Bjegunac

Bjegunac sam.
U šipražju svojih riječi se skrivam,
na zapuštenim njivama gdje nikoga nema
odmora i mira svog tražim.
Tamo gdje se ne zovem imenom svojim,
ja bježim od munja nepodnošljivo strašnih,
što me muče, što mi grudi,što mi misli pale.
Ne ovdje, ne blizu... tamo sam
gdje me ne bi ni sve istine znale ni prepoznale.
Bjegunac sam,
gone me čežnje puni neispunjeni snovi.
Kako izdržati da me ne odaju koraci u mjesecux
laki, lepršavi što bi da ostanu u bistroj mirnoj zori.
Bjegunac sam,
jer izdaje me mjesto ovo,na njivama sam pustim,
ime svoje nemam, bez srama i stida
govorim u slovo,i dušom pjevam svojom.
Ne blizu, ne ovdje, ne gdje sam
u kal zagazila nestrpljivom nogom,
ja tamo sam u šipražju, gdje se ne čujem,
gdje se neću obistiniti ni licem ni okom,
tamo gdje neće se odati u ožiljcima srce,
u drhtaju tijelo, žudnje moje vatra i okov.

20.10.2021. u 15:30 | 14 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić





Zar sam ja kriv

Zar sam ja kriv što mi život nije mio,
što ujedno volim i mrzim sve ljude.
Znam budućnost moja kakva će da bude,
jer to je poklon moje muze bio.

Zar sam ja kriv što sam pesnik koji
peva teške muke i gorke nevolje?
Nisam to postao od sopstvene volje -
takvu sudbinu usud meni skroji.

Znam - životna staza ružama ne cveta;
Ona je buncanje, duše bolne san,
i pesma moja dosadna je, znam,
ali ja kriv nisam - takav sam poeta.

S.Jesenjin