Prošlu noć sam spavao kao beba. Strah od Afrike i njenih stanovnika, bilo ljudskih ili životinjskih, potpuno je isčezao. Nema, za sada, ni traga trovanju hranom. Znači Kassimova gospođa je pripremila zdravu i meni ukusnu hranu.
Danas nakon doručka trebao bih se naći sa Alphonsom, seoskim učiteljem, i otići u razgledavanje Shanzua.
Zanimljivo je da se i jedan od hotela unutar resorta zove isto tako. Što li je bilo prvo, Bog bi ga znao.
* * *
Nakon sad već standardnog odlaska na doručak, usput sam primjetio da je jedna od zgrada napučena samo azijatima, mislim Filipincima, a jedna je odvojena zgrada samo za muslimane.
Inače Kassim je isto musliman no ne onog strogog tipa, kakav ovdje mogu vidjeti. Žene su zamotane u, uglavnom crne, marame sa čipkom sprijeda. Valjda da vide kuda idu. Muškarci, popriličnih dimenzija hodaju par metara ispred njih i pričaju neke svoje priče.
Koliko god me zanimaju drugi narodi i vjere, ne izgledaju mi baš pristupačno i mislim da ću ovu spoznaju zaustaviti na razini na kojoj je sada.
Kassim je inače plemena (naroda) Giriyama - izgovara se grijama i njegovi suplemenici su također prihvatili Islam kao svoju religiju. Zašto? Pa vjerojtno su u povijesti kod osvajanja kenijske obale arapski osvajači bili vrlo utjecajni. Tako da je i službeni jezik u Keniji ustvari dijelom preuzeo arapski kao osnovu.
Pogotovo se to osjeti kad ga govori originalni swahili govornik i još usput musliman. Čuo sam da im pozdrav nije onaj poznati Jambo već nešto kao Salama. S time da se ono l topi u ustima.
* * *
Nakon doručka uzimam osnovne potrepštine jednog turista i odlazim ispred porte gdje sam dogovorio susret sa Alphonsom. A ako ga kojim slučajem ne bude dulje vrijeme barem ću prikratiti čekanje u gledanju prolaznika i možda tamo budu Otieno i Kadenge.
Na rampi sam iznenadio i samoga sebe. Inače nisam osoba koja se pretjerano smije i smišlja kojekakve šale, a kamoli da ih i sprovodi.
Na izlasku iz resorta, sa obje strane stoje mladići i dižu rampu onima koji ulaze i izlaze uz pomoć konopca.
Došavši do rampe pozdravim njenog čuvara i kad je ovaj počeo posezati za konopcem čučnem i provućem se ispod rampe. Ovaj se samo nasmijao i gledao me kao nekakvo čudo. Valjda su mu ostali turisti ostavili dojam da im mora ići niz dlaku u svakoj prilici, a vidi ovoga.
Ovaj k'o da je iz šume pobjegao. Razmislivši o tome iz njegovog kuta počnem se i ja smijati. Mislim da mi je to od druženja sa crncima. Prva prava zaraza koju sa pokupio i protiv koje se nisam cijepio. Fala Bogu!
Kroz kojih par minuta moj vodič dolazi te mi predlaže da krenemo kroz bush koji je kao, prečica do Shanzua.
"Može, ti vodi, a ja te slijedim"
Uskom stazicom između grmlja, rascvjetanog, bodljikavog i sasvim običnog, susrečući druge prolaznike, te izgleda vrlo poznate staze, te grupica koza sa jarićima, stižemo do makadamskog puta.
Još samo kojih 100 metara pa smo na cesti, a preko ceste je Shanzu.
"Hoćeš li da prvo odemo do mene doma, da vidiš gdje živim ?"
"Pa, ako nam je usput može"
Uskim puteljcima između kuća, uglavnom od kamena i blata, dolazimo do nekakve improvizirane tržnice kroz koju prolazimo i ulazimo u dvorište sa nekoliko vratiju. Dvorište je betonirano, nema prašine ili blata kao u Mtwapau.
Alphons me poziva da uđem i ponudi mi da sjednem u fotelju pored vrata.
Soba izgleda kao sušta suprotnost one Kassimove.Prenatrpana namještajem. Do mene je nekakva vrsta otvorenog ložišta koje je još toplo. Pretpostavljam da je za kuhanje, jer hladno baš i nije. Temperatura unutar sobe i nije baš preugodna.
