Vulkan sam

Ja vulkan sam prepun lave
Sopstvenost me moja ždere
Ne znam nisam ili jesam
Posmatram, žmireć, sam sebe

Odsutan, presvučen bolom
Bježim, mislima gonjen
Pred rođenom sjenom svojom
Bježim, čežnjom smoren

Ličim na strgnutu granu
Usput, raskriženu gromljem
Puzeć prema đulistanu
Ostajem ropteće roblje

Pomičem granicu jave
Sapet sam ljubavi u vatri
Ostajem goruće glave
Besmislen strah me pati

Nezahvalno gladan, žedan
Ljepote iz malo riječi
Nisam li još bijednik jedan
Grumen što u grob će leći

27.07.2021. u 16:30 | 17 Komentara | Print | # | ^

U noći punog mjeseca

Potrošit ću svu svoju ljubav
iza ponoćnog sata, oslobođena,
u mjesečevom punom izrazu,
gdje sam te zapisala kao istinu
koja se jednom jasno pročitala
na mom čelu. Onda...
kad pusti svoje zrake na krovove
da izlije na moj prozor srebrenu svjetlost.
Na prozor...kog samo želja otvara.
Potrošit ću je...Kad vjetar
gurne me u noć iz odaje u kojoj te volim
na rastegnut konop
od odaje do punog mjeseca.
Ja hodat ću iznad krovova,
raspojasani beskraj
disat će u mojim koljenima,u rukama.
Rastvorit cu prste zgrčene
da otresem otiske tvoje daleko
pod svoja stopala.
On će mi prilaziti u zovu mojih,
po konopu,koraka,a ja...
potrošit ću ljubav i sa poveza svilenog
punog plavih cvjetova
kojim si mi jednom oči zavezao
da te po mirisu,po dahu,po riječi tražim
da sa mnom igraš ljubavnu igru
ljepšu i od noći ove punog mjeseca.
Potrošit ću svu svoju ljubav
u koracima lakim, zaobljenim snovima
da prepustim se, mjesečarit ću bez osjećaja
da sam te ikad voljela, da sam te ikad imala.

26.07.2021. u 17:00 | 14 Komentara | Print | # | ^

Ostavi čekanje nago

Ostavi čekanje samo. Nago.
Neka čeka.
Dugu koprenu odbaci niz pleća.
Znati nećeš kako boli
kraj koji nije ni imao početka,
riječ koja rastanak sprema,
stisak ruke kojeg nemaš.
Oprosti se sa sjećanjem.
Krivnju podaj zaboravu.
Odsjeci kose i otkrij oči.
Sa tijela dodir bez dodira svuci.
Drsko ruho na dušu navuci.
Koga tražiš,kome žuriš?
Vjetru kojeg ne možeš stići...
Za mrtav san,
za posljednu pjesmu
jamu u srcu brzo raskopaj.
Pokopaj!
I zagazi javom nogama golim.

25.07.2021. u 16:00 | 11 Komentara | Print | # | ^

Prosut će se nektar života moga

I prosut će se sav nektar
života moga,
vrhom pustog humka,
pa u prazne jame.
I neće ga vidjeti niko
osim moje smrtne rane,
osim neba,osim Boga..
tamo gdje nektar kane.
I neće ga čuti niko
osim vrha humka,
kroz kojeg će krenuti
nektara mog mlaz,
u kapljama krvi još rosne.
I prokrvarit će i pjesma moja
sva u od zrna i kamena,
od cvijeta i plamena
isto što i humak,
kad popije njenu slast,
kad ispije i svaku pjesmu moju
natočenu srcem
za ljubav, za života čast.
A ja...još ljubiti željan
ostavit ću tu nad humkom,
svoj još i života žedan dah
jer neću moći povratiti pjesmu,
ni iz nektara zahvatiti kap...
ni jednu jedinu kap.

24.07.2021. u 16:30 | 14 Komentara | Print | # | ^

Ostani miran

Ostani tako,
zagledan u nebo prostrano
sa očima tužnim
i izrazom lica kojeg pamtim.
Lica,kog je izbrazdala
sva moja čežnja,moji strahovi.
Ostani...jer ne želim vjerovati
u ljubav na samrti
koja bi mogla daha udahnuti.
Ostani u pokušaju cjelova
zaleđenog u vremenu, dodira otetog
od besmrtnih bogova ljubavi
koji su me na tugu osudili...
Željo moja..što me na životu držala
ja neću da te više tražim,
I ljubim ono što ne mogu ljubiti.
Ostani tako...kad znam
da si miran i spokojan...bit ću i ja
Više želim oči zauvijek sklopiti
nego tebe željeti a samo te.gubiti.

23.07.2021. u 15:40 | 13 Komentara | Print | # | ^

Volim kad me voliš

Volim kad me voliš u noći od zvijezda
kad ti se ukradem ispod svjetla zlatna
u zagrljaj snažan što me željno čeka.
Za tvoj osmijeh ginem i za stisak ruke...
Kad ti lice lijepo od ljubavi plane
dok ti stih svoj pišem na široke grudi,
naslanjam na obraz i blijedim i rudim.
Od ljepote tada ja hoću da umrem...
Volim kad me voliš i sve što mi kažeš
u noći bijeloj bez ijedne tajne,
i sve što pogledaš i sve što dotakneš.
U ruhu sam čežnje, voljena i tvoja...
Volim kad me voliš, milovanjem rušiš,
zaljubljena usta ne znaš kud da spustