Put dlana

Taj dlan...
I na njemu kao onaj
zapis čudotvorja
utisnut u moje linije
srca i života,
neizbrisivo slovo
za iladž oboljele duše...
u nizu nerečenih misli
što stoje u naslovu pjesama
što voljenje znaju
što ljube.

Mekanim,širokim brijegom
kroz prste moje,do žudnih usana
u nervima sluđene strasti
utisnut stoji
dubok poljubac,želja,snaga
što tražila je put
Tim dlanom...sve do vječnosti
kad zarekli smo se
ljubeći...
do posljednjeg lijeganja,
da zadnjeg svog udaha.

27.09.2021. u 15:30 | 8 Komentara | Print | # | ^

Zabačeni put

Dubok mrak.
Hladnoća urezuje po koži tragove
u jezi valova već umornog srca.
Sablasno plešu polumrtve grane
stabala zavitlanih vjetrom,
da zaguše mi šum koraka
bez ogrtača jesenjh boja
mračnom,zabačenim cestom.
Gologlave duše a bez suze,
sa svejednošću
koja nalikuje na ludost
ne znam kojim nepoznatim putem
sam usput nasula čamotnju
u svoju čašu,
da sav izlizani trag života
vučem za sobom noćas
uz ovaj vlažan jesenji put
probijajući se kroz mrak,
pokapajući o sjećanju na radost
i o ljubavi, svoju misao svaku.

25.09.2021. u 20:30 | 8 Komentara | Print | # | ^

Ljubav je moja...

Ljubav je moja neogrnuta tajna
Ogoljeni cvijet razornim vjetrom
Bačen da leži pred tvojim nogama
Da mirisom ti pogleda traži dalekog

Svaka lat prosi tog sunca,tog neba
A sve to spava u zvijezdama oka
I ljubav te moja ostavljena gleda
U istini goloj, mrakom kuta svoga

24.09.2021. u 15:00 | 8 Komentara | Print | # | ^

Povratak

Kada dođem
neka pod mojim nogama
bude prostrt ćilim
boje rumenog sunca na zalasku,
otvoren prozor sa kojeg se čuju
ptice u gnijezdima ljubavnim
i vidi gora na kojoj spava
svako naše nebo.
Uzmi me za prazne ruke
i posjedni na rumen pod
odakle ću ti posmatrati čelo,
talasastu boru
između lijepih obrva tamnih.
Tad ponudi mi zrele šumske jagode
ubrane tvojom rukom jutrom ranim
iz sjenika ruba nekog malog gaja...
Sjedi pored mene,
da razgovorimo se u smijehu
u poljupcu razigrani,
da u mirisu tvoje blizine
odmorim se od puta i od čekanja
uronjena u odaju moje Zemlje,
i skini mi milovanjem osjećaj nedostajanja
sa blijedih obraza, sa usana.

23.09.2021. u 17:00 | 12 Komentara | Print | # | ^

Misli moje misliš

Misli moje misliš
i kradeš ih pod grudi
na kojima odmaram čežnju
što pod kožom mi drhti.
S usnama što na žudnju mirišu
ubireš s tijela tugu
jednu po jednu,
da spraviš tihu radost
uznemirenoj krvi...
Žuri se noć snjegovima,
oči joj upaljenim zvijezdama trepere
na jastuke od svojih snova
spuštaš mi glavu i stereš kosu
da me u njih zaljubiš,
da gledaš kako u očima ti tražim
izgubljeno vrijeme,
što našlo se ove noći
samo za tebe,samo za mene.
Nježne bjeline kroz prozor nadiru,
griješ hladnoću dahom srca vrelog,
misli moje misliš,sanje,želje,
ruke su ti smjerno sklopljene
oko mojih damara...čekaš
da njima moja pjesma krene.
Cjelovima ti je bez predaha pišem,
cjelovima je čitaš...i misli moje,
ove zimske noći što našla je vremena
ljubav da ugrije...
vremena za tebe,vremena za mene

21.09.2021. u 15:00 | 14 Komentara | Print | # | ^

Praznina

U grudima mojim širok je mrak,
praznina koja se ne popunjava više
nijednom mišlju o tebi,
pustoš nastala na ivici pakla
kojim si me vodio za ruku,
na putu zvono razbijenog stakla
koji mi ne donosi više glas
o tvom koraku.
Znaš li koliko bi dan bio kratak
da ti pričam
kako bespomoćno pokušavam
staviti par riječi u tu praznu tamu
koja neće da nestane iz vremena
kojeg smo stvorili
i predugačak da mi istrpi
svaku strepnju,svaku volju mlaku
da te zaustavim da odeš tamo
gdje će samo još sjećanje govoriti...
U grudima mojim širok je mrak,
u njemu jednom stajalo je dijete
i gledalo u nekom drugom svijetu
kroz samo sebe,kroz svoj strah.
Njega više nema.
a mene sad iz ogledala posmatra
izraz prepun nevjerice i čuđenja
kojeg bi ti rado pokrio
za neku bajku,za smišljeni spas
da se odbjeglog djeteta ne bojiš
i te praznine u mraku
što stoji u meni i između nas.

