Kenya in my heart

Afrički ručak

Ne znam da li se u Africi ne sanja ili je moj organizam toliko izmoren, što znojenjem što prevelikim brojem skupljenih utisaka koje mozak želi što prije obraditi i asocijacijama približiti već poznatome.
Dakle svako jutro probudim se prepun energije i volje za 2 marathona istrčati. Zašto ?

Možda je ovo jedan od razloga

Ili me jednostavno sve ovo dojmilo više nego sam očekivao. Sada sam pomalo svjestan da je ovo iskustvo odskočilo od svega do sada proživljenoga.

* * *

Plan za danas:
1. Kassimu reči da potraži Karla vlasnika restorana
2. Otići na ručak kod Kassima
3. Safari Shimo La Tewa Dow Trip
4. Lekcija swahilija
5. Razno wink

Na doručku već tradicionalno uzimam salamu i sir, pahuljice sa jogurtom i voće. Mislim da sam skužio, ono koje volim je malo jače narančasto i nema one unutarnje zelene kore, od onoga koje mi i ne paše baš toliko.
Bingo! Pun tanjur onoga što volim.
Ah da, ne spomenuh da se banane ovdje poslužuju pržene u kori. Prvo sam pomislio da je grozno da nam serviraju polutrulo voće i to ovdje gdje ga ima u izobilju, a onda skužim da su to friške banane koje preprže da bi bile sigurnije i slađe.

Nakon doručka, bez mojih poznanika, odlutati ću do plaže ne bih li pronašao Kassima i pogledati ima li kakav zanimljiv suvenir osim onih privjesaka za ključeve koje skupljam već 3 dana.
To sa privjescima priča je o tome kako naivci prolaze u Africi kad misle da su jako pametni i kad imaju europska mjerila za vrijednost. Odlučio sam kolegama na poslu pokloniti nešto obzirom da sam slobodnom procjenom došao do zaljučka da nitko od njih nema preveliku želju zaputiti se u ove krajeve.
Dakle privjesci za ključeve od ebanovine sa ugraviranim imenom. Prva 3 sam platio po 700 KSH svaki, tek da vidim kakvi su. Kassim mi je otvorio oči rekavši da mi ih može nabaviti po 200 KSH. Obzirom da mi ih je trebalo 12 isplati mi se jako.
Naravno da se beachboyu koji mi ih je uvalio po 700 nije Kassim svidio niti malo ali to nek si oni rješe kak god znaju.
Nakon par pokušaja i pitanja da li netko zna Kassima i gdje bi ga mogao pronaći, u daljini ugledam dobro poznatu kapu te se produžena koraka zaputim ususret.
"Jambo" - osmjeh mi se prevuće cijelim licem.
"Jambo my friend" - "hoćemo li danas kod mene na ručak?"
"Pa ako se nisi predomislio, svakako." - "Znaš što je novoga onaj Mark je ustvari Karl, cijelo vrijeme tražimo krivoga"
Smijeh.
"Dobro budem se otišao raspitati pa se ovdje nadjemo oko 11 ?"
"Može"

* * *

Lunjajući tako resortom, plažom, odbijajući raznorazne ponude safarija i kojekakvih usluga dočekam i tih 11 h.
Iz smjera Malaike (hotela sa predivnom terasom uklesanom u greben) dolazi Kassim i već sa 15 metara mogu vidjeti da ima novosti.
"Našao sam ga. Odmah tu gore ima pizzeriju i restoran"
A mi smo pola Mombase pretražili.
"Hoćemo li?"
"OK" - odgovorih "kojim putem?"
"Follow me"
Nakon 20 minuta hoda po moram priznati paklenoj vrućini i sa malo riječi dolazimo do ceste gdje Kassim veli čekamo matatu. Čini mi se poznato, a opet nekako mi je sve kao deja vu. I jesam i nisam siguran da sam tu već bio. Tek sad mi postaje jasno da bi u Hrvatskoj čekao prijevoz na suprotnoj strani ceste. Joj pa ovi se voze krivom stranom kao i englezi.
U Mtwapau izlazimo i polako od jedne tezge do druge prikupljamo namirnice za ručak. Istina ja sve financiram no obzirom da su cijene smiješne i da mi je Kassim do sada uštedio barem 2000 KSH, ne bunim se.
Kupili smo paradajz, govedinu, luk, rižu, kokose. Ugljen, vodu, ulje i mango.
Zadnjih 24 sata padalo je dosta kiše te pri prelasku sa tržnice do puteljka koji vodi Kassimu treba po gumama od kamiona prijeći baru zelene vode. Ne znam da li su svi kenijci lagani ili sam toliko trapav ali ono što je Kassimu bilo par koraka meni se učinilo kao natjecanje iz sedmoboja.
Stavši na prvu gumu, lagano se osjetilo da je ova potonula kojih 10-15 cm i zaljuljala se tako da sam se nagnuo prema bari.
E sad mi još samo fali da zviznem u tu baru pa da mi se cijelo selo smije.
U zadnji tren uhvatim se za nekakvu motku, ustvari potporanj krova jedne od pokrajnjih trgovina.
Dobro još samo 4 komada.
Potočić znoja kliznuo je mojim leđima i kad sam se dočepao suhoh, tvrdog tla pogledah Kassima kojem je ovo bilo kao sjesti na stolac.

