Udijeli momenat ganuća

Udjeli mi momenat ganuća
Ovog časa bez mira i snova
Izmami osmjeh bez grča i bola
U ovom svitanju bez svanuća

Ja blaženstvo tražim gdje ga nema
Sva spokojstva su ostala daleko
Na rukama nosam mrtvilo neko
Oživotvori krv mi što drijema

Udijeli mi momenat ganuća
Kraj okna sam, daljina bijelih
Tu samoćom sjede ostavljeni
Polomljenog tijela od pruća

Oslikaj plaveti mojih zora
Nek tvoje sunce nađe put mene
Gdje zastala sam da opet krenem
Izmami osmijeh bez grča i bola

17.10.2021. u 15:00 | 11 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić





Zar sam ja kriv

Zar sam ja kriv što mi život nije mio,
što ujedno volim i mrzim sve ljude.
Znam budućnost moja kakva će da bude,
jer to je poklon moje muze bio.

Zar sam ja kriv što sam pesnik koji
peva teške muke i gorke nevolje?
Nisam to postao od sopstvene volje -
takvu sudbinu usud meni skroji.

Znam - životna staza ružama ne cveta;
Ona je buncanje, duše bolne san,
i pesma moja dosadna je, znam,
ali ja kriv nisam - takav sam poeta.

S.Jesenjin