Angelusove propovijedi

ČITANJA

Prekidamo s čitanjima iz Markovog evanđelja i započinjemo ciklus od nekoliko nedjelja o kruhu, umnažanju kruha te euharistiji.
Nije uzalud izabrano prvo čitanje iz knjige o Kraljevima gdije prorok umnaža hranu na način kako će to kasnije učiniti Isus. Narod koji je vidio čudo s kruhovima i ribicama uskliknuo je: ''ovo je uistinu prorok koji ima doći na svijet!'' Njihova je reakcija bila razumljiva; htjeli su ga na silu zakraljiti. Imati kralja čudotvorca koji će ih na čudesan način hraniti. Vidjevši da nije shvaćen povukao se u goru, posve sam. U životu Isusuvu će biti još samoća, a najteža će sigurno biti ona kada će umurati na križu, jer djelo spasenja i žrtve nisu mogli shvatiti.
Premda je bio povod to što ljudi nisu imali što jesti i to u slučaju Kod proroka Elizeja, kao i kod Isusa ali to umnažanje hrane nikako ne bi trebalo shvatiti prvenstveno kao neko socijalno ili karitativno djelo jer bi to značilo uvoditi u realan život nekakvu bajkovitost, premda ima i danas dosta vjernika koji vjeru tako shvaćaju. Ovdje se radi o tome da se pokaže kako postoji prorok i njegova moč koju ima od Boga. Jednako tako i u Isusovom slučaju to je prije svega potvrda njegove Božanske moći. Treba dobro promotriti kako on to radi. On uzima hranu, zahvali i onda dijeli. Dok ostali evanđelisti koriste riječ blagosloviti – eulogesen, Ivan uzima zahvaliti – euharistesas, od čega će na samom početku kršćanstva nastati riječ euharistija. Euharistija je zahvaljivanje. Dakako, najuzvišeniji je sakramentalni vid (sacramentum = sveti čin), ali i svako drugo zahvaljivanje i blagoslivljanje postaje sakramenat koji nas ''nasićuje'' – hrani. Od skromnog čini obilje. I u običnom govoru se kaže za osobu koja puno trpa u sebe da nema Božjeg blagoslova. Oni koji žude i hlepe po imati u stvari nemaju ili ako imaju nije im blagoslovljeno. Zabrinuti su da im ne će ponestati i zbog toga su nesretni. Blagoslovljeno je i dostatno pa makar bilo skromno. Uvijek se odnekud nađe. To je tajna blagoslova i zahvale. Tako da naš cjelokupni, svagdašnji život može postati euharistija. To je taj čudesni izvor hrane koji Isusovi suvremenici nisu razumljeli, kao što mnogi niti danas ne razumiju ulogu Crkve pa misle da bi ona trebala prije svega biti socijalna ustanova, a u svemu tome u igru uvesti čudo.

Molitva vjernika

Zajedno s Kristom u jednom Duhu sabrani, iznesimo svoje molitve nebeskom Ocu.
1. Obdari Gospodine Crkvu svoju osjećajem za siromašne i one koji oskudijevaju, - Molimo te.
2. Pomozi nam da shvatimo kako si ti Gospodine izvor prave, večne i nepropadljive hrane za naš duševni i tjelesni život, - Molimo te.
3. Ispuni Gospodine odgovorne iskrenom željom i nastojenjem da pomažu siromašnima i onima koji se teže snalaze u životu, - Molimo te.
4. Daj da poslodavci shvate kako je ružno i nemoralno iskorištavati ljude koji nemaju drugi izbor nego prihvaćaju svaki posao, kako god slabo bio plaćen, - Molimo te.
5. Potakni i nas i našu župnu zajednocu, da iz svojih skromnih sredstava budemo spremni pomagati onima koji su u nevolji, - Molimo te.
6. Pomozi nam Gospodine da shvatimo koliko nam je poreban tvoj blagoslov kako bismo bili sretni i zadovoljni onim što imamo, - Molimo te.
7. Nagradi naše pokojne vječnim životom za sve što su učinili svome bližnjemu, - Molimo te.

Gospodine Bože, ti nas svake nedjelje hraniš kruhom svetim, za život vječni. Daj da taj sveti kruh tvoga nebeskog Sina blagujemo s poštovanjem i pobožnošću, to molimo po Kristu gospodinu našemu. Amen.

