Pukotina

četvrtak, 14.03.2024.

Rasplakala se bila ko kišna godina.
Taj je čovjek imao snage i za sebe i za svoju ženu.
Razumio je onu neku pukotinu, vremensku crvotočinu u koju svi lako upadnemo poistovjećujući se sa svojom prošlošću, dajući joj pretjerano na važnosti.
I onda nastavljamo živjeti u toj rupi, kao da vani života više nema.
Jednom dijelu sebe uvijek treba dozvoliti da se obnavlja. Bila to ruka, noga, vlas kose. Ako te poštedilo i ostavilo živim, za to postoji neki valjani razlog.
Lucas je došao s jabukama. Pas Španjolac veselo je mahao repom i vrzmao se oko njenih nogu, dok su ribali jabuke i slagali kolač za pećnicu.
Sve su to obavljali s lakoćom, kao da pitu slažu zajedno oduvijek. Koja pošalica, red pjesme i smijeha i već je došlo vrijeme za pogledati stričevu kuću.

20240313-114353

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.