Here comes the rain again......Falling from the stars.....

opet sam sanjala isti san...
iznova proživila svaki naš zajednički trenutak...
sreća je bila neizmjerna....

ali...
(zašto sve lijepo mora imat ali?... )
kao što sam mislila.... i rekla.....

sreća je kratko trajala....

čini mi se da je to bilo tako davno.....

da je jako dugo prošlo otkad sam se osjećala zadovoljno....
voljeno....

od tog dana.. od tog sna...

svake sekunde sam gubila mrvicu te sreće....
i napokon... sreća je nestala....

ostala je jedna ogromna praznina....



ostale su suze.....

i ljutnja...

ne znam kako popunit tu prazninu....

trudim se....

trudim se da svojim ponašanjem...
svojim razmišljanjem....
da ne naškodim nekome...

da mu ne ukradem sreću....
da mu ne izbrišem osmijeh sa lica.......
al kako?....

ponekad... zapravo....
stalno...

pitam se....

ima li sve ovo smisla....??

Ipak to mogu!!

ovaj post nije ništa pametno za čitat...

on je kao i inače tu samo zbog mene..
jer meni je to važno... :)


dakle... poslala sam svoj prvi napad na Ogame-u.... :D

nakon mjeseci i mjeseci igre... ovo je prvi napad koji sam JA poslala i nisam ga povukla... :))

"opljačkala" sam "čak" 10 metala, 5 kristala i 3.535 deuterija... :))


LOL!

al ipak... ja to mogu... ja to hoću!!! :))

P.S. ares...sorry... X)

Od tumora do ožiljka...

pa ovako...

volila sam ja tu svoju kvržicu... :)
bila je još jedan razlog po čemu sam drukčija od drugih...
zajebavala sam se kako je to tumor...
al to mi i nije bilo baš smiješno...
odlučih posjetiti gospon doktora..
na opće oduševljenje obitelji...

došla tamo..i ništa..
dobila uputnicu za ultrazvuk,za vađenje krvi,mokraće..

izvadili mi pola litre krvi i poslali me na ultrazvuk..

raskomotim se ja kod gospon doktora.. koji je stvarno legenda... :)
i gleda on to na onaj ekran tamo.. :)
i gleda.. i nije mu ništa jasno..
pa onda uspoređuje s drugom nogom..
natkoljenicom.....

vidim ja čovjek se zabrinuo...
pozove on šefa odjela da to pogleda..

pa onda on ponovi postupak..
gnjavi moje divne natkoljenice..
kucka po kvržici...
ni njemu ništa nije bilo jasno..
pa pozovu još dva neka lika..
neka ugledna gospoda doktori..

i oni opet ponove postupak..
pa jedan od njih reče da bi bilo dobro kad bi to slikali...

i da meni gospon doktor znak da ga slijedim...

ušla sam na V.I.P. ulaz :)
odma su me slikali..

i onda naravno čekanje.. dok oni odluče šta će s tim... :)

pozovu me unutra.. rekoše mi da sjednem.. bla,bla
i samo krene ovaj..

to ti je hrskavično-koštani tumor...
nije ti to ništa opasno...
dođi u utorak tu u bolnicu..
u srijedu ćemo te operirat...

gledam ja njega..
ovo je bio pravi grom iz vedra neba...

i dobro.. pitam ja njega koliko ću morat bit u bolnici...
oko dva tjedna...
i onda se ja zabrinula.. a što će bit s rođendanom..
ću moć u petak doma?
pa možda... bla,bla

.....

i tako... počnem se ja spremat za bolnicu..
kupila sve što mi je trebalo...
dobila medu 'budi moj medo' od frendice...

došla dole... opet čekanje.. sjedim ko budala na odjelu.. sestre prolaze,doktori prolaze...niko ništa...

i dođe sestra MArica, starija žena... Glavna sestra.. :)

i odvede me u sobu.. nije loše.. na prvi pogled.. tv.. to mi je dosta.. :)
moj krevet je imo dodatne police.. ko da su znali da mi treba mjesta za knjige koje sam dovukla...

smjestim se ja i dođe opet Marica da mi izvadi krv...
ajde... navikla sam se već na to..
opet su mi izvadili pola litre krvi....

dođe moj gospon doktor... Irenko.. :)
tip je legenda... :)
najbolji je...

kaže mi sve što me zanimalo u vezi operacije... opet pipa tu kvržicu.. pita me dal će mi falit kvržica..
malo pita neke gluposti...

pra noć je prošla u dobro.. osim one male tabletice.... ko je bio na operaciji zna o čemu pričam...

ujutro buđenje u 7...
i onda iščekivanje...
dobijem poziv u ordinaciju.. da se obave još neki pregledi...
vaganje... onda opet neka ispitivanja...

zatim ulazak u lift...



onda igla u ruku...
razgovor sa anesteziologom koji je stvarno lud čovjek...
onda nešto da me malo ošamuti..
zatim epiduralna...
pa opet razgovor sa sestrom i anesteziologom...

pa su počeli sa pripremanjem za operaciju...
anesteziolog hvali moje čarape... :)

i zatim sam dobila opet nešto da me ošamuti....

zaspala sam nakon nekog vremena....
probudila sam se u liftu....

dolazak u sobu... zatim razgovor o operaciji..
trajala je tri sata...
planirano je bilo sat vremena..
al tumor je zahvatio dosta mišića pa su i ga morali rezuckat...

onda spavanje.. spavanje..i spavanje.... :)

to be countinued....

možda... :D

Dani sjećanja na naše najdraže....

Iza nas u dani sjećanja na najmilije koji su otišli od nas da se više ne vrate...
Ti dani podsjećaju nas na doba življenja i doba smrti..... na ono čemu nitko od nas neće izbjeći....
Naviru uspomene na naše najbliže.. najmilije.... Majke... očeve....Braću.. sestre.. djedove... bake....sve male i mlade,sve prijatelje i znance...ali i sve nama nepoznate pretke davno prije nas koji su otišli nekamo daleko.. i više ih nema tko spominjati....
A bez tih nepoznatih.. u tami prošlosti... ni nas ne bi bilo...

Neka sada,,, i inače.. naši pokojni budu u našem sjećanju!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.