ČITANJA

Današnje prvo čitanje iz knjige proroka Jeremije i Markovo Evanđelje imaju zajedničku temu pastire naroda. S time da se u prvom čitanju govori kakav pastir ne smije biti, a u evanđelju kakav jest dobri pastir.
U vrijeme proroka Jeremije pastiri naroda – vladari, nisu se brinuli za dobro svoga naroda i tako završili u ropstvu. Prorok ih stoga prokazuje kao krivce, ali onda naviješta mesijansko vrijeme kada će se Bog sam pobrinuti za svoj narod i poslati pastira kojega će zvati; ´''Gospodin, pravda naša.''
I doista, Isus nakan odmoriti se sa svojim učenicima, vidi kako dolaze ljudi pješice iz svih gradova i sažale mu se jer bijahu kao ovce bez pastira. Dok su narodni poglavari kupovali vlast nad narodom od Rimljana Isus dijeli skrb i ljubav Očevu za svoj narod.
Vrijeme je ređenja mladomisnika za nama. Sada se redaju mlade mise. Nema ih brojčano puno. Ono što je važnije je pitanje kakvi će to biti pastiri za ovo naše nemirno i izbirljivo vrijeme. Trebati će im puno milosti i podrške Božjeg naroda. Na žalost koliki su posustali u najbolim godinama svoga svećeničkog rada, a veliku odgovornost snose upravo njihovi vjernici, jer ih nisu prihvatili kao svoje pastire, nego su im odmah počeli tražiti mane. Puno mogu vjernici učiniti za svoga svećenika ako ga prihvate kao svoga. Ako mu ponude suradnju i pomoć, onda će se i on lakše okrenuti k njima i eventualne svoje slabosti koje ima kao čovjek ne će morati skrivati niti glumiti i tako biti zaokupljen samim sobom, nego će se lakše posvetiti onima kojima je poslan i duhovno rasti i saziđivati Crkvu na obostranu radost.
U evanđelju se spominje kako Isus svoje učenike šalje na samotno mjesto da se odmore. U tome bi sigurno bio najomiljeniji poslodavac koji skrbi za svoje suradnike, a ne da ih prisiljava na rad i svetkom i petkom, a sve zahvaljujući zakonskim uredbama koje im to dopuštaju. Umjesto da toliki mladi roditelji barem u nedjelju budu uz svoju djecu i da se raduju zajedničkom odmoru, moraju biti na radnom mjestu u veletrgovinama kamo zalaze besposleni građani koji ne znaju osvoj nedjeljni odmor drugačije organizirati nego što zuje po veletrgovinama i razgledaju robu koju nikada neće kupiti ili kupuju stvari koje nikada ne će trebati.
Pavao apostol u poslanici tumači Efežanima koji su bili pogani da ih je Isus po svojoj krvi, dakle svojom mukom na križu, približio Bogu. ''Doista, on je Mir naš,'' kaže Pavao. Pastir koji donosi mir. On nas pomiruje i s nama samima, da budemo u sebi sretni i blagoslovljeni jer imamo tolikog i tako dobrog Pastira. Amen.

Molitva vjernika:
Pomolimo se Bogu Ocu nebeskome koji se u Kristu pokazao kao pastir svih ljudi.

1. Učini Crkvu svoju utočištem žalosnih, tjeskobnih i onih koji su napušteni, - Molimo te.
2. Za sve one kojima si povjerio pastirsku službu , da ustraju u nasljedovanju nebeskog Pastira, - Molimo te,
3. Za ovaj svijet, da poraste osjećaj brige za siromašne narode koji si sami ne mogu pomoči, - Molimo te.
4. Svojom snagom i svom čvrstinom pritisni ohole i samodopadne predstavnike vlasti bogatih i močnih naroda, da uvide i isprave nepravedne političke poteze, posebno prema narodima koji trpe vlastitu ili tuđu tiraniju, - Molimo te.
5. Za sve koji su zavedeni krivim naucima odlutali od tebe, da im milosrdno oprostiš grijehe, - Molimo te.
6. Za nas ovdije sabrane, da nas po ovoj gozbi obnoviš za radosno služenje braći i sestrama, - Molimo te.
7. Za naše pokojne, da ugledaju svjtelost vječnu, - Molimo te.

