Nakon naporne noći, borbe sa preznojavanjem, tumaranjem po dvorištu do vanjske kupaonice i dovršavanja flaše „Marula“ likera, budimo se i zaključujemo da je najbolje da što prije krenemo put grada, gdje bi trebali uloviti prazan bus prema Malindiju.
Naime svi busevi u Keniji su dosta fleksibilni po pitanju stanica i kupljenju putnika tako da čekati bus ovdje u Shanzuu ili malo bliže na stanici u Sagi ne znači da ćemo u istome i naći mjesta za sjediti, a bome mi se ne da stajati do Malindija ili pak sjediti na nekakvom pomoćnom sjedalu.
„Ima do tamo nekih 2-2,5 sata vožnje“ - veli mi Lilly.
A i ceste su tipične afričke – pune iznenađenja u obliku novonastalih rupčaga ili grana na cesti. Da ne spominjem cestovne patrole koje kao u kakvom akcijskom filmu postave ježeve sa obje strane ceste u razmaku od nekih 10 metara i naoružani do zuba zaustavljaju skoro svako vozilo. Nagli manevri i kočenje su dio svakog pa i najkraćeg putovanja.
Probijamo se kroz jutarnju gužvu i stižemo na glavnu autobusnu stanicu. Tražimo natpis Malindi ili Lamu i nakon kraćeg preskakivanja preko vreća sa kikirikijem i buntova banana te second hand robe u kutijama ili onim crveno, bijelo, plavim vrećama, nađemo se ravno ispred busa koji je još uvijek prazan, no po ljudima koji se skupljaju vidimo da ako ne uzmemo mjesto uskoro više nećemo moći birati.
Ušavši unutra pronalazimo mjesto negdje pri stražnjem kraju busa i ostavljamo prtljagu.
Sad kad smo to obavili mogli bi se pobrinuti za doručak
Da sam sada doma recimo, skoknuo bih do pekare i kupio pecivo ili nešto slično. Ovdje jedine stvari koje se nude su datulje, voće, roštilj (ujutro !? pa kome se to jede ?) i kikiriki.
Uzimamo par paketića kikirikija po 10 KSH i dvije boce Fante od 0,5 l i vraćamo se do busa.
Nije da ću se baš najesti od ovoga
No veli mi Lilly da kad stanemo putem možemo dopuniti zalihe.
* * *
Nije mi baš dugo trebalo da shvatim kako kupiti hranu (čitaj voće i grickalice) te vodu i sokove uopće nije problem. Ne treba niti izlaziti iz busa. Samo otvoriš prozor kad vozilo stane malo se cjenkaš ( cijena se naglo spusti kad bus da gasa  i kupiš. Ili druga solucija je da nekome od povjerenja daš novce (onak na prvi pogled ga ocjeniš da je pošten) i pošalješ ga da ti nešto donese. Mislim da ne pali kad to rade bijelci – no Lilly je najnormalnije dozvala dečka odnekih 10-12 godina dala mu 50 KSH i rekla da nabavi još dva soka.
Sokovi u po 20 KSH, znači za tih par minuta zaradio je 10 KSH. Isplati se biti uslužan.
Stali smo još 3 puta i već nam je pomalo dojadilo nutkanje tako da više niti ne otvaramo prozor. Čak smo i zavjesu navukli.
Negdje iza 11 sati dolazimo u Malindi. Iskačemo van i dajemo se u potragu za hotelom, a nakon toga pravom hranom.
Prilazimo nekom indijcu koji sjedi u sjenovitoj strani svog tuk-tuka (tricikla koji ima dio za prijevoz putnika odostraga). Super je da nema prozora tako da nas vjetrić hladi dok se probijamo prema obali.
Naime naš taksist nam je natuknuo da zna dobar, a jeftin hotel na samoj plaži.
„Vozi nas onda tamo“
Da Gamas Hotel
* * *
Zaustavljamo se ispred samog ulaza. Izvana nije baš Bog zna što no iskreno za prespavati i otuširati se – ne treba nam neki luksuz. Radije ću novce potrošiti na nešto drugo.
