Dani u Keniji, na odmoru, lete.
Jednostavno imaš osjećaj da si stigao tek jučer, a u stvarnosti si tu već 2 tjedna.
Mislim, nije da mi se događanja u proteklim tjednima nisu svidjela, samo volio bih da imam više prilike upoznati običaje i ljude koji žive u Shanzu-u.
Uglavnom do sada sam se ponašao kao i svaki drugi turist koji dođe, vidi i ode.
Dobro ne baš kao prosječni turist..
Danas ćemo do Nakumatta odnijeti slike na razvijanje, kupiti nešto namirnica i razmisliti kad bi bilo najbolje uputiti se u South Coast. Još su mi skoro svježe u mislima slike od prošle godine i veselim se ponovnom susretu sa barom Forty Thieves, plažom i palmama.
Ovaj puta ćemo tamo ipak i ostati malo dulje od jednog dana.
Lilly mi je rekla da se može naći povoljnih hotela
* * *
Dakle jutarnji ritual nam je otprilike ovakav.
Nakon otvaranja očiju i svjesnog udisanja pakleno vrućeg zraka nekako se oteturam do velike bačve sa vodom.
Da to je taj luksuz kakav si većina mizungua ne želi niti zamisliti. Vodu nam donose svakih par dana u plastičnim kanisterima i napune nam veliku plastičnu bačvu te par manjih. Na toj vodi kuhamo, peremo se, a u zadnje vrijeme sa sve manje bojazni i pijemo kad zagusti.
Dobro voda za piće i kuhanje nalazi se u posebnoj bačvi i na nju posebno pazimo što se higijene tiče.
....dakle uzmem vrč i napunim lavor vodom. Otvorim vrata i još jednom provjerim da li sam ručnik oko pasa dobro zategnuo. Ne bi bilo zgodno da ga izgubim putem do naše "kupaone" koja se nalazi na drugoj strani dvorišta. Sva sreća da prolazim dugim natkrivenim hodnikom gdje je koliko toliko sjena. U dvorištu uglavnom zatičem gospođe koje peru suđe ili rublje te djecu koja su premala da bi se odvojila od majčinih skuta - kange u ovom slučaju.
Ulazim u blatom ožbukanu kupaonu i pogledam oko sebe. Čisto da ne bi bilo kakvih neugodnih iznenađenje kad se krenem polijevati vodom. Zna tu biti svega. Od bezazlenih gekoa do velikih žohara ili škorpiona.
Uglavnom samo gledaju ali ne volim voajere i gotovo. 
Ofriškan vratim se u sobu i osjetim miris kenijskog čaja (na mlijeku razrjeđenom sa vodom). Onda si napravim još zdjelicu Weetabix-a. Lilly ponekad kao danas donese i mambri (trokutasta peciva sa mirišljavim začinima koja su šuplja iznutra).
Sjedimo na podu - jer tamo je najugodnija temperatura i znojimo se nakon svakog gutljaja čaja.
"Ideš sa mnom do Nakumata poslije?"
"Može."
"Napravi listu što nam sve treba"
"Listu?"
"Znaš da ne zaboravimo nešto!?"
"Sawa."
Sreća je da nam je susjed taksist tako da smo se uz mali popust dogovorili kad da nas odveze tamo i kad da nas dođe pokupiti.
* * *
Stigavši odmah odlazimo do foto studia i predajemo filmove.
"Dođite po njih za jedan sat." - vele nam
Nakon toga odosmo u butik pronaći nešto za plažu za Lilly. Nekakav kupaći kostim. Usput pošto joj je rođendan bio jučer nisam joj mogao odbiti.
"Izaberi si nešto po svom ukusu"
Nakon što je isprobala par ponuđenih modela izabrala je naravno - onaj najskuplji.
Dobro ako ti se baš toliko sviđa uzimamo ga
Odosmo u trgovinu špecerajem i odnedavno i tehničkom robom na jednom krilu te namještajem, odjećom i obućom na katu.
Ona gleda kozmetiku, a meni oči zapinju za Cadbury čokolade i Schweppes. Uzeli smo još nešto voća i onaj suhi kolač, termosicu i.....
Ah shopping, kreneš i misliš uzeti ću samo ono što mi treba kad dođeš na blagajnu i plaćaš račun ne možeš se načuditi otkuda toliki iznos.
Slike su razvijene. Pokazujemo im koje bismo trebali i u koliko primjeraka iskopirati.
Bolje da bude koja slika više nego da pofali.
Punih kolica čekamo naš prijevoz i čuvši da je u gradu i da će malo kasniti odosmo do restorana. Lilly će sladoled, ja Krest i ..... vidi vidi samose. Dajte nam četiri komada.
Dolazimo doma negdje iza podneva i prvo se pokušavamo osvježiti otvaranjem vrata i zavjese na prozoru. Ne ide.
Onda skinemo višak odjeće. Uglavnom smo u kratkim hlaćama. Niti to ne pomaže.
Lilly odlazi sjesti van u hlad drveta, a meni ostavlja sobu i priliku da dopunim svoj dnevnik.
U sobu mi dolaze prvo Paul i djevojčica (njegova sestra koja bi ga trebala čuvati) te još nečija djeca. Bez imalo srama prilaze mi i počinju me razgledavati kao da me vide prvi put.
Djevojčica obzirom da ide već u drugi razred pokuša na engleskom
"Wha' is you' name?"
A ja ne budi mi teško na swahiliju ...
"Jina lingu ni ...."
"Langu" - ispavlja me.
Hm vidi vidi. Tak mala, a več me swahili podučava.