Primi Gospodine ove naše molitve , a i sve one koje nosimo u našim srcima, ispuni nas milošću Duha Svetoga da na svojim životnim putevima nasljedujemo Krista, dobrog pastira, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

ČITANJA

U današnjem prvom čitanju iz Knjige proroka Amosa dolazi do izražaja temeljna Božja poruka, kako Božja riječ nije 'okovana' niti je u vlasti bilo koga. Izraelsko kraljevstvo bilo je podijeljeno na Judeju i Izrael pa su tako postojala i dva svetišta; ono u Jeruzalemu za Judeju i Betel za Izrael. Prorok Amos je iz Judeje, a svoju proročku djelatnost obavlja u Izraelu i ne samo to nego govori kako će Izrael u izagnanstvo, a kralj Jeroboam će poginuti od mača. Stoga mu svećenik betelski Amasja poručuje da neka bježi u zemlju Judinu i tamo neka jede kruh i neka tamo proriče. To 'jesti kruh' znači da su proroci bili plačeni za svoj rad. Amos mu odgovara: ''Nisam ja prorok niti proročki sin nego stočar i gajitelj divljih smokava. Ali Gospodin me uze od stada…'' Time mu prorok Amos daje do znanja da on nije ovisan o nikome i da ne treba ničiju plaću jer on je poljodjelac, a to što proriče to je poziv od Gospodina.
Tragom današnjeg psalma koji nas poziva: ''Da poslušam što mi to Gospodin govori,'' poslušajmo što nam Gospodin poručuje u evanđelju. Sva evanđelja u liturgiji počinju riječima: ''U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima…'' Međutim nedjeljna nas čitanja evanđelja ne žele samo prenijeti 'u ono vrijeme', ona nam žele snagom Duha dati poruku za današnje vrijeme. Svaka krštena osoba, prema svojim mogućnostima i znanju pozvana je da naviješta radosnu vijest. Doduše, za to se traži živa vjera a ne okamina tradicijom i običajima. Evanđelist Marko ne propušta izvijestiti kako su i Isusovi učenici izgonili zloduhe poput učitelja i da je to bio sastavni dio njihova poslanja. Nama danas to istjerivanje zloduhova zvuči nekako nestvarno, više mitski…. Međutim , u Sv. pismu riječ duh pokriva područje od atmosfere koja vlada među ljudima, čovjekovog raspoloženja, sinonim je za negativne i pozitivne energije na području čovjekovog zdravlja, kao i oznaku za osobu.
Dobro nam je poznata atmosfera nečistog duha među ljudima. Poremečeni međuljudski odnosi. Mržnja, zavist, zlo oko. Mnogi provode osam pa i više sati danomice u društvu gdije se ružno psuje, druge ogovara, kleveće, a da ne govorimo o raznim vidovima prostaštva i svakojakog primitivizma. U takvoj atmosferi osjeća se nečisti duh na djelu. Ali nije samo riječ o atmosferi nego i o osobnom djelovanju. Često ponavljana rečenica da je najveća pobjeda sotone upravo u tome da je ljude uvjerio da ne postoji uvijek ponovno dobiva novo značenje i težinu. Svjedoci smo tolike mržnje na Crkvu, crkvene službenike i praktične vjernike da to i ne možemo drugačije protumačiti nego kao djelo zla kao osobe. Jasno, treba odbaciti nekakva spektakularna istjerivanja zloduha na tzv. duhovnim seminarima koji se iskrenog vjernika doimlju više kao žalosna parodija na Isusovo djelovanje na tom području. Naše poslanje također je opremljeno vlašću koju smo primili po sakramentima u smislu da rastjerujemo zlo unošenjem svjetla vjere i duha evanđelja. Dobrota i pravednost, istinoljubivost i strpljivost; način je kojim doprinosimo preobrazbi ovoga svijeta da postane kraljevstvo istine, pravednosti i mira – jednom riječju otastveno kraljevstvo Božje na zemlji. Amen.

Molitva vjernika

Duh nas je Sveti sabrao na slavlje Kristova otajstva otkupljenja. Uputimo Ocu nebeskome svoje molitve.

