samo jednom se ljubi

Zašto nisam progovorila? Zašto ti nisam došla?

Nisi shvatio da sam prvi put bila zaljubljena, da sam ranjiva!

Ranjiva sam sa svim mojim osječajima prema tebi.

Svim, osim gole ljubavi!


Kako da ti dođem sva drhteći od želje, a nepoznam te!

Kako da ti otvorim tijelo kad srce umire za tvojom ljubavi!

Kako da zašporkam tjelesnim moju ljubav?

Nisi mi znao priči na moj način, razgovorom.

Nisam ti htjela doći na tvoj naćin jer bi ponizila sve ovo

što osjećam.


Nikad nisam želila te osjećaje prema tebi.Bježala sam od njih!

A oni su jednako snažni kao i prvog dana kad sam ih

postala svjesna. Ne, nisam ti imala priliku reći da si ti moja

ljubavna čarolija! Već pet godina! 24 sata dnevno!



Bio je jesenji sumrak. Prolazila sam pokraj kafića.

Vidila sam te, jedinog, obasjanog svjetlošću.

Sjedio si raširenih nogu, prekriženih ruku na prsima,

u rebama i žučkastoj majici dugih rukava.

Vidila sam žučkastu strelicu kako, od tebe, kojeg

do tada nisam primječivala, leti pravo u moje srce!

Šokirano sam nastavila put, iako to nije trajalo ni desetak sekunda,

zabetoniralo te je u moje srce, i ne mogu nikamo i nigdje bez tebe

u meni. Plačem te, plačem se, jer putevi nam se nemaju gdje sresti!.

Ranjeno tumaram, zamagljenih oćiju, nadam se da ću se jedno jutro

probuditi a da mi ti nisi prvi u mislima!


- nepoznata autorica -