19.09.2021. u 15:30 | 17 Komentara | Print | # | ^

Uspavane noći

Spavaju sve moje noći
a ja bih govorila sa njima,
i posve rssanjena, budna
razgovaram se sama,
one ne čuju ništa.

Spavaju, ja ih budim
dok svoj glas dižem na sebe,
u klonuću kad me svlada
da izmamim utjehu neku,
da slomim do jutra vrijeme.

Ustajte! Sve grmi u meni
a na prstima hodam tiho,
U vatri od planule svijesti,
i mjesec budim i zvijezde.
Ustajte! Dal čuje me iko.

16.09.2021. u 16:00 | 13 Komentara | Print | # | ^

Pjesnici

Žar njihove pjesme
Krik bez svoga eha
Ucviljene sjete
Umorenog smijeha

Neprimjetni,pusti
U osloncu vjetra
Na pir nepozvani
U kutu su svijeta

Zagrljeni,sami
Cjelivaju žarko
U vlastitoj rani
Sreći otrovanoj

Svjetlost im je tiha
Ne vide im dušu
U lovoru stiha
Nose otrgnutu

15.09.2021. u 05:00 | 14 Komentara | Print | # | ^

Jesenjim ranim jutom

Ne čujem više svirku
lista naših nježnih, zaljubljenih breza,
sve utihnulo je kao kraj života...
Pred hod moj padaju,
kao ove jesenje kiše rane,
svi izmaštani oblaci nadom stvoreni
sa zatvorenih, tužnih nebesa.
Jutrom hladnim koračam,
kroz tuđe ulice i kroz prošlost,
trazim odmora duši u sjećanju
na riječ, pogled, na lik tvoj.
I dok znam da nemam te više,
promrzle ruke mi drhte od bescilja.
U studeni, u nemoći,
puca svaka tanka žica u srcu mom.

14.09.2021. u 16:30 | 10 Komentara | Print | # | ^

Pismo petnaesto

Zašto se sad vraćaš po mene
kad mirim se već da dolaze snjegovi i zima.
Zar da opet čuješ sve razloge mojih traganja
jer sam samu sebe u nigdje protjerala
a padam mrtva za malo magle guste
u koje bih zatvorenih očiju, kao u san skočila
samo da pronađem mira gdje ti bivaš...
Zašto hoćeš opet
rasuti sunce ispred mojih stopala,
poljubiti mi krajeve usana za malo osmijeha,
raširiti ucviljenu haljinu, posjesti me na srce svoje
da postaviš sofru na suhom opalom lišću
gdje su me, čineći nada mnom grijeh,
u grijeh i natjerali da se tebi tajno ispovjedam.
Tu... gdje sam s tobom nastala
gdje i bez tebe nestajem i propadam...
Sve skršit će se ionako u jaz bljutavi
iz kojeg nećemo nikada naći, od ljubavi
od strasti, žudnje, tuge, od čekanja odmora.
Ne ljubi mi lica
i ostavi mi prste na stolu svih mojih riječi
jer ja mrzim i ljubim svaku radost, svaku bol
što su mi otvorile vlastite oči dok sam te gledala,
vlastita usta kojima sam ti kob iz snova priznavala;
Taj oštar nož pod grlom što čeka,
Čašu punu otrova....jer volim...Volim
A ja ne želim da me raščereče moja pokajanja
jer rad ljepote neću da se kajem.
Zašto se sad vraćaš po mene.
Jednom sam nemarno dar nebeski odgurnula,
iskorakni iz ovog bezdana.
Pusti me! Ja želim bez Ljubavi da počivam.
Ne treba mi okov rad kog bih tražila oprosta.
Ti Ljubav si ... a ja za nju nisam stvorena.

12.09.2021. u 15:00 | 15 Komentara | Print | # | ^

Posesivna ljubav

Gurnuo si me bez milosti,
sa litice života na kojoj sam stajala
ja prva...
hrabrija od svake hrabrosti tvoje,
čuvala na orkanima i burama
osmijeh pun nade...
Uzglavlje i podnožje postelje
pripremala,namještala
da polegnem snove svoje,
snove tvoje.
Sa litice...dok sam štit bila
ljubavi tvojoj, kao zmiji zloj;
noćima, danima, svim vremenima,
što me davila, jela, nogama mi se motala.
Gurnuo si me,
u ždrijelo mraka s hijenama,
da mi skute mirišu,
da mi vrebaju misli,ruke,stopala.
Od straha,da polažem na kamen glavu,
da mrtva se činim,
da mi svaka pjesma
namjerno i rado grob otvara.
Da mi se u oči smiješ
misleći da sam žudeći snova svojih
sama sebe gurnula;
da sam tako
i u ždrijelu tuge i straha
slaba,umrtvljena i sama ostala.