1. Za Crkvu po cijelom svijetu da vijerno navješta evanđelje ljubavi i mira, - Molimo te.
2. Za svetog oca, biskupe, svećenike i sav Božji narod da ti služe poslušni Duhu, - Molimo te.
3. Za sve kršćane da ih vodi duh jedinstva i iskrene vjere, - Molimo te.
4. Za ljude svijeta da se okrenu temeljnim vrijednostima života, a odreknu zla koje ih zarobljuje, - Molimo te.
5. Za sve nas okupljene, da se čuvamo zloga duha, a prihvaćamo put evanđelja, - Molimo te.
6. Za mlade kršćane da znadu razlikovati dobro od zloga, - Molimo te.
7. Za naše pokojne, da ih primiš u svoje kraljevstvo, - Molimo te.

Primi nebeski Oče naše molitve i pomozi nam da vazda hodimo putem koji nam je pokazao tvoj Sin Isusu Krist koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. Amen.

ČITANJA

U prvom čitanju iz Knjige proroka Ezekijela dobiva se jasna slika o ulozi proroka. Njega duh podiže da govori. Njega, koji je jedan od onih kojima treba govoriti Gospodin šalje ''k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Gospodin Bog! I poslušali oni ili ne poslušali - rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima.'' (Ez 2, 4-5) Proročka uloga bila je nezahvalna s obzirom da je trebao govoriti onima koji nisu bili spremni slušati. Još je gore ako je bio iz njihove sredine - jedan od njih. To se dogodilo i samom Isusu koji je došao u svoj zavičaj s učenicima. Ni njegova mudrost koju su imali priliku čuti, niti silna djela o kojima je glas dopro do njih nisu bili presudni, jer ih je smetalo što mu poznaju roditelje i rodbinu. Jednostavno, bio je previše običan, jedan od njih i što bi im to onda mogao nova poručiti. Stoga im Isus poručuje da je prorok bez časti jedino u svom zavičaju.
Ni mi nismo ništa bolji kada se radi o proročkim porukama koje nam Gospodin šalje po našim suvremenicima.On nam prilazi na jednostavan ljudski način. Kao što je to lijepo rekao sv. Augustin: ''Bog je u Bibliji ljudima govorio na ljudski način.''
A mi smo spremniji prihvatiti Božju poruku kroz neobično. Božja riječ koju svake nedjelje slušamo i o kojoj bismo trebali uz pomoć svećenikovog ili biskupovog tumačenja razmišljati i usvojiti, teško se probija do našeg srca. Međutim, kad se radi o nekim tobožnjim privatnim porukama ili čudesima, postanemo odjednom nevjerojatno prijemčivi. Mnogi naši vjernici, koji su postali hladni kad je u pitanju nedjeljno bogoslužje, ali se u nevjerojatnom broju okupljaju na takozvanim duhovnim seminarima na kojima se događaju pod utjecajem emotivne egzaltacije kojekakva čudesa i egzorcizmi, jasno pokazuju koji i kakav duh ih vodi i motivira. Umjesto uobičajenog, svagdašnjeg hoda putem vjere i vršenja svojih kršćanskih dužnosti privlačniji je duhovni senzacionalizam. Duhovni mjehuriči od sapunice, slama koja tek plane i ugasi se.
Životna je mudrost u običnom i svakodnevnom išćitavati ono neobično, nesvakidašnje koje je plod mudrosti koja dolazi od Boga. ''K svojima dođe i njegovi ga ne primiše'' (Iv 1,11). Jer je bio previše običan. Božju riječ, koju čujemo u nedjelju tako lako prečujemo jer nam je previše poznata. Mislimo da sve to već znamo i da nam više nije potreban napor kojim bismo ušli u njezinu dubinu, pravi smisao. Ne u znanju, nego u predanju, poklonu svega svojega bića….

Molitva vjernika

Nebeskom Ocu, koji nas ne prestaje obasipati svojom milošću, uputimo molitve.
1. Za Crkvu, zajednicu vjernika, da poslušna tvojoj riječi donosi plodove spasenja, - Molimo te.
2. Za sve koji vode javne poslove; politiku, znanost, kulturu, da ih u njihovu radu vodi želja za istinskim dobrom za svakoga čovjeka, - Molimo te.
3. Za sve ljude svijeta, da im dadeš svoju mudrost kako bi odbacili ono što je nedostojno ljudske osobe, - Molimo te.
4. Za sve vjernike, da ih oslobodiš svakog straha te ti odgovore poslušnom vjerom, - Molimo te.
5. Za sve nas da ti budemo iskreni i otvoreni kao i prema ostaloj braći i sestrama po vjeri, - Molimo te.
6. Za mlade da hrabro biraju put vjere predanosti tebi, - Molimo te.
7. Za sve umiruće, da u vječnosti ugledaju tvoju vječnu svjetlost, - Molimo te.