* * *

Stižemo. Odbor za doček je več tamo. Valjda su čuli da je fotograf u selu. Klinci iz susjedstva se naguravaju pred ulazom. Upoznajem konačno cijelu Kassimovu obitelj. Supruga samo nakratko izlazi da bi se pozdravila sa mnom te uzela namirnice. Nju čeka dosta posla.

Klinci iz susjedstva i Kassimova djeca

Baš me interesira kaj bude složila od kupljenih namirnica te se konačno veselim izvornoj afričkoj kuhinji. A mi idemo malo prošetati uokolo i vidjeti selo.
Meni paše. Bolje hodati nego sjediti na jednom mjestu, samo da ne idemo preko one bare.

Prvo mi je pažnju privuklo drvo puno narančasto crvenih plodova. Kassim veli pa to ti je mango. Veli da obično klinci nakon kiše odjure do poznatih drva manga te pokupe plodove koje onda prodaju.

Mango na grani

Ajde kišo, padaj sad. rolleyes

Obzirom da je ovak' sparno i ne bi bilo nekakvo čudo.
Prolazimo dijelovima sela gdje su kuće zidane kamenom te navrh kamenih zidova posipano je i zaliveno staklo. Ima i onih koje su ograđene bodljikavom žicom. Veli Kassim da je tu nekada bila farma krava i veterinar no sada je napušteno. Čak mi pokazuje i neka imanja koje vlasnici pošto poto žele prodati i pita me jesam li zaniteresiran.
Hm....Ovaj baš tu daleko od mora.... Razmisliti ću.

Imanje na prodaju

I tako korak po korak dođosmo do samog ruba sela. Veli dalje nema ništa zanimljivo, a i ručak je valjda blizu kraja pa bismo mogli natrag.
No prije ručka valja sprati prašinu. U tili čas na nebu se skupiše oblaci i krene kiša. Ispočetka normalna pa onda malo pojača, da bi se pretvorila u pravi tropski pljusak. Stali smo ispod jednog od drveća sa poprilično gustom krošnjom. Za 2 minute bili smo mokri ko miševi. Pokušavam sakriti fotić da barem slike ostave traga ako nas bujica odnese.

Pljusak

Kako došto tako i otišlo. Samo velike lokve pokazuju da je još jedan pljusak zalio zemlju. Veli mi Kassim da je ovdje sada kišna sezona nešto kao afrička zima te da je normalno da svaki dan bude jedan ili više 15 minutni pljusak. Oni su navikli.

* * *

Dok smo došli do kućice sunce je ponovo pržilo kao da ništa u međuvremenu nije niti bilo. Samo se osjeća da se ona vlaga koja isparava lijepi na kožu. Valjda se na mene odlučilo prilijepiti 90 %, jer mi Kassimova supruga donosi mali ručnik kojim se brišem dok jdemo.
Ispred mene na stolcu koji nam služi kao stol nalazi se velika porcija riže, pomiješana sa govedinom u sosu od paradajza i kokosa. Velim da inače iako sam obožavatelj riže ovo mi je dovoljno za jedno 3 ručka.
Gledaju me i čude se. Pa od čega si onda ovoliki narasao ?
Kassim hranu doslovno guta i koliko se god ja trudio ne mogu ga sustići. Na pola porcije posustajem i odlučim se, popiti vode i presjeći mangom.
Povratka riži iza toga više nije bilo. Jednostavno ne mogu više.
Vidim da su zadovoljni jer kad hrane ostane znači gost je sit, kad sve pojede nikad nisi siguran.
E sad bi se mogli i poslikati pa onda jurim u hotel pa na safari.

Kassimova obitelj

Slike vam donesem kad ih razvijem.

* * *

Matatu.Kad ih trebaš nikako ih nema ili su puni. Imam još pola sata do polaska i sve mi se čini da ću zakasniti. Malo sam nervozan no pokušavam se urazumiti. Pa nije kraj svijeta ionak si već vidio više od ostatka turista.

Stigao sam. Pozdravivši se sa Kassimom, usput kupivši 2 manga jurim u hotel. Na satu je 13:30 no vjerujem u afričku "pole pole" -polako, nikuda nam se ne žuri. I varam se.
Autobus je otišao prije kojih 5 minuta. Ali ima slijedeći za 10 minuta pa ih možda ulovim.
A možda i ne. cry

Došavši do marine brod je samo mala sličica na horizontu. Kud sada ?
Ravno. Šanse su 50-50 da će ti se svidjeti.
Ispod palme susrećem Roberta dečka koji veli da me zna preko Kadengea.
Ja se tebe baš i ne sjećam, ali nažalost još uvijek ne nalazim veliku razliku između afrikanaca tak da ti mogu jedino vjerovati.
Veli mi ako hoću, pokazati će mi ribarsko selo i odvesti me do hotela.
Pa i nemam baš nekih planova do večeras. Može.
U selu djeca me dočekuju ispruženih ruku i veli mi da ako imam bombona mogu im dati. Bomboni se smatraju luksuzom i ne mogu si ih priuštiti. Ali imam samo ove ljute. Orbit drops.
Nisam primjetio da su ih ispljunuli, možda pokoja suza od ljutine no pocuclali su ih bez pardona.