Alphons se vraća te me rukom pozove do susjednih vrata gdje mu živi majka. Ušavši u sobu isto tako zatrpanu namještajem, odnosno povećim krevetom, na kojem su sjedile dvije postarije žene i razgovarale, razgovor utihne te im pogled skrene prema gostu.
Pozdravim sa Jambo te pružim ruku da se predstavim.
Alphons mi objašnjava da mu je ovo majka i susjeda, te da me je želio upoznati sa majkom obzirom da joj je pričao o meni.
Hvala, nadam se samo dobre stvari.
Ostavljamo gospođe ta se bave svojim razgovorima te odosmo natrag. Pita me hoću li jesti s njime. Naime majka mu je skuhala omiljenu manioku. Moram priznati da nisam nikad odbio bilo kakvo kušanje hrane, pa mi to nije niti sada palo na pamet.
"Može"
Nekakva krumpirasta bijelo-žuta, gomoljastolika biljka. Okusa sličnog krumpiru no ima nekakve opne koje me podsječaju na kuhani celer. Pojedem jedan komad pa još jedan da ne ispadne da mi ne valja.
Pa i nije mi baš nešto za čime bih ludio u restoranu ili se budio i trčao do frižidera.
* * *
Nakon degustacije odosmo put škole. Alphons mi veli da tamo radi povremno pa možemo navratiti. OK.
Prolazimo pored velike 15 m duboke rupe u koju se baca smeće. Radoznalost me tjera da provjerim kako to izgleda.....
Za koju minutu dolazimo do škole.
Alphons ispred škole
Ulazimo u jednu od učionica gdje predaje i sam ravnatelj i ostajem paf....
Alphonsovim ulaskom đaci samo ustanu iz poštovanja. Nakon kratkog razgovora sa ravnateljem pozovu i mene dublje unutra i na je'n, dva, tri cijeli razed počne uz pljeskanje pjevati nekakvu pjesmu dobrodošlice.
Stojim ispred ploče i ne vjerujem ušima niti očima.
Da se štipnem možda.
Ovo sigurno sanjam.
Kroz glavu mi prolaze slike dočeka kakvih poznatih ličnosti poput Tita, gdje se ulice zasipaju cvijećem, maše se zastavicama i pjevaju takve pjesme.
Ma kaj im je ovaj čovjek napričao o meni ?
Upoznajem se sa učiteljem/ravnateljem i pitam mogu li slikati razred.
"Dakako"
U minuti svi se počnu vrpoljiti i namještati, niski sprijeda, visoki iza. Osmjeh....
3. i 4. razredi
A ne, ne. Nećeš se tako lako izvući sada. Nakon pozdrava sa razredom odosmo do zgrade do u kojoj je još jedna učionica.
Isti scenario. Kao da znaju da me to može izbaciti iz takta. Ovdje su prvi i drugi razred. OK.
Da vidimo što to oni uče.
Taman su usred sata engleskog jezika. Jezika koji im je jednako važan ako ne i važniji od swahilija. Prave početnice sa slikama i rječima na swahiliju i engleskome. Čujem nekakvo šaputanje iza mojih leđa i pokoji hihot koji je pobjegao iz dječjih usta.
Okrenem se i naravno.... Osmjeh molim.
1. i 2. razredi
Na izlasku učiteljica mi veli da su vrlo loše opskrbljeni udžbenicima i pisačim priborom.
OK. Vidjeti ću što mogu napraviti po tome pitanju.
Jasno. Tu nije kraj. To bi izgleda bilo prelagano, razmišlja Alphons. Odosmo do najmlađih, predškolskih odjela u zgradi pored.
Već izvana se čuju glasići djece koja ponavljaju riječi i rečenice nesigurnim glasićima. Većina još ne može niti izgovoriti sva slova.
Ušavši unutra prvo muk, čuđenje, a onda vika i smijeh. Učiteljica je svim naporima pokušala složiti zbor i na kraju joj je uspjelo.
Ista pjesma samo ovaj put jedva suzdržavam suze.
Alphons, Alphons kaj mi to radiš.
Pribravši se upitam učiteljicu "Kak' to da nemaju ništa osim jedne klupice, a djece je 20 i više ?"
"Roditelji ove djece su vrlo siromašni, neki nemaju niti za opravicu kupiti."
Pokazuje mi djevojčicu u plavom i veli: "Ona je već velika ali je tek sada krenula u predškolu. Njeni su jako siromašni"
Ne znam od kuda i zašto, ali do danas mi nije žao:
"Volio bih pomoći, recite mi kako !?"
"Pa možda nabavkom klupice ili opravice za djevojčicu"
"Dogovoreno"
Alphons veli da zna gdje ću nabaviti jedno i drugo. Za mizernih 1300 KSH.
Jedna prosjećna večera i piće koštaju više.
Sram me je za svaki uzaludno potrošeni šiling i nadam se da će me ovo ponukati razmišljati na drugi način.
Predškolarci
Odlazimo na kraju još do ravnatelja te u kartkom razgovoru dogovorimo da ću im kupiti pisaćeg pribora i bilježnica te poslati po Alphonsu.
Ostavljam im nešto keša za krede i spužve.
Vidim da im je moj dolazak dao malo nade i volje da ustraju. Dvorište je puno dječje vike, većina ih jedino to i osmjeh ima za marendu.
Veliki odmor
Na putu prema hotelu zaustavljamo se pored kućice gdje mi Alphons predlaže da se odmorimo i popijemo po čašicu nekakvog lokalnog pića
na bazi kokosa.
"OK. Malo sam i žedan nakon svega"
Piće koje su nam poslužili je nekakva bijelkasta tekućina koja miriše na pokvareno vino. U čašice ulijemo malo te uronimo slamčice koje na vrhu imaju nastavak sa sitom. Pitam čemu to ?
Veli mi da je kokosovo vino - MNAZI u ovoj fazi puno koječega pa iz higijenskih razloga treba upotrijebiti filtere.
"Aha"
Otpijem malo i potrudim se ne pokazati facu koju bih inače napravio nakon ovakvog okusa. Koji kiseliš!? Ovo je 10 puta gore.
Hrabro dovršim čašu te me ponude još jednom. OK, nakon ove idemo dalje.
Alphons poručuje gospođi koja nam je donijela mnazi da će doći poslije dovršiti bocu.
Samo ti daj, meni je i ovo dosta za cijeli tjedan.
Tu smo pili MNAZI
* * *
Oprostivši se od Alphonsa, odlazim u hotel razmišljati o ovome što mi se upravo dogodilo. Možda odem do plaže ili bazena da razbistrim glavu.
Od mnazija....
Prošetati ću do Karla popričati, možda mi i to malo skrati čekanje večere. Na putu do tamo susrećem djevojku koja me pita odakle sam i veli mi da zna gdje mogu dobiti masažu ako želim. Ne hvala......
Ipak veli da bismo se mogli naći navečer oko 20:00 kod Karla.
"Važi ja ću te tamo čekati"
I odem dalje. Kod Karla popijem Krest - moje omiljeno piće (tonik bitter lemon) zadnjih dana. Fino me osvježilo. Karla nema u Nairobiju je, vraća se danas ili sutra. OK. Malo još posjedim i uživam u lokalnoj muzici.
Na izlasku iz restorana, još jedna sačekuša.
"Ma nema problema nađemo se ovdje u 20:00, ako hoćeš"
Dva sastanka u isto vrijeme na istom mjestu. To bi moglo biti zanimljivo.
* * *
Nakon večere, odoh po fotke te predam novi film. Malo se osvježim i namirišem. Ipak imam dva sudara sa komadima. A da i Otieno i Kadenge će naići pa idemo van.
Kod Karla nikoga osim - Karla. Pozdravimo se te on odlazi u kuhinju. Nakon nekog vremena stižu prijatelji i jedna od dogovorenih pratilja. Super.
"Kamo ćemo?"
Vele otvara se disko "Tembo" pa možemo tamo. To je nekakva farma krokodila pa još i disko. Super.
Uz bučne, psihodelično osvjetljene matatue i par taxija dolazimo tamo.
Nema šanse red je do ceste. Ajmo negdje drugdje.
I tako... matatu..... taxi..... cipelcug..... ALL NIGHT
Zaspao sam. Znam samo da mi je ona djevojka na rastanku obećala skuhati nešto.... Sutra ću onda na ručak kod nje....
|