Primi, Gospodine molitve tvoje Crkve i udijeli nam snage i volje da ti budemo svjedoci u današnjem svijetu, koji nije uvijek naklonjen tvojoj riječi. Po Kristu Gospodinu našem….

ČITANJA

Dok sam sadio divlju jabuku, pitali me mladi pomočnici, za koliko godina će roditi. Pa od prilike petnaest. Uuuu, pa to vi nećete doživjeti. Vidjevši da su bili neobazrivi brzo su pokušali popraviti neumjesnu upadicu. A, ne, naš velečasni će doživjeti stotu jer zdravo živi.
Dok je čovjek mlad pomisao na smrt, ako se i dogodi, to izgleda kao neka daleka budućnost, premda ni mladi ljudi nisu imuni na jedno takvo neugodno prisjećanje. Kada čovjek prijeđe pedesetu i kada u osmrtnicama sve češće pronalazi slike svojih vršnjaka smrt je sve učestaliji gost njegovih misli. Kad nešto radiš ili se zabavljaš, pomisao na smrt slična je nekom nevidljivom žalcu koji svoj iznenadni ubod usmjeri prema srcu. Stoga su puno sretniji u životu oni kojima je razmišljanje suvišan luksuz jer oni imaju ''pametnijeg'' posla. Ako smo ipak među onima koji su skloni razmišljanju, zastrašujuću koprenu smrti može skinuti samo iskrena i duboka vjera. Vjera koja ne vodi prema vječnosti, kako god ju zamišljali, zapravo i nije vjera. Tu treba napomenuti da i nije tako mali broj naših dobrih katolika koji ne vjeruju u vječni život. Ali isto tako čovjek je od pradavnina imao spoznaju o vječnom, ili kako to neki vole reči, prekogrobnom životu. O tome svjedoče nalazi u grobovima svih epoha i civilizacija. I Biblija je knjiga koja govori o životu i smrti. Današnje prvo čitanje iz Knjige Mudrosti kristalno jasno sažima nauku Objave o tome da je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost. Tek je đavolovom zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju. Čovjek će doduše proći kroz vrata smrti i njegovo će raspadljivo tijelo biti vraćeno zemlji, ali duh čovjekov, koji je iskra Vječnoga ostaje i taj duh je nosilac moje osobnosti sa svim dobrim i manje dobrim učinjenim i proživljenim.
Evanđelist Marko živo i dramatično bilježi Petrova prisjećanja o svemu što je Isus činio, a posebno o ozdravljenju i vlasti nad zlim duhovima. Danas je to vraćanje života Jairovoj kćerkici i ozdravljenje žene koja se dotaknula Isusovog skuta. A on joj je rekao: ''Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svoga zla!'' I mi ćemo danas u svetoj Pričesti svojim usnama dotaknuti Isusa. Hoće li i nama reči isto što je rekao i ovoj ženi; pođi u miru i budi zdrav od svoga zla, to ovisi o mojoj vjeri kojom pristupam tom uzvišenom sakramentu. Amen.

Molitva vjernika

Ocu nebeskome iznesimo svoje molitve i prošnje.

1. Za svetu Crkvu, da ti služi u iskrenosti i predanju, - Molimo te.
2. Za pravdu i mir u svijetu, - Molimo te.
3. Za napuštene i odbačene, da osjete tvoju pomoč, - Molimo te.
4. Za bolesnike, da im olakšaš njihove boli, - Molimo te.
5. Za sve koji su izgubili smisao života, da im ojačaš vjeru. – Molimo te.
6. Za naše pokojne, da ih uvedeš u zajedništvo svetih i proslavljenih, - Molimo te.

Dobri naš oče, u tebi je izvor života i radosti, primi dobrostivo ove naše molitve , po Kristu Gospodinu našem… Amen.