četvrtak, 02.11.2006.

Čovjekova stupidnost ili...?

Zašto ljudi prvog novembra u hordama pohode vječna počivališta tijela naših voljenih? Ima li taj ritual smisla?!? Potvrđuje li se i na primjeru 'tradicije' te da su ljudi ofce?
Na pitanje prvo lako je površinski i 'jasno' risponsat – jer je to dan Svih Svetih i na taj dan se odlaskom na mjesta dotična pokojnicima počast odaje. Hm... odaje li se odista počast tako? Idu li ljudi na taj dan tamo poradi istinskog odavanja počasti pokojnicima ili poradi sebe (i drugih duša živućih)? Do ušesa mojih došla je rečenica – «Ajde kupi onu svijeću koja duže gori « (ta koja duže gori je ona na baterije). A onda je uslijedilo - «Ova će izgorit do sutra pa sutra (01.11.) ne bude gorilo... Nametnulo mi se kveščn. Jeli svrha svijeće da gori što duže?! Da drugi ljudi vide kak gori?!?! Još o jednom momentu kontempliram i kontempliso sam od dana kad sam posto svjesniji nekih stvari. Fakat je da je na počivalištu spomenutom 1. novembra gužvancija ogromenska. Fakkat je i da ista pohode i ljudi treće pa i četvrte životne dobi. Konkretno, vidim bakice zgurene do zemlje, jedva hodaju a vuku cvijeće, lampaše i sebe kroz gužvanciju tu. Zašto???!!! Zato jerbo je to 'tradicija' i jer to svi tog dana rade???!!!
Na drugo gore postavljeno frage odgovaram negativno – smisla nema! Ne mislim ja da uopće ne treba pohoditi počivališta ta; treba ih pohoditi ali dostojanstveno s 'mišlju' «želim» a ne «moram».
Iz trtljanja mog uvidjet se more antvort na treće prašanje – da, ofce su jerbo se povode za onom 'kud svi tud i mali mujo!'
Osobno pohodim počivališta ta u samoći bitka svog i kad imam potrebu. Zapaliti svijeću i stajat neko vrijeme kraj nje i kontemplirat... za mene je to 'ritual' i ne opterećujem se time da što duže gori i da drugi ljudi vide kak sam je zapalio istu.
Svijeća koju sam ja zapalio 06. veljače 2002. nikad se ugasit neće bez obzira na atmosferilije ili utjecaje drugojačije.

Adio!
• isklesano u 09:41 • Ukleši otiske šapa... (5)

<< Arhiva >>