„Htio bih posjetiti ruševine Gedi, znate li kako do tamo najbrže doći“
„Mogu vas ja odvesti na jednodnevni izlet“
Nažalost cijena je poprilično visoka tako da mu samo velimo da ćemo razmisliti. Uzimamo broj njegovog mobitela za svaki slučaj.
Ulazimo u lobi i uzimamo sobu na katu. Cijena je 1000 KSH noćenje plus doručak. Još nismo sigurni koliko dana ćemo ostati pa se dogovorimo da ću ujutro platiti za sljedeći dan ako odlučimo ostati još malo.
Penjemo se na kat i odključavamo sobu. Odlažemo ruksake i izlazmo na terasu. Pogled je fenomenalan.
Sa balkona
No zato zrak iako smo blizu mora postaje nemoguć. Plaža je ko iz snova. Sipki pijesak i prazna da praznija ne može biti. Zamišljam si kako bi bilo postaviti ručnik tamo i malo se prepržiti sa obje strane.
Mislim da ipak neću. U oči mi upada i činjenica da je more, kakvo je pogodno za kupanje, otišlo poprilično daleko od obale. Treba pješke prijeći kakvih pola kilometra da bi se smočio barem do pasa.
„'Ajmo malo prošetati radije onda“
Na izlasku van ispred nas projuri ..... vespa !? I na njoj afrikanac. Zgodan spoj. No pomalo čudan dok ne saznaš da je ovo ustvari grad gdje prevladavaju – Talijani.
Nisam siguran što ih je privuklo baš u ovaj gradić no saznajem da su gospoda ljubitelji djevojaka kakve se mogu naći u Somaliji i Etiopiji. Visokih i mršavih.
No dobro nisu svi tu radi toga no obzirom da je Kenija za spomenute zemlje raj u Africi ne bih se začudio da se tijekom godina pročulo za to pa djevojke koje odgovaraju opisu hrle upoznati svoje mizungue da ih možda izvuku iz bijede.
Jasno gdje su Talijani su su i pizze i gelatterie. Naime grad je poznat po tradicionalnim talijanskim jelima. Usput ima i pokoja pekara za panini kruščiće.
Oseka
Krenusmo u smjeru suprotom od onoga odakle smo došli tuk-tukom i usput pitamo gdje je u gradu najbolja pizza. Pokazuju nam da smo na pravom putu. „I love pizza“ restoran je kojih 15 minuta hoda odavdje.
Pronašavši isti, popijemo po jedan Krest i vraćamo se u hotel. Postalo je pakleno vruće.
Pijesak
* * *
Ušavši u sobu odlučih se otuširati pravim tušem, a ne polijevanjem iz lavora kakvo imam u Shanzuu. Vodu čekam i čekam, a kad je stigla nije mi se dalo izlaziti ispod njega mislim tuša.
Koja milina. Možda ne bi bilo loše malo prileći.
Lilly je na balkonu i uživa u vjetriću koji je počeo pirkati. Putem ugledam dvojicu ribara kako nose manjeg morskog psa nekakvu ribu nalik na tunu i hobotnicu. Moram priznati da je ovakav ulov dobar pokazatelj da ljudi ovdje ne gladuju. Ovo može prehraniti dvije obitelji. Samo mi nije jasno kako i gdje su ih ulovili obzirom da nisam primjetio ribarske brodove ili mreže.
Vraćam se unutra i liježem. Nije mi dugo trebalo da zaspim. Nakon par sati probudila me buka izvana. Grad je živnuo. Vrućina polako jenjava.
Izašavši na terasu da se protegnem vidim da se more vratilo. Brodovi koji su prije par sati bili na plaži sad plove.
Plovi mala barka
Spemamo se za večernji izlazak u onu pizzeriu, a poslije tko zna.
* * *
Sutra je novi dan i planiramo obići grad sa druge strane, otići na tržnicu moža posjetiti spomenik Vascu Da Gami koji je ovdje pristao 1493. godine. Pojesti kakav sladoled i novu afričku deliciju. Otvoreni smo za sve mogućnosti.....
Ah da pizza, odlična no po cca 50 kuna, što je poprilično razbacivanje novca. Obzirom da sam na meniju vidio jastoge po 640 KSH.
|