* * *

U rano većernjim satima odosmo do Nakumatta, veletrgovine po školski pribor za Otiena i Kadengea, te odradismo još jednu lekciju swahilija. Nakon toga odoh do butika predati novi film na razvijanje te većera.
Nađemo se kasnije pa ćemo do Karla da se riješim poklona. A mogli bi i popiti štogod, kad smo već vani.

Karl - njemac od kojih 55 godina, u Mombasu došao 1973 i ostao. vlasnik restorana pizzerije Pistaccio. Ljubazan no ipak distanciran. Primio je poklon te me počastio sokom od manga. Veli da se sjeća cura i da ih pozdravim kad ih sretnem. Hoću. I to je to od poslovno orijentiranog njemca. Hladan u usporedbi sa lokalnim stanovništvom. Možda u tome i je trik kako preživjeti i uspjeti u stranoj zemlji i kulturi.
Sutra me čeka još jedan safari po Shanzuu. Nadam se da na taj neću zakasniti. Ma neću sigurno vodič je kenijac i njemu se ne žuri. Biti će kad bude. Pole pole. Hakuna matata.

- 11:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Bamburi park

Polako otvaram oči i molim Boga da slika koju ću prvo ugledati ne bude nekakav ogromni pauk ili stonoga kako plazi po mom prekrivaču. Ne nije me uhvatila nikakva fobija ali mi polako počinje raditi onaj dio mozga koji me obavještava da sam u sasvim drugačijim uvjetima i krajevima nego što su oni na koje smo navikli.
Istina prilikom mojih dnevnih ili ranovečernjih šetnji nisam mogao ne primjetiti velike paukove mreže razapete između zgrada ili grmova tik koji decimetar iznad moje glave. Pauci su tek malo manji od moje šake i ulijevaju strah(opoštovanje). Isto tako i stonoge crvenih trbuha i crnih leđa dugačke su nekih 10-15 cm i brze ko munja.
Priznajem nisam ništa pio niti jeo što bi me navelo na haluciniranje.

* * *

Danas je dogovoren safari u Bamburi park - neka vrsta zoološkog vrta otvorenog tipa. Krećemo malo iza 8 sati te se brzo spremam i odlazim na doručak.
Još uvijek mi nje jasno kako ono narančasto voće koje jedem ponekad bude odličnog okusa, a ponekad opet bude gorkasto. Valjda je stvar u tome da je jedno zrelo, a drugo baš i ne !? (Uskoro ću saznati razliku između manga i papaye) rolleyes

.
Susrećem svoje poznanike Slovake te im velim kuda idem. U čudu me gledaju pa kak njih nitko ne zove nikuda. Nakon što sam im razjasnio da se za safarije trebaju predbilježiti upalila im se lampica. Pa oni samo tulumare i do recepcije nisu stigli od prvog dana. Obećaju si da hoće, odmah poslije doručka.
Hm dakle tulumare.... vidiš, vidiš....

Ispred zebrastog busa skupila se grupica od nekih 30-tak ljudi i još se samo čeka vozač i pratnja (vodič). Uskoro evo i njih te se polako možemo utrpati u bus i krenuti. Vele voziti ćemo se nekih 15-tak minuta. Znači ne idemo predaleko. Za prvi safari !

* * *

Na ulazu nas dočekuje manager ZOO-a te nam uz nekakvu govoranciju i povijesne podatke zaželi zanimljivo razgledanje.
Moram priznati da su prvi dojmovi, makar i u ZOO-u, poprilično uzbuđujući. Sa lokalnih obronaka gledaju nas majmunske obitelji, jezerca pokraj kojih prolazimo su prepuna riba te mladih krokodila. Upozoravaju nas da su veliki krokodili uglavnom u osiguranim rostorima no ponekad se dogodi da neki mališa bude dobro skriven dulje vrijeme pa se pokaže tek kad više i nije mališa, a to za turiste može biti "preuzbudljivo".
Toplo se nadam da se danas niti jednome takve egzibicije neće dati raditi.

Bamburi - recepcija

Jezerce

Cijeli ZOO je koncipiran tako da je polazišna točka ustvari i krajnja točka započete rute. Znači vrtimo se ukrug. Zbroje gubitke. Pa u novo razgledavanje.
"Prvo ćemo do......"
Tek što je zaustio, grupa je pohitala prema nekakvom kamenu... kad bolje pogledam pa to se kreće, istina polako no ipak se kreće.
Vodič vidjevši kud vjetar puše odmah mijenja ploču te nas, kao da mu je to i bila prvotna ideja, vodi do tratine gdje pasu kornjače sa Galapagosa. Pa sad otkuda te životinje u ovom kraju svijeta ?
"Poklon" - veli - "udomačile su se i evo služe im kao kosilice za travu."
Pojedu taman toliko da kad obiđu sve travnate površine u ZOO-u ona prva već ima novoniklu travicu.
Dobra ideja - dok imaš trave. Par nadobudnih pokušava rukama zaustaviti Kornija Kornjaču u idućem koraku. Mislim da je ova pomislila da je komarac pa se nije niti obazirala. Stvarno impresivna životinja visinom skoro do mog pasa ,mirnog pogleda jer prirodnih neprijatelja nema jedino joj valja čekati da prođe vijek od kojih 80-150 godina.

Kornjače sa Galapagosa

"Ajde djeco dobro, dosta ste se naigrali" - stvarno mi je ponekad izgledalo kao da sam otišao na vrtičku ekskurziju jer pojedinci nemaju onu osovnu kulturu ophođenja prema životinjama. I tako polako ostavljamo kornjače da se oporave od šoka i nastave sa košnjom.