10.09.2021. u 19:00 | 15 Komentara | Print | # | ^

Ostavi me

Kad me nađeš u mom mraku
ne pružaj mi više ruku da za nju se držim,
ljubav je bol koja milosti nema
i ja njoj ne vjerujem ništa više.
Ne gledaj mi oči i ne reci
kada plačem da sam lijepa.
Ljepota je svitanje, suton,
maslačak na vrelom suncu,
tvoja blagost i šutnja i ona ne zna
suzu, mrak ni gorčinu da oprosti.
Od sve želje da bisere utjehe
prospeš niz moje noći
ti otkini taj komad svoga sažaljenja,
prepoznaj umor što kroz prste mi teče
kao tiha,mrtva rijeka,
ruke mi čvrsto sveži onda kad ne gledam,
kada ne znam.
Pokaži mi kako da se odvojim
od vlastitog tijela,
dušu moju prislili me da osluškujem
i odvedi...Odvedi me tamo
gdje ti sa mnom ostati ne možeš
i gdje nikog više i nema.
I ostavi me tako, bez riječi,
u svjetlu lijepih djetinjih uspomena.
Kad te zamolim za još bar jednu
melodiju tuge i hartije komad
pred mene stavi molitvu i čašu kreposti
na stolu..tu gdje majka je pogaču lomila,
ti mi pomozi...prije nego ostaviš me
oduzmi mi i polomi sva moja krvava pera.

09.09.2021. u 16:00 | 12 Komentara | Print | # | ^

Riječi

Hiljade riječi
u zatvorenim ustima,
ko plima su mojim mislima,
i ja ne znam više
kud bih i šta bih s njima.
Jer mi se kradu u budnom
i tvore neke besmislene pjesme,
nabujale, željne zraka,slobode,
ispadaju mi iz džepova
dok prelazim krcate ceste...
I ja ih spašavam od vjetra,
od blata, od sunca,
nemogućna bez njih sebe spasit,
tražim njihov smisao
razmrljan suzom, vrućim dahom,
otresam s njih
prašinu, kišu, sunce, blato,
da ih u tišini mogu opet baciti.
Riječi...
Dok spavam, ne sanjam ja njih,
one sanjaju mene,
bude me, žezlo su moga srca,
tame i svjetla uma iz dubina,
i ja ne znam više kud bih
i šta bih s njima.
Ko kazna me šibaju noćima:
Umri! Umri!
Da bi mi zborile jutrima:
Ti živa si! Živa!

08.09.2021. u 14:30 | 14 Komentara | Print | # | ^

Jutro ljubavi

Po ramenu tvome poljupce nižem
i osjećam toplinu našeg sudbinskog puta,
kao ovo meko jutro
grijem te zagrljajem dok se po tebi pružam.
Bez oblaka, strepnje i bez ijedne riječi
kao u snu sanjanom prislonjena tijesno uz tebe
ja sam danas u tvome dubokom disanju
što utapa se i uzdiže u zlatnom povoju sunca.
Zavodimo jedno drugo osmjehom,
bez čekanja i straha saplićemo se dodirom,
ispijamo pogledom, rasipamo žudnju, svu ljubav
dok savijaš me i oblikuješ po svojoj živoj slasti
od zemlje podižeš i odvajaš od daha
i dok ti je na licu u radosti plamen strasti,
dodirnute grudi, položene na cjelove
tvojih rastvorenih usta...
moj um i razum u bunilu gore.
Ne postoji ništa osim nas, osim ovoga jutra.
I dok u krilu tvom nestajem
ti ostavljaš mi po bedrima mirisne tragove
da te do kraja života kao javu nosim i čuvam
i ja bilježim se istinom po tvom tijelu
berem svaku tvoju poru zaljubljemim cjelovom.
Ohrabreni sudbinom, oslobođeni stradanja
u jutru punom sunca, mi jedno drugom
misli čitamo: Ostani. Ne idi ovoga puta.
Ostani sa mnom do idućega jutra.
Voli me bezuvjetno, tijelom i dušom beskrajno.
Udiši život sa mnom...vodi sa mnom ljubav.

01.09.2021. u 17:30 | 15 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2021 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić





Zar sam ja kriv

Zar sam ja kriv što mi život nije mio,
što ujedno volim i mrzim sve ljude.
Znam budućnost moja kakva će da bude,
jer to je poklon moje muze bio.

Zar sam ja kriv što sam pesnik koji
peva teške muke i gorke nevolje?
Nisam to postao od sopstvene volje -
takvu sudbinu usud meni skroji.

Znam - životna staza ružama ne cveta;
Ona je buncanje, duše bolne san,
i pesma moja dosadna je, znam,
ali ja kriv nisam - takav sam poeta.

S.Jesenjin