me.
grlim hladne jastuke, moj bjeli labude.
I briga me što nisi mjesec, a ni sunce briga me. Al nećešmoći preko blatne kaljuže čista stići do moje postelje..
Moj bjeli labude, kad me jednom ne bude, sve će vode labude da se razbistre...



Vece ne miriše na rakove i školjke, mjesec je bljeda fleka boje cimeta uzimaš cipele za šetanje kroz snove, ulica voli ritam tvoji koraka.
Vjetar se provlači kroz nepoznate rječi, asfalt se miluje sa tvojim štiklama, suviše mekan da bi mogao spriječiti, ovo je veće puno tvojih tragova.. KAD HODAŠ, NE ZASTAJKUJEŠ, ZEMLJU NE DODIRUJEŠ, A MENE NE PRIMJEĆUJEŠ..
i uporno se trudiš da me prođepožuda, još drtimod tvog pogleda, iz nekih starih razloga...



Ti si ga upoznala, jedne ljetne večeri, on te poljubio dok more se pjenilo..i ti si se zaljubila mada nisi htjela to krivo je more.. Znam ljeto je varljivo a srce ti zavodljivo..
kući kad si došla ti znala si da si u zabludi... krivo je more..