* * *

Iduća postaja je farma krokodila, no prije ćemo navratiti do gmazova druge vrste. Onih zelenih, crnih i mrežastih. Moram priznati da me trnci prođoše u više navrata, mada su zmije bile iza stakla ili žice, iskonski strah je bio jači. Dobro nisam baš pobjegao, ali želja za izlaskom iz tog okruženja je bila prisutna cijelo vrijeme. Za kraj pogledao sam si nekakve male crne kornjačice i mislio se oporaviti od šoka kad tamo u istom bazenu , skoro poljubih ogromnog guštera. Mislim od kojih metar duljine, crno sive kože. Za danas dosta. Ako su sve životinje ovako znatiželjne ne mičem se od puteljka kojim hodamo.

Vidim grupa se okuplja oko nekog zidića te se naginje ne bi li vidjela.... hooop i eto me opet ... na zidiću.
Ovi mi se ne čine tako opasni,a i udaljenost je pristojna. Objašnjava nam vodič da večina ovih (beba krokodila) završi u restoranima i kožarskim obrtima. Na trenutak pomislih kakva će lijepa torbica, cipele ili remen ispasti od ovog bijeloga, a onda se posramih same pomisli da će to nevino stvorenje, kojega preci hodaju kuglom zemaljskom milijune godina prije nego su moji uopće skužili da se mogu spustiti sa drveta i krenuti dvonoške, završiti tako okrutno.

Albino krokodil

No da me nebi crne misli držale predugo krenusmo prema dijelu gdje su mame i tate ovih mališana. Pogled na njih i njih prema nama dao mi zaključiti da smo trenutno mi u maloj prednosti no ipak nemamo pravo ubijati ih radi mode. Radi hrane, ne znam, koliko čovjek može biti gladan i što bi napravio da se nahrani.

Ko to mene g'eda, g'eda

* * *

Dobro dosta gmazova za jedan dan. Ajmo se malo osvježiti i odmoriti, slegnuti dojmove pa u zadnji krug sa novim gumama i punim tankom.
Otići ćemo još do prostora sa žirafama te bivolima i Eland antilopama.
Na nekih pet metara gledamo se sa bivolom od kojih tonu i pol i pitamo se Pa kaj su ovi poludili, pa tu uopće nema ograde.
Da ne bi živjeli u strahu predugo vodič nam pokazuje žice skrivene u travi te objašnjava da su pod naponom i da su bivoli itekako svjesni da to "buba".
Antilope nisu ni otprilike tako opasne, te ih naoružani samopouzdanjem od prije par minuta, razgledavasmo sa svih strana.
Za kraj žirafe. Male, velike, srednje i kakve ti srce želi. Predivne velike crne oči, dugački ljepljivi jezici i leopardovski prošarano krzno. Djeluju terapeutski nakon svega proživljenoga prije tijekom dana.

Hranjenje žirafa

Još jedan osvrt prema vrtu i vraćamo se prema autobusu. Bio je ovo i više nego zanimljiv safari iako oni pravi, u divljini, tek slijede.

Paapaa, Bamburi

* * *

Ručak nas već čeka, istina malo kasniji no gladan sam tak' da me baš briga dali mi hladno predjelo sa sirovim voćem i povrćem. Nahodali smo se ovoga jutra tako da je najbolja ideja otići se malo odmoriti pa na kupanje nakon toga. A i vidio sam da ima još jedan izlaz - odnosno ulaz pa ću i tamo prošnjofati. Sad me pauci i stonoge više ne mogu zastrašiti. Sad sam pravi safari ovisnik.

U sobi me, valjda od dovoljno kisika u mom mozgu, spopala ideja da vidim ono pismo koje je poslano uz poklon te si raspalim šamarčinu da se čuje do izvan grebena. Lijepo piše za Karla i njegovog prijatelja. Marku nema niti traga. eek

Sutra ću reči Kassimu, pa onda opet u potragu.

* * *

Da mi dan ne bi završio negativnošću odoh u šetnju i na samom izlasku iz resorta upoznam se sa Kadengeom - mladićem koji sanja da će otvoriti vlastiti restoran te njegovim prijateljem Otienom - koji pristaje biti moj privatni swahili učitelj.
"Pa kad možemo početi ?" - pitah
"Odmah" - "ako hoćeš"
"Odoh po teku i olovku" - "tu se nadjemo za pola sata!?"
Otrčavši, doslovno, pomislim ej pa stvarno te krenulo. Uletim u sobu zgrabih pribor za pisanje i fotić.
OK. rekli smo za pola sata.

* * *

Ponekad pola sata izgleda kao vjećnost. Danas ću svoj swahili unaprijediti 500 %.
Sjedosmo na drvo pored budućeg restorana i počesmo. Mrak se polako spuštao (cca 18 h) stranice su se punile ko od šale. Kad su se prsti več polako počeli grčiti pridružuje nam se Alphonse - seoski učitelj (Otienov brat) te me naivno pita bih li želio sa njime posjetiti njihovu školu u Shanzuu.
"Može ali sutra idem na ručak kod Kassima, pa ako može prekosutra ?"
"Dogovoreno"

Otieno i Kadenge

Polako moj posjet Africi počinje dobijati konture, žalim one jadnike koji vjeruju da je van resorta opasno, ali njihov izbor je njihov izbor - a moj ..... hm.

