Šta su ti psi

petak, 08.03.2024.

Paas ti mater, da ti mater!, psovala je ljuto izlazeći iz grmlja. Možda je neka crijevna viroza ili možda njena glupa navika jesti naranče uz kavu.
Ko će ga znat!
To je taj Apolon dakle! I još s gitarom..zgubidan neki.
I ja se baš userem, umjesto da ga upoznam, sad se već naglas samoj sebi smijala.

Krenula je s vrećicama kući.
A pred kućom joj...stoji ricasti, dok dječak sjedi na travi i gladi njezinog psa. Mali mu na svom jeziku nešto tepa na uho. Pizda od psa sav se rastegnuo od miline, kao da bi da ga posvoje. Pravi se da razumije španjolski.
On je uljudno pozdravi. Na engleskom. I mali također, pomalo kao da ima usta puna kupina.
Ona uljudno odzdravi, a onda je zabljesnu dva reda ko snijeg bijelih zuba. I kod malog također.
Ricasti ima laganu crvenu jaknu i crvene tenisice. Jebeni šminker, da vidimo šta hoće. Ona ima na sebi rastegnutu vreća haljinu, grašak zelene boje. U kojoj ponekad i spava, al šta ima veze.
Kaže da je Rafael. A i smije se tako. Mali je Lucas. Isto je ricav. Di ti je mater, mali, najradije bi pitala.
Kaže da dolaze iz Brazila i da trebaju smještaj.
Ti bokca! Stric je umro prošli tjedan. Nešto je uređivala malo, al dal je to prerano malo i dal je prilično...
Veli Rafael da su mu dolje u selu rekli da ona ima slobodnu kuću. Novac nije problem, još ricasti pridometne. I opet se smije. Ona ne zna što je tu smiješno u vezi novca, al isto se nasmije.
I odmah se pokaje.
Šta si ovaj umišlja? Da će ona tu stajat i glupavo se smješkat?!
A opet, lipo ga je gledat. Mali je pita, opet koda jede kupine, da jel može na zahod.
No, krasno. Sad će ih još morat uvest u kuću.
Nije pospremala. Mislila je popodne. A kako će sad? Uh..da, naravno. Uđite. Jebate koji dan.
Priprema im ručnike za ruke.
Ricavi stoji kraj vrata. Kao da mu je ipak malo neugodno. Napokon. Ne bi podnijela toliko ležernosti odjednom.

Ona mu nudi da sjedne. Na stolu su jabuke. Pink lady. Zamijesila je ujutro tijesto za pitu. Tijesto se prekriveno krpom, odmara kraj prozora.
Eh...da je znala jutros..
On gleda jabuke upravo zaljubljeno.
Može li?, pita pogledom.
- Jasno, daj samo. A pitu ću punit je li..onom stvari.
Nije bila svjesna da je komentirala naglas.
Ponovno je zabljesnu zubi ko s reklame.
Evo malog. Briše ruke i jurne van Garovu, a ovaj samo što mu se ne baci u zagrljaj.

........ja ih već vidim:-))) nastavlja se

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.