život je takav, čupav i dlakav

Nakon one prve, nevjerojatne priče slijedi druga. I ako mislite da vam ja samo muljam i lažem, grdno se varate…ovu priču mi je pričao moj dida koji je, usput rečeno, slijep.
Nema razloga da me ona samo zezao jer je vrlo ozbiljna osoba u godinama.
Evo što se dogodilo u njegovom đačkom domu…
Ne sjećam se baš svih detalja, nemojte mi zamjerit na nekim rupama u textu.

Kao i svaki ondašnji đak imao je svoju sobicu koju je dijelio s nekoliko cimera.
Njegov mili krevetić…noćni ormarić…došlo do promjena.
Jedne noći…moj djed koji ima peto i pol čulo osjetio je da netko stoji na dnu njegovog kreveta. Zatim je skužio da se taj netko ili nešto miče…e da je barem ostalo na tome!
Sljedećeg jutra je on uvjerio samog sebe (ili je bar pokušao) da je to bio samo san. Moš' si mislit!
Opet je došla noooooć…ovaj put je nešto načuo…nešto kao da je netko nepozvan u sobi privlačio pažnju na sebe. Nekakvi zvukovi…šuškanje…možda ga je netko samo zezao…
i ništa više.
Nije on te sreće. Treća noć bila je najgora. Taj netko se približio, a možda to nije NETKO.
Njemu je to ovoga puta izgledalo kao neka sila…
Njegov jastuk se počeo micati…gore-dolje…madrac se malo podignuo, ali samo malo, no njemu je to bilo i više nego dovoljno…vama ne bi?

Sve je to opisao ravnatelju, a on je naredio ''pretragu'' sobe. Pogledali su i najmanji kutak i…ništa!

Odlučio je sve ispričati vjeroučiteljici. Njoj sve bilo jasno!
Rekla mu je da je to izgubljena duša, vjerojatno iz čistilišta!!!
Dala mu je blagoslovljenu vodu. I zapovidila da se pomoli nad svojim krevetom…jer samo tako može pomoći uljezu.
I zaista…upalilo je. Nakon što je sve to obavio-nikad više!
Ja sam mu na to sve rekla: Vjerojatno je ta osoba spavala na tvom krevetu pa se zato tebi i javila. Nemoj si sad umislit da si poseban.
Da da ljudi moji…i tu je kraj još jedne crazy story! Nadam se da vam se sviđa.