- 10:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ali, vani je opasno.....

Nakon slatkog sna i jutarnjeg rituala, mislim si pa kaj sam baš trebal nosit te poklone i natovariti si na glavu svakojake probleme koji iz toga mogu proizaći. Evo jučer sam obećao da ću sa Kassimom u potragu. Ma kakvu vražju potragu i gdje. Već me počelo šarafiti u želucu kad se samo sjetim onih priča od odgovornih ljudi u resortu. Pa ovi vani me mogu raskomadati i uzeti sve kaj hoće, a za to niko nikada neće ni saznati.
Ma kog si vraga obećaval kaj god. A baš ti je jezik brži od pameti.

* * *

No sad kaj je tu je. Ak' sam već do tuda došal onda idemo do kraja. Svoju kožu skupu bum prodal.
Inače primjetio sam jednu obitelj iz Slovenije i jednu koji govore hrvatski pa ne budi lijen osmjehnem se i napravim prvi korak, a sve ne bi li mi možda udijelili kakav savjet.
Slovenci odvratiše osmjehom i završe kratki tečaj time. Naime izgleda da su i oni friški baš kao i ja. A ovi što govore hrvatski. Njih neću niti komentrati..... recimo samo da sam ih zaboravio već 10 minuta poslije.
OK nema savjeta, onda si prepušten sebi.

* * *

Dogovor je bio za iza 10 sati pa odlučim malo sprati "negativu i prašinu" koja se možda skupila te otvorena uma ući u novu situaciju. Izašavši van sobe još jednom provjeravam imam li dovoljno KSH, a opet ne previše. Uzeh nekih 200 da se nadje. Znam zvuči smješno nositi cca 20 KN no u Africi bi to trebalo biti dovoljno, mislim obzirom da je većina stvari koje se prodaju na plaži u tom rangu.
Kassim stiže nakon malo čekanja.
OK. Samo hrabro.
Pitam ga na koju stranu ćemo prvo i on mi predlaže da odemo do nekog Engleza, nekih 10 minuta vožnje.
Dobro, može. Pretpostavljajući da ćemo valjda negdje stati i uhvatiti bus. I bi tako samo što je prometalo u kojem smo se vozili sve samo ne bus kakav poznajem. Ustvari to je nekakav kombi natrpan ljudima, moram li spominjati da sam jedini bijelac u istom, koji sa strane ima nekakavog mladca koji visi sa vratiju te po potrebi pokazuje gdje je slobodno mjesto. Isti naplaćuje kartu.

Matatu - kombi bus

Ušavši unutra, prvi dojmovi su došli iz centra u mozgu za mirise, pa slijede oni za sluh. Naime glazba je poprilično bućna. Ma kaj bućna pa to je disko na kotačima.. Sjedim odmah do malog zvučnika u trećem redu sjedala, poskakujem tu i tamo, zavisi od rupe na cesti i pokušavam smiriti emocije, da me ne "čopi herc".

* * *

Nakon 10 minuta tog nezaboravnog iskustva izlazimo u nekom mjestu zajedno sa svima ostalima. Na podu je 10 cm sipkog pijeska-prašine, a sunce piči taman temperatura za stavit peći pizzu. Mislim da se mjesto zove "Tapa" (Mtwapa saznati ću kasnije - no nije za zamjeriti, ne bih skužio niti da mi je neko napisao) mozak je obrađivao previše drugih stvari. Odlazimo u nekakav open bar imena "Cassaurina", nekakva kuća valjda reklo bi se prema nazivu. Pitamo ima li kakav Mark, Njemac u blizni i da ima bar. Svi klimaju glavom da nemaju pojma te zovu gazdu.
Preplanuli Englez imena Bill Hunt (vidio sam na podsjetnici koju mi je dao na odlasku) veli zna jednoga ali taj nema veze sa vlasništvom bara već je mađioničar. Ma daj što daš.
Zahvaljujemo se i sa ne baš dubokim uvjerenjem da smo dobili korisnu informaciju odlazimo. Kuda ?
Kassim mi veli da je tu doma kakvih 10 minuta hoda pa ako hoću možemo do njega sjesti i razmisliti kuda dalje.
Prelazimo preko nekakve tržnice na kojoj Kassima pozdravljaju , očito je poznat ovdje, a meni nude nekakve natikače.
Pa baš bi mi nekaj takvoga dobro došlo za plažu, mislim se. "Ajde dobro daj."
Veli 200 KSH.
"Zaboravi nemam ja toliko."
"Pa koliko imaš."
"50"
Smije se. Ej Kassim di si ovog jadu naš'o.
"Aj' daj 50."
Sad se i Kassim smije. Veli da se dobro cjenkam jer "Umoje" koštaju normalno 70 KSH, no za bijelce "Mizungu"-e kako kad.

