Jedna novotarija, koja bi možda mogla potrajati, a možda i ne, će biti tjedni RPG session report. Trenutno se igra Call of Cthulhu, sa mojom guzicom u glorificiranoj DMovoj stolici. Od blogera, jedino poznajete Nighthawka kao igrača, za ostale vas niti nije briga.
Ova se CoC kampanja zbiva u Americi (New York, the center of the universe... where else could it happen?) pred kraj sedamdesetih godina. Bjesni hladni rat, hipiji zagovaraju mir i ljubav, rock cvate. Igrači rade za organizaciju Delta Green Ops koja se bavi pronalaženjem dokaza postojanja paranormalnog, te lokacijom i uništavanjem istog. Kao paravan im služi Gilchrist Zaklada, koja je poznata svijetu kao istraživači paranormalnog u vidu - "donesi dokaz onosvjetskog i mi tebi damo novce". Predstavljajući se kao istraživači Gilchrist Trusta, naši hrabri junaci skrivaju bolnu istinu do svih vas i omogućavaju vam da mirno spavate.
Likovi:
Sam Jones - ćelavi crnac, vojnik, služio u Vijetnamu, sad radi za Delta Green kao njihova veza s vojskom
Vasilij Kurčkov - prebjeg iz SSSRa, stručnjak za elektroniku, eksplozivne i ine naprave, saboter, regrutiran DG u zamjenu za zelenu kartu
Dr. Grey - doktorat iz arheologije, Indiana Jones wannabee, outdoorsman, inače načitan čovjek sa vrlo malo zdravog razuma, voli blefirati i govoriti na španjolskom, arhitektura mu je hobi, nije član DGa
Jack Irons, aka. "Ira" - profesor antropologije, isti fakultet kao i Grey, govori portugalski i rođeni je diplomat, nije član Delta Greena
Priča počinje jedne blage ljetne noći na Manhattanu u Heard Buildingu. Sama je zgrada skup prostora za iznajmljivanje tako da su niži katovi pretvoreni u šoping centar, a na višim katovima postoji knjižnica, odvjetnički uredi, računovođe, brokeri... tipično leglo pokvarenog kapitalizma. Parkirališta u temeljima se protežu kroz četiri kata ispod zemlje, dok se peti upravo gradi. Već nekoliko dana, radnici koji rade na doljnjem katu nisu se vratili kući, ali ljudi na gornjim katovima su vidjeli da se radovi vrše, pa je DG iz njima poznatih razloga poslao Sama Jonesa i Vasilija da to provjere. Momci su se, nakon što su intervjuirali ljude gore, koji su se tužili na glavobolje otkad su radovi nastavljeni, odlučili spustiti dizalom do petog kata parkirališta. No... dizalo je naglo zapelo zbog, kako se činilo, nedostatka struje.
U dizalu se još nalazio Dr. Grey, koji je u knjižnici proučavao neke knjige o arhitekturi u 16tom stoljeću, pa je ostao zatečen naglim stajanjem dizala. Vasilij je zaključio da nešto nije u redu, jer se nije upalio pomoćni generator, dok je Sam podigao slušalicu da prijavi stoj lifta. S druge se strane nije čulo ništa, samo pucketanje i čudan, težak glas kojeg nije mogao razabrati osim riječi "hungry", nakon čega se više nije ništa čulo. Potom su čuli lupanje na nekom od gornjih katova, kako odjekuje po oknu. Nakon neuspješnog pokušaja otvaranja vratašca za pomoć na vrhu lifta, Sam je izvadio svoj Magnum, šokiravši Greya, i pokušao razvaliti bravu s druge strane. Uspio ih je samo sve zaglušiti.
Došla je struja, ali lift se nije micao. Vasiliju je sinulo, da bi mogli pokušati otvoriti vrata, jer će im sustav automatskog otvaranja pomoći pri tome. Nakon nešto muke svih njih, vrata su otvorena. Lift je zapeo između dva kata, ali bilo je dovoljno prostora da se provuku van. Upravo kad je Sam izvukao Vasilija van, telefon je počeo zvoniti, nakon čega je puknula žica lifta, i on je propao uz glasan tresak do petog kata. Parkiralište je bilo u mraku, pa je Vasilij upalio upaljač, dok je Sam iz opreza ponovo izvadio Magnum. Grey se vukao za njima.
Konačno su vidjeli kako prema njima idu dva radnika, pa je Sam sakrio oružje u nadi da će mu dati nekakve odgovore. Svaki noseći svoj alat (francuski ključ i pajser), radnici su se polako došetali do junaka i potom, skočili na njih. Iz njihovih širom rastvorenih, slinavih čeljusti dopiralo je slično pucketanje i težak glas koji su čuli preko telefona, ali naši junaci nisu razumjeli ništa što su rekli. Grey je dobio pajserom po glavi, zateturao u stranu i ostao čekati jer mu se vrtjelo. Sam je perforirao glavu prvoga, dok je Vasilij ubio drugoga. Nisu niti stigli pasti na pod, kad je iz svakog od njih izašla neka bijela prikaza, koja je isčeznula u tami.
Odlučivši pozvati backup, junaci su se povukli do svog automobila na prvom katu, ali tada ih je neka nepoznata sila oborila na pod i onesvjestila. Kad su se probudili, nalazili su se na petom katu parkirališta, nabacani jedni preko drugih. Udario ih je još jedan val nepoznate sile i počeli su vidjeti tuđa sjećanja. Eksplozije napalma nad vijetnamskim selima, Staljinove ponoćne čistke, hramovi Južne Amerike. Izmjenjivali su sjećanja jedni drugih još par trenutaka, bez mogućnosti zaustavljanja navale, kad je prestala. Počeli su dolaziti k sebi. Kraj njih je stajala čudna piramidolika naprava, kojom su upravljala preostala tri radnika, očito jednako bezumni i slinavi kao i prva dvojica.
Jedan se čovjek, normalan, udaljavao s mjesta događaja, razgovarajući se na walkie-talkie. "Da, uljezi nisu ništa saznali. Imam kazetu. Radnici će ih riješiti." Na njegove riječi, radnici su prekinuli rad i krenuli prema našim onesposobljenim junacima...
Nastavak slijedi.
Glazba: Metallica - Call of Ktulhu
|
"Kako rade Heisenbergovi kompenzatori?"
A relapse came suddenly, but not entirely unexpected. 
Zanimljivo je to, zar ne? Tolerancija, bratstvo i jedinstvo, te mnogo precjenjena jednakost. Ne tako davno, svi smo željeli bili jednaki, drugovi i drugarice. Kako, molim vas lijepo pametne, to postići? Da svi imamo identična materijalna bogatstva, opet ne bi bili jednaki jer se razlikujemo kao ljudska bića. Zavist nas drži, i to ne zbog toga što netko ima bolji auto ili veću kuću, nego zato što je dovoljno snalažljiv da si to priskrbi. Negdje je u novinama pisalo da dvije žene u posve jednakoj haljini imaju veliku šansu da zavide jedna drugoj zato jer "onoj drugoj haljina puno bolje stoji". Drugovi i drugarice, sve je to u vašoj glavi.