petak, 31.03.2006.
polubolnički dnevnik No 1.5 (napomena: doma sam)
|
Razina leukocita u krvi (2.02) rezultirala je otpuštanjem iz bolnice uz nezaobilazno "dođite nam opet" i tako, evo mene doma na oporavku... Al nije bio toliko beskorisan dan u bolnici, izvadili su mi krv, i poslali nekog dobrog studenta da me pregleda hahahaha :) u 11 sam već bila vani, naravno... Vozila sam dio puta doma, i usprkos tome što ja mrzim pretjecati šlepere, stigli smo kući za četiri i po sata. S tim da je tata u jednom momentu urlao: "Jesi ti luda?!?!?! eno ti policija, ograničenje je 60!" Uspjela sam proći kraj policajca sa 60km/h... Još uvijek znam kočiti, valjda...
I šta ću ja sad raditi, 7 dana doma, sa svim mogućim zabranama koje postoje. Možda da odem u krevet i probudim se 5.4. ... Jedna mnogo sretna vijest, opekotina počinje normalno izgledati :) onako, nova koža.. neke ružičaste boje, al ipak normalnije nego ovih prethodnih dana. |
četvrtak, 30.03.2006.
Bolnički dnevnik No.1
|
Helou helou drugovi :)
evo prvi dnevni izvjestaj... Nakon što sam spavala čitava tri (3) sata... jutros u 4 sam krenula za Zagreb. Uspjesno stigla do odredišta, manje-više uspješno izvadila krv. Smjestila se u sobu... Ovaj put imam wc, ooooo da! ALI... došli nalazi, i eto ti ga.... leukopenija, olitiga manjak leukocita... i ne možem primiti terapiju. načula sam da će me pustiti kući dok se oporavim. Tako sa s nestrpljenjem očekujem jutarnji konzilij... i ako bude "sreće" sutra naveče sam opet doma. Mada, bilo bi bolje da sam odradila tu terapiju, ovako samo razvlačim to bezveze. Posjete su mi bile divne danas. Skroz ste mi slatki, jel znaš? Znam da znaš... neee zgodna je vaaarijanta, kad zavoliš muzikanta... heheh samo ti uživaj, mila. A eto, da zaokružim dan Novim Sadom, akd smo već počeli... Kupim ja tako tu neku karticu da mogu na internet u bolnici, al je idiot ne znam instalirati i bla bla bla... ALI našlo se jedno iznimno drago i strpljivo stvorenje, koji je meni, totalnom idiotu, nekih sat vremena objašnjavao štda da radim da to instaliram da uopće radi... I evo, radi :) Veeeeeeeeliki poljubac za strpljenje :) i da... divno te je slušati, znaš? :)) Ajte ljudi laku noć... Budićeme teta medicinska sestra u pola šest... ...retko u šest, samo po kazni.. |
ponedjeljak, 20.03.2006.
|
Ne znam dal ovo više itko i čita... Al eto, da ostavim pokoje slovo, čisto da znate da sam tu negdje :)
Prva terapija mi je prošla više-manje uspješno... Više jer nije bilo nepodnošljivih mučnina, a manje jer imam OGAVNU opekotinu na lijevom ručnom zglobu... Citostatik mi išao paravenozno i spalio što mu se prohtjelo :)... više sreće drugi put... Primjeti se pozitivan ton? :) Zadnji post sam napisala u tragično lošem raspoloženju, a svi koji me poznajete, mislim da znate da to kod mene ne traju dugo...Budu to neki momenti, baš oni.. Lošim vetrom doneti. Neću duljiti previše... Samo eto, da znate da mislim i na vas neke ovdje :) APDEJT: Vidim da nema zadnjeg "tragično loše raspoloženog posta" i tako nekih stvari... ma koga briga uopće... |