Umoja - moj prvi ulov
/><br />
<br />
Kaj nisu baš šik !? <img src=

/><br />
<br />
Kaj nisu baš šik !? <img src=

* * *

I tako tih 10 minuta skakanja preko bara, vježbanja mog Jambo, sa svima od 7 do 777 mjeseci, smješkanja i skretanja malo lijevo malo desno dovede nas pred malenu kućicu sa par stabala banana ispred, velikom kokosovom palmom u pozadini.
Iz kućice izadje djevojka te dječica, valjda Kassimova. Ispostavilo se da je djevojka njegova žena.
A ti vrag jedan prefrigani, pa di si tak mladu ženu našel !?
A djeca su susjedova, njegova kćer je u školi, a sinčić spava. Uđosmo u kućicu u kojoj nema namještaja samo jedna klupica na koju sjedosmo. Žena očito zbunjena odlazi u sobu do te na rukama donosi polusneno djetešce.
Kassim ga nakratko primi u ruke te me pogledom pita želim li ga pridržati.
Nisam stigao ništa reči, valjda je to značilo DA, a mali Juma mi se našao u krilu.
Gleda on mene, gledam ja njega. Znoj se slijeva s lica.
Zaključujemo kako je dječačiću ipak najbolje kod mame te dobijam poziv da jedan dan dodjem na ručak kod njih te da ponesem fotić i uslikam ih.
"Sawa".

* * *

I tako nakon što sam se uvjerio da me nitko neće ubiti i pojesti, već me pozivaju na objed i tretiraju kao gosta polako moje shvaćanje Afrike (Kenije) počinje dobivati nove obrise.
Još jedna vožnja do mjesta zvanog Bora Bora (a nije u Indoneziji) i neuspješnog nabacivanja lokalne prostitutke opraštam se od Kassima i vraćam se u hotel.
Sutra je prvi od safarija.
Joj kak mi se jede nekaj slatko. Uz večeru najslađe što mogu dobiti je voće ili Coca Cola. Al' ja bi čokoladu
Saznao sam da je neka trgovinica unutar resorta pa odoh do tamo. Čokoladica ne veća od Životinjskog carstva košta pristojnih 13,50 KN. Pa ko voli nek izvoli. Ko te tjera u Afriku tražit čokolade.

Čokolada s rumom

A i ovaj mladić mi se pridružio na terasi.

Majmun jede "Kviki" ribice

Čisto da mi dan ne završi na dosadan način..

- 22:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Prvo buđenje

Prvo pravo buđenje ustvari. Nekak je jutro uvijek pametnije od ostatka dana, tak da je i za mene imalo otrežnjavajući efekt. Onaj osjećaj pilikom slijetanja se vratio i to u obliku sličnom Ajoj mene,sad samo hrabro. Znam čini se nekome pa kaj si onda iš'o ak' te toliko čudi svaki dan.
Pa nisam niti u snu mogao misliti da će promjena biti baš tolika (a još nisam niti izašao van resorta).

* * *

Dobro samo polako, imaš fotić i olovku pa se njma bori protiv viška dojmova. Odlazim u kupaonu oprati zube i otuširati se, da se malo razbistrim.
Pranje zubi obavlja se na potpuno jednak način kao doma jedino što četkicu ne perete ispod mlaza iz pipe već polijevanjem iz bokala. Voda je prokuhana,slankasta, a sve u svrhu zaštite turista od kojekakvih opasnih organizama koji u ovoj normalnoj, domorodačkoj vodi žive.
Inače upozorenje od jučer je bilo, k'o u dječjem vrtiću, nikad ne pijte vodu iz ičega osim friško otvorene boce, ne jedite hranu koja nije friško pripremljena (još se iz nje dimi) i ne izlazite van resorta, vani je opasno.
Za prve dvije stvari stvarno se slažem no treća me provocira da ispitam situaciju ala inspektor Clouseau.

* * *

Spreman i svjež odoh na doručak. Hotel u kojem jesam preuređuje restoran pa idem puteljcima između zgrada nekih par sto metara do drugog hotela. Inače kolko sam shvatio tu su 3 hotela u sklopu (Shanzu,Coral i Palm Beach). Svi su povezani s prednje i stražnje strane sa nekoliko puteljaka.
Na doručku, koji je tipičan afrički - za turiste, znači od salame i sira, zobenih pahuljica,omleta do friškog voća (ananas,mango,papaya...), pridružuju mi se dva slovaka te polako shvaćam da prvi dan nije bio šok samo meni.
Fijuuu.... Obrisah znoj sa čela. Sad mi je lakše.
Tako uz malo upoznavanja i prepričavanja prvih dojmova odlučih otići dogovoriti svoje safarije.

* * *

Dakle da razjasnim ako je još kome potrebno. Safari nije nikakav naziv za lov i naganjanje životinja, mada i takav postoji. To je jednostavno swahili riječ za izlet. Dakle imam za dogovoriti termine za 5 uključenih u cijenu i 1 dodatni safari te odlazim na razgovor sa svojom prvom crnkinjom u životu. Na ne baš predobrom jutarnjem engleskom pokušavam joj objasniti kaj hoću te mi daje nekakav formular i uz osmjeh mi objašnjava da sjednem i opustim se. Na odmoru ste.

Hm, da vidimo......

Prvi po redu je Shimo La Tewa Dow Trip, onda je Bamburi, Kimana Zebra Safari,pa Mombasa Tour, Bush Tour, Tsavo East Safari. Rasporedio sam ih tako da mi dani budu ispunjeni i da bude što manje praznog hoda.

* * *

A sada na kupanac. Za početak u ovaj bazen ispod mog balkona a onda kasnije do mora.
A da, nisam se pohvalil, osim safari već govorim preko 3 riječi jezika kojim pričaju domaći.

