petak, 17.08.2007.

Krivo je more...

opis slikeKako mi ljubav lagano ide na živce..
Bila sam na moru, na prekrasnom Čiovu. Sienna mi je bila cimerica, sve u svemu bilo je super, osim ljubavi. Prvo sam se morala suočiti s dečkom od prošle godine, Švicarcem M. Bilo mi je glupo ne pričat s njim, a opet kako da se ponašam da je sve normalno?! No sva sreća on je budući Cristiano Ronaldo morao je na treninge, utakmice pa je otišao kući.. No vraća se tjedan dana kasnije. Kad je otišao ipak mi falio, i to jako, jer je baš zgodan, dobar, a to što je umišljen sam mu oprostila. Zabavljala sam se sa svojim društvom koje je ga je namjerno spominjalo. Počela sam odlazit s bratom i Siennom na plažu s njihovim društvom. Koja ludnica. Puno ljudi iz Osijeka na jednom mjestu...gotovo kao u Osijeku. wink Dobro sam se uklopila, počela sam izlazit s njima i polako zaboravljati M. No nemogu ja da mi se netko ne svidi. Upoznala sam jednog zgodnog Veslača iz mog grada. S njim je došao i njegov prijatelj isto veslač. Baš su super, ispravni, brzo smo se skompali. Kupali se, navečer izlazili, bili na plaži do jutra..
Bilo je predobro, no morala sam posjećivati svoje staro društvo, da se ne osjećaju odbačenima. Dani su prolazili meni je bilo odlično, približavalo se vrijeme M. povratka. Veslač i ja smo se stalno gledali, no on je jako stidan i nije se maknulo dalje od pogleda. Svima je uspijevalo osim meni, pa čak i bratu i Sienni.
Neki su nam pokušavali i namjestit... Ali u ključnom trenutku ja sam se razbolila, povraćala sam cijeli dan i nisam se maknula iz kreveta. Navečer oko 11 mi je naglo bilo bolje i morala sam ići van, Veslač za dva dana ide kući. Odlučila sam da je sutra zadnja prilika da ga zgrabim. To veče smo on i ja išli sami po gajbu piva, ali ja nisam davala nikave znakove jer mi stvarno nije bilo ni do čega.
Savršena prilika, a ja je ne iskoristim.
Sutradan ga nisam vidjela na plaži, nikom se nije javio, a navečer je trebala biti njegova i Siennina oproštajna.
No, veslač je otišao rano ujutro kući.. Neeee... Cijelo veče mi nije bilo ni do čega. Otišla sam sa Siennom u wc kako bi ona popravila friz za F., a ja sam nazvala Veslača. Javio mi se. Pitala sam ga gdje je. ''U Osijeku. Ali vraćam se za 2-3 dana.'' - dodao je. Bila sam presretna.
M. se vratio. Pomirili smo se. Nije ni čudo kad sam ja preuzela inicijativu.
Bilo je samo upitno hoće li se Veslač vratiti do moje oproštajne. M. i ja smo se super zabavili, taj zadnji dan sam se kupala do 21h s njim i još jednim frendom i frendicom. Ni manje ni više nego u njegovoj majici. Išli smo zajedno kući i lijepo se pozdravili. Kad sam došla u kuću brat je komentirao parfem i rekao da bi i on takav. Naravno cijela sam mirišala na M. parfem. I mama i tata su znali koliko je sati. Zaboravih Veslača na neko vrijeme, kad ono zazvoni mob.. Zove prijatelj i psuje kako se nisam pojavila na plaži, Veslač se vratio i pogledom me traži.. he he he.
Išla sam kupit vodku, juice i pivo s bratom i idemo na plažu.
Veslač je malo više popio, a moj brat mu je silom htio namjestiti neku Švicarku, samo da ja i on ne završimo zajedno. Nije htio da ja budem s njim. Veliki braco sa svojim razlozima.
On i Švicarka su nestali, ja sam se zabavlja sa bratovim prijateljima, pravili smo gluposti, smijale se ko najveće pijane budale (ja nisam ništa pila). Kasnije sam saznala da nisu zabrijali i da nije bilo ništa među njima. smijeh Ja sam zaboravila na sve i jednostavno se htjela samo zabavit. Što mi je uspijelo. Kad se malo rastrijeznio pitao me da li mi može leći u krilo, i da, legao je... Držali smo se za ruku, nakon sat vremena smo ga ja i prijatelj otpratili kući jer je on malo teturao okolo. Još smo se smijali jer nismo znali da li smo ga odveli u pravu kuću. Rekao je da ćemo se vidjet u Osijeku.
Pozdravila sam se sa svima, rekli da jedva čekaju da me ponovno vide...
Sad sam u Osijeku i jednom mi je pisao, a trebao se vratiti prošle srijede. No više se ne javlja, a ja i dalje čekam...

- 13:29 -

Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Opis bloga

Verbalni i emocionalni ispadi cure u najboljim godinama.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Čitam:

"bila sam ono što se iz života briše...djevojčica tvojih snova i ništa više.."


"ljudi nas optužuju da radimo pogreške, samo zato što neke stvari radimo na svoj način"

Drage pjesme...

I baš me briga ko te noćas vozi kući, briga me i ako si sretna ko što kažeš, ma da znam da lažeš..sve to ubija me.
grlim hladne jastuke, moj bjeli labude.
I briga me što nisi mjesec, a ni sunce briga me. Al nećešmoći preko blatne kaljuže čista stići do moje postelje..
Moj bjeli labude, kad me jednom ne bude, sve će vode labude da se razbistre...



Vece ne miriše na rakove i školjke, mjesec je bljeda fleka boje cimeta uzimaš cipele za šetanje kroz snove, ulica voli ritam tvoji koraka.
Vjetar se provlači kroz nepoznate rječi, asfalt se miluje sa tvojim štiklama, suviše mekan da bi mogao spriječiti, ovo je veće puno tvojih tragova.. KAD HODAŠ, NE ZASTAJKUJEŠ, ZEMLJU NE DODIRUJEŠ, A MENE NE PRIMJEĆUJEŠ..
i uporno se trudiš da me prođepožuda, još drtimod tvog pogleda, iz nekih starih razloga...



Ti si ga upoznala, jedne ljetne večeri, on te poljubio dok more se pjenilo..i ti si se zaljubila mada nisi htjela to krivo je more.. Znam ljeto je varljivo a srce ti zavodljivo..
kući kad si došla ti znala si da si u zabludi... krivo je more..