Tek što sam to pomislio otrči po svoje knjige i stavlja ih pred mene. Dakle krećemo sa lekcijom broj jedan.
Znanje u mene na ovim temperaturama neće pa neće. Znojim se, a swahili je i dalje zagonetka koju češće fulam nego pogodim.
Toto, mtoto, watoto.... sve mi se pomalo miješa.
"Asante sana."
* * *
Prilikom našeg shoppinga uzeli samo bocu likera od onog divljeg voća od kojeg se cijela savana napije jednom godišnje. Marula.
Gusta crvena tekućina koja samo pojačava žeđ. Nemamo drugog izbora nego otići na pivu.
"Kamo?"
"Hoćeš u onaj bar gdje smo bili prvi dan kad si stigao i lani?"
"Onaj sa živom muzikom?"
"Da baš taj."
Ispred samog ulaza peku roštilj koji ubija mirisom. Ljudi igraju biljar i pogledaju nas kad smo ušli. Sjedamo uz šank u visoke stolice sa pletenim naslonima i naručujemo. Na tren pozornost mi zaokuplja nekakav video spot na kojem se izmjenjuju plesači, a djevojka se pojavljuje usred visoke trave ili na izvoru vode. Glazba mi jednostano ulazi pod kožu. Ritam i njen glas od običnog odlaska na pivu napraviše koncert. Užitak za nepce, uši i oči.
"To ti je Saida Karoli. Vrlo poznata pjevačica iz Ugande koja živi u Tanzaniji. Silom prilika"
"Predivno."
"Sviđa ti se. I ja ju jako volim. "
boomp3.com
Nakon kraja tog dvd-a staviše još nekakav koncert iz Kampale. Nekakvu afričku verziju eurosonga. Uglavnom plasači rade pokrete koje više mogu spojiti sa cirkuskim akrobacijama. Ritmovi i jezici se izmjenjuju.
Ajoj mislim da sam se navukao na ovo. Postao sam ovisnik o afričkoj glazbi.
* * *
Rano ujutro pomalo mamurni od marula likera idemo u lov na matatu prema gradu. Stvari smo stavili u dva ruksaka i poprilično lagodno putujemo u usporedbi sa putom u Homa Bay.
U gradu nakratko susrećemo Annu. Lillynu prijateljicu i mamu Shiko. Sad živi negdje prema unutrašnjosti i sretna je da nas vidi.
Nisam bio siguran da da će me zapamtiti nakon prošlogodišnjeg kratkog susreta no bio sam u krivu. Žurimo na ferry u Likoni te se pozdravljamo. Nadamo se da će nas obići koji put.
U Likoniju poznata gužva i čekanje na prijevoz.
Obasipani raznim ponudama second hand robe, slastica na afrički način i malenih prigodnih ručnika stižemo na drugu obalu. Zauzimamo mjesto u matatuu i kroz 45 minuta smo na jednoj od međustanica do konačnog cilja.
... izašavši na dobro poznatoj stanici zaputimo se puteljkom prema baru na obali. Usput ćemo pogledati kakve hotelske usluge možemo imati u narednim danima.
Prva prilika bio je nekakav diving club. Cijena prava sitnica. Oko 30 € po noći i osobi. Ne hvala ipak ste nas malo precijenili.
Pomalo shrvani spoznajom da pronaći dobar i ne preskup hotel neće biti tako lako dolazimo na razne ideje...
A ovaj hotel!?
Ipak...
Na plaži susretljivi trgovac rukotvorinama ponudi se da će nas odvesti do jeftinijeg hotela ovdje u blizini.
Veli da je uglavnom pun no misli da bi nam mogao naći smještaj. Preko prijatelja.
"OK."
Hodamo plažom sa ruksakom na leđima. Sunce je nemilosrdno, a i bijeli pijesak ne pomaže baš. Svjetlost se odbija i blješti. Osjećam kako se polako topim i mislim si pa di je sad taj hotel.
Bijela plaža doma mog
Konačno skrećemo prema hladovini i usred šumarka nalazimo hotel "Wayside". Maleno zdanje sa bazenom ispred i otvorenim barom. Ispada da imaju slobodan apartman na prvom katu. Dvije spavaće sobe i kupaone, veliki dnevni boravak, kuhinja i terasa odmah iznad bazena...
Cijena 3500 KSH. Gledam Lilly i vidim da joj se više ne šetka po suncu.
"OK. Uzimamo"
U šali govorim da ću spavati svakih par sati na drugom krevetu da ih barem koristim kad sam ih već platio.
Na korištenje imamo i frižider te štednjak.
Za početak ajmo sjesti na terasu i malo se rashladiti sokom iz termosice. Bili smo skoro vidoviti kad smo jučer naručili led, koji se u Shanzuu kupuje kao neka dragocjenost, i stavili ga u termosicu te na njega nalili sok.
Naš vodič sa veseljem prihvaća osvježenje i krišku kolača. Pozdravljamo se i nadamo se ponovnom susretu kad navratimo do bara.
Odosmo malo u šetnju hladovinom i upoznavanjem kraja. Ispada da imamo pekaru u blizini. Sa pravim njemačkim i talijanskim pecivima. Istina na policama se nalazi tek nekoliko primjeraka no za nas dosta. Uzimamo nekoliko za večeras.
Iz hladovine
Nalazimo se na 5 minuta od mora i svega 10 minuta od glavne ceste.
Na večer odosmo do mora na kupanje, a za sada možda samo smočiti se u bazen.
A možda i prileći malo.
Ovo sunce ....
|