Jambo (Đambo) - je kao Zdravo. Bok. (zamjena za Dobar dan sa nepoznatima)
Hakuna matata - njihova omiljena rečenica "Nema problema", u njoj se skriva i KUNA što na swahiliju znači ništa.
Inače swahili se čita skoro kao što se i piše, lagano za naše govorno područje. Jedino se "J" čita "Đ" te "Y" se čita "J". Nema specijalnih znakova. Baš lagano. A da....
Kwa heri(Kva heri) - je "doviđenja".

Uzimam fotić,moj spas od previše negativnih misli, navlačim kupaće te uzimam ručnik. Nakratko sa opraštam od "Palm Gardena", tako se inače zove 2. kat u mom hotelu. Valjda zbog toga jer je prvo što vidite kad se probudite, krošnje palmi.

Uz bazene

Dakle u ne baš prepunom bazenu rasplivavam svoj doručak te osjećam da je i ova voda slankasta. Hm.... Možda ona u sobi i nije baš uvijek friško prokuhana. rolleyes

* * *

Dosta mi je plivanja odoh malo prošetati da vidimo čega tu još ima. Pogled prema pučini Indijskog oceana i koraljni greben su baš fenomenalni. Čuje se grmljavina u daljini gdje valovi iz dubokog mora udaraju u greben te se polako približavaju obali. Navodno je razlika u visini mora za vrijeme plime i oseke preko nekoliko metara. Znači gdje je ujutro suho, poslije podne je more i ribe ribice.

Koraljni greben

A to moram pogledati izbliza. Znam da su rekli da su plaže opasne jer vrve beach boysima - nažalost koncerti su im kratki i traju samo dok vas ne opelješe do zadnjeg schilinga koji imate u džepu. No znam i ja pokoji trik, a i treba mi vježbe za moj engleski.

Put do plaže

Pogled prema "Malaiki"

* * *

I tek što sam provirio iza kamena koji skriva puteljak do plaže zapaziše me. U roku od 5 minuta prelistavao sam katalog sa raznoraznim safarijima (hoću li plivati sa delfinima na Wasini Islandu ili ću gledati geparde,lavove i ine u Amboseliju) samo reci cijena prava sitnica. Četveroznamenkasti iznosi u €. Hvala vam, javiti ću vam se kasnije. Ah da nisam rekao u Keniju nisam došao baš sto posto svojim poslom već imam i neke poklone iz Hrvatske koje trebam uručiti. Nekom Nijemcu - Karlu (ja sam čuo Marku i proveo 2 dana tražeči krivu osobu) i njegovom prijatelju. OK da vidimo , ajde da pitam ovoga.
"Jambo" - "can you help me?"
"Tražim Nijemca Marka koji ima nekakav restoran u blizini, znaš li možda gdje je to?"
"Ne znam ali mogu pitati, no treba mi 200 KSH (kenijskih šilinga) za prijevoz i to."
"OK. Super Nadjemo se popodne ovdje pa mi veliš kak je prošlo"
"Sawa" (na swahiliju znači OK. Dobro.)

Nekak imam osjećaj da vas oboje nikad više neću vidjeti, niti 200 KSH, a niti tebe, Kassim.

* * *

Nakon ukusnog ručka, nekakvo meso sa roštilja (kasnije sam saznao da su to antilope,zebre,slonovi....) odoh na odmor i uživanje u svom i samo mom palminom vrtu. Gledam obitelji majmuna kako se natjeravaju po krošnjama te povremeno skoče i na moj balkon. Joj kak im je dobro. Oni su na odmoru svaki dan jedino kaj nam je zajedničko je da moramo glumiti majmune, oni cijeli život, a ja dok ne zaradim za odmor.

Ipak sam se preš'o Kassim je bio ondje u dogovoreno vrijeme i obavijestio me da Mark Njemac nije u blizini (jasno da nije kad ne postoji), sutra ako hoću mogu mu se pridružiti pa ćemo ga zajedno potražiti.
"Hvala. Može" (odgovor je i mene iznenadio, obzirom da ću po prvi puta napustiti sigurnost resorta).

- 08:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zašto Kenija ?

I kako sam baš tamo završio ?
To se i ja ponekad pitam. No krenimo redom.
Obzirom da sam veliki obožavatelj trošenja svog novca na dobavljanje novih intresantnih događaja u svoj život, u nizu putovanja koja sam prošao, putovanje i boravak u Keniji mi je najviše promijenio što sam pogled na putovanje, što izokrenuo moj život onako kako to samo Bog može.

* * *

Tražeći svoju dozu uzbudjenja za ljeto 2003 otišao sam na proputovanje po agencijama i došavši do "Tina-toursa" zastao i ostao.
Na pitanje kakve me destinacije zanimaju rekoh samo dvije riječi Europa i Afrika (misleći pritom na Egipat ili Tunis) i moleći Boga da nadjemo neko
normalno mjesto u Europi.
"Ohoho, rekli ste Afrika"-bila je prva rečenica nakon moje zadnje prezentirane gluposti. "Pa ovaj imamo last minute Keniju"
"I ja sam tamo bila lani sa prijateljicom i bilo je predivno"
"Aha, sve bum rekla samo da prodam" rolleyes

"Ajde dobro daj da vidim kaj je to (makar sam u glavi 100 % da tamo neidem ni mrtav)"

* * *

Sat vremena iza tog mog odlučnog "NE" u rukama imam voucher i popis stvari koje trebam obaviti prije samog puta. Cijena nije prevelika a ionako ide na 12 rata MasterCard.
Trebam kupiti tablete protiv malarije, cijepiti se i dobiti nekakvu žutu knjižicu te ishoditi vizu.

