< | ožujak, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Buđenje i konačno olakšanje od piletine u kokosovom mlijeku. Nisam niti baš 100 % siguran da je sa tim jelom bilo sve OK. Lilly je po običaju jela kobasice i ,„pomfri“ sa salatom. Vidim da je bolje raspoložena od mene. Odoh se osvježiti pa onda na doručak. Baš me zanima kaj su nam danas spremili!? Spustili smo se u restoran i sjeli. Konobar dolazi do nas i pita kavu ili čaj. Nakon toga nas nudi španjolskim omletom. Gledam oko sebe i vidim da su neke stvari ipak malo više slične zbilji nego snovima. Očigledno deja vu onda. Čak je i okus bio isti. Možda je od previše sunčanja ili je nešto divlje u zraku. Plaćam nam još jedno noćenje i naručujem dva soka koja ćemo popiti vani na terasi dok smislimo kamo danas. Sjedamo na visoke barske stolice od ebanovine i stol u obliku bačve za vino. Pijuckamo svoje sokove na slamčicu i gledamo u daljinu sve ne bi li nam došla kakva ideja. „Ma znaš, najbolje je da krenemo na plažu pa nam inspiracija možda tamo dođe“ „Sawa, ak ti tak' hoćeš“ Uzevši samo potrebne stvari (kupaće i ručnik) uputismo s prema plaži na drugu stranu prema onom drvenom mostiću koji bi valjda trebao služiti lakšem i bržem dolasku do brodica. Nasukali smo se Malo smo hodali plažom a onda privućeni plićakom uđosmo u vodu do koljena, pa do listova i na kraju do gležnja. Voda je odlazila na očigled kao da ju nekakva ogromna rupa usiše i ne vraća je do predvećer. U daljini gledam onaj most i mislim si dok dođemo do njega sve će biti suho i skakanje s njega je samo san. Barem ako hoću doskočiti u vodu. Ova barčica koju povremeno vidim kako plovi sad se beživotno zarila u blatno-travnati dio grebena. Jedino čemu mi je poslužila je za zgodnu pozadinu jedne od mnogih fotki. Kao veliki kavalir prepuštam Lilly da vodi, a sve ne bih li oprao sa sebe krivnju u koliko ne pronađemo ništa dublje za kupanje ili barem zanimljivije za sjesti i odmoriti. Ti vodi Hodamo već poprilično dugo i osim sunca na svojoj koži ništa ne osjećam. Problem je i se odbljeskom koji mi ne da gledati u smjeru u kojem bih htio. Gotovo sam siguran da od kupanja, na mjestu na kojem smo si to zamislili, neće biti ništa. Uzeo sam majicu bez rukava jer jasno glupi mizungu želi malo uhvatiti boje da može reći bio sam na moru. Krelac. Afričko sunce je za afrikance, mizungui se mogu natopiti kremom sa faktorom 50 i onda sjesti u hlad. Očito tu lekciju moram naučiti na svojoj koži Mislim da me ovo peckanje koje će kasnije prijeći u prženje do sada trebalo već okrenuti natrag prema mjestu odakle smo krenuli no noge jednostavno odlučile da ćemo naprijed. Gledam u daljinu i nekako nemam osjećaj da smo išta bliže svome cilju. Čak mi se čini na trenutke da se cilj udaljava. Sunčanica, garant Ne vjerujem Konačno smo stigli do stupova i što sad. Gledamo se i pomislimo isto ajmo malo dalje prema pučini pa možemo ako nađemo more barem malo noge smočiti. Sad mi je stvarno dosta, prva malo dublja lokva koju nađemo je moja. Ramena me peku ozbiljno i mislim da im fali vlage. Evo je. Zaletim se prema vodi, koje je prema slobodnoj procjeni duboka, do iznad koljena. Uletim u nju, a kad ono ko da je netko napunio kadu vrućom vodom. Fuj. Pa u ovome se ne mogu niti osvježiti. Gacam prema sredini ne bih li našao neku pukotinicu gdje je voda dublja i malo hladnija. Evo je. Možda malčice iznad 29 C. Uranjam u nju do vrata bojeći se da se ne ugrije dok se ja ovdje mislim. Lilly me gleda i vidim strah u očima. Sigurno si sad misli da sam skroz poludio od vrućine Najbolje je da se polako vratimo prema obali pa u neke nove pustolovine u hladu, krenemo. Znam da će mi se ovo izigravanje i glumljenje frajera po noći dobrano odbiti o glavu ali neka. Sad sam tu di sam i cijena je vrijedna užitaka. Bar se nadam I tako sad već dobrano umorni približavamo se mjestu ispred našeg hotela. Možda se i more počelo polako vraćati. Ali vrlo, vrlo polako. A di je more Možda bi najbolje bilo kad smo već tu malo prošnjofati po tim baricama. Možda ugledam večeru u njima ili barem nečiji ručak. Ili možda raka sa crvenim klještima. A ne to ne bi... Još samo par stotina metara pa smo u blizini hladovine. Nije me volja niti za čime drugim kao za nečim mokrim i hladnim u mom grlu i možda malo vode po ramenima. A da se ipak bacim još jednom. Pa tko zna možda bude sreće ovaj put !? Ajd' u ribolov Aha. Jesam ulovio sam kita za rep. Sjedim vani u sjeni nekakvog žbunja u cvatu i par palmi i osjećam miris pećenja negdje u blizini. Nadam se da bude neko napravil krumpira i salate pa da poćnemo. Šalu na stranu ali ovo peče. Do mene dolazi gospodin koji mi se predstavlja kao naš prvi susjed ovdje u Malindiju i veli mi da ima puno djece i da se bavi izradom suvenira. Iz nekakve maramice mi počne vaditi narukvice i ogrlice te ih redati preda mnom na kamenu. Pitam ga u nadi da ću se možda izvaditi iz situacije kupca bižuterije - „Što je najbolje za opećenu kožu?“ „Mangova mast.“ I kao baš slučajno ima jednu kod sebe. Vjerojatno bi ta ista mast poslužila i za bilo koji drugi problem samo da sam ga spomenuo prije „OK. Koliko košta?“ „150 KSH“ „Nemam kod sebe no mogu skoknuti do sobe pa donesem. Odoh skoro pretrćavajući onaj do koji je na suncu. Ulaskom u sobu Lilly me pita o čemu smo razgovarali dolje na ulici. Objasnih joj te me ona samo pogleda. „To ti neće pomoći. Trebaš kokosovo ulje, malo smrdi no za opekline je najbolje“ Uzimam ju za prevoditelja i pomoćnika pri pregovaranju o cijeni. Došavši van odmah bez imalo oklijevanja objašnjava gospodinu da mu je najbolje nabaviti kokososvo ulje ako hoće napraviti business. Poslao je jednog dječaka da ga pribavi. A meni kimne i pokaže glavom prema onoj hrpici bižuterije na kamenu. OK. Mislio sam kupiti nekakve suvenire za djecu pa ga pitam ima li išta za male zglobove 3-godišnjaka. Nema ali u tili čas mi pokaže da koju god odaberem on ju može smanjiti i da mogu gledati ako hoću. Kupljeno. Ako ništa drugo gledati njegove spretne ruke te čekajući spasonosno ulje isplatilo se platiti 200 KSH. Namazan uljem, glave okrenute od vjetra ležim potrbuške na krevetu. Čujem glasove na terasi i vidim dvojicu, dvoje ili štoliveć, muških. Jedan ima žensku torbicu i hlaće u pinki bojama. Kao što rekoh Lamu je poznat po gay zajednici no nisam znao da će toga biti i ovdje. I to još pred mojim vratima. Pozivam Lilly i objašnjavam joj što sam vidio ali ona mi ne vjeruje. Veli da izmišljem i odlazi provjeriti. Ostala je vani brbljajući sa obojicom i nakon nekih pola sata vratila se unutra zbunjenija nego ja. „To su dakle ti ...?“ „Meni izgledaju gay da više ne može“ Odoh se otuširati te pozivamo našeg taksistu da nas odvede do grada na večeru. Usput ću skočiti do „serekeša“ i da vidimo gdje su disco klubovi. Nadam se da ćemo večeras i obići koji. Oko 21.00 odosmo do, vele poznatog, „Star Dust“-a te uviđamo da smo među prvim posjetiteljima. Disco se malčice razlikuje od onih u Mombasi no ne previše. Prepun je talijana to je sigurno jedna od najupečatljivijih razlika i ljepotica iz Etiopije i Somalije. Sjednemo na povišeno mjesto i naručismo. Danas sam odlučio uzeti nešto protiv bola „Smirnoff Ice molim“ Oko 23 h disco se počinje puniti i glazba se izmjenjuje te smo malo na karibima, malo u Kongu malo u europskim disco klubovima. Lilly pleše, a mene ideja da me netko slučajno očeše po leđima ili ramenima odbija i od same pomisli. Za par djevojaka to je značilo poziv za moj stol. Ubrzo povratkom stasite Lue odoše u potragu za lakšim plijenom. Počinju predstave - akrobati, plesačice na štangi i kojekakvi animatori. Malo pomalo odmakla je ponoć u negdje oko 2.30 odlučismo da je dosta. Ajmo leć. Sutra je novi dan... |