OK. Ajmo redom na cijepljenje vele treba otići 2 tjedna prije puta. Odoh na cijepljenje te usput zatržaih recept za tablete protiv malarije (cca 500 KN sve skupa). Cijepljenje vrijedi 10 godina.
Joj sad mogu tulumarit po cijelom svijetu.
Vizu ću ishoditi u britanskom veleposlanstvu i to se čeka par dana. I tako dan po dan, sat po sat......

* * *

Eto me sa velikim koferom i ruksakom stojim na glavnom kolodvoru i čekam dolazak vlaka za Beč. Naime let za Mombasu (Kenija) je od tamo.
Par sati truckanja, cca 7, i evo me u austrijskoj prijestolnici. Avion polijeće u 21:55 tak da na aerodromu trebam biti oko 20:00. "Kud sada !?"

Ajde idem ostaviti kofer u neki od ormarića pa se motati malo oko Ringa i uzduž i poprijeko Prinz Eugen Strasse.

Bus za aerodrom. Za nekih 20 min smo tamo a onda moje prvo iskustvo letenja. Nadam se da u meni ne čuči neki od onih ala Erica Jong -"Strah od letenja". Dobro sad kaj je tu je.
Nakon prijave prtljage i kontrole odoh prema vratima za ukrcaj. "Dobro je, za sada, samo ne paničari".

* * *

Baš se šaroliko društvance skupilo u zebrasto obojanom avionu ASA (African Safari Airlinesa) te se pitam ima li 'ko s kime ću moći ubiti vrijeme (8-9 sati leta). Do mene sijedaju redom talijan,španjolac i austrijanac.
I to još takav profil da im je engleski jedino onaj rječnik koji su uzeli u stavili u priručnu prtljagu.
"Ajoj, čini mi se da je preda mnom jedan dugačak i dosadan put"

Čarobno pitanje "Jeste li za piće?"
"Ma daj mi nešto jako, da se ubijem".
I je stvarno pomaže. Odlična večera i 2 deci bordoa, malo turbulencije i odmah je zanimljivije.
Letenje i nije tako loše, samo da nije one jednolične buke od motora ili vjetra ili čega već.
Sati polako cure, na monitoru vidim da smo iznad afričkog kontinenta, što će reči pola puta je iza nas.
Ajde idem probat spavati.(zijev,zijev)

* * *

Malo kasnijevidim da se ljudi polako meškolje na sjedištima i pogledavaju van. Na monitoru vidim da smo iznad sjevera Kenije i za 2 sata slijećemo. Promijenili smo vremensku zonu i klimu, samo kaj se to ovdje gore ne osjeća. Prognoza je ona prava zimska, za ekvatorijalno područje, 27 C i pada kiša.
......
Još samo 15-20 minuta i slijećemo. Moj Bože kaj je meni ovo trebalo. Kak' bude sve to ispalo !?

* * *

Unutar zgrade aerodroma nas 200 i ni'ko više. Sparina je odvratna i polako se počinjem cijediti. Na šalterima sjede ljudi kojima se ne žuri ama baš nikamo. Polako se krećemo i vidim da se viza mogla nabaviti i direktno ovdje za cca 50 USD bez slika i čekanja.
Prošao sam i ušao u .......
Tek što izlazim van tražeći transport do hotela dolaze mnoge nepoznate face i pitaju me "HELP MISTA?", "TAXI BWANA?".
Vidim iste onakve zebraste autobuse i polako se počinjem ispetljavati iz mnogobrojnih pitanja i čudne situacije. Ispada da je prijevoz stvarno organiziran i da je ovo bio jedini dio koji treba prijeći "ON YOUR OWN".

Autobusi su ustvari nešto što vas može posjetiti na film "Ko to tamo peva" samo idu na naftu. Malo su mi u NATO stilu, ali dobro nisam baš neka mimoza.
Jedno 30 min vožnje kroz predjele (koje ću kasnije upoznati puno bolje kao grad Mombasa) i evo nas usred palmi nas na samoj morskoj obali.

Prilaz hotelu

¸

Recepcija

Na recepciji su nas dočekali sa pićem dorodošlice (ananas juice) i pozdravom glavnog managera. Izgleda dosta civilizirano, ne izgledaju ko ljudožderi, smiju se i govore engleski sa nekakvim slatkim akcentom. Cure imaju poprilično impozantne stražnjice i to bi bilo to. Od prvih utisaka.

Prvi susjedi

A da. Kasnije (otišao sam u sobu puknul kofer u kut i uzel fotić) sam otišao isprobati fotić. Ne digitalac nažalost.

I tako doznao sam gdje ću jesti i spavati, gdje ću dogovarati safarije. Dosta za jedan dan.

Zijev.Zijev.

- 11:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Kenya in my heart

Opis bloga

Linkovi

Kog to još zanima Kenija

Postovi

Afrički ručak

Bamburi park

Ali, vani je opasno.....

Prvo buđenje

Zašto Kenija ?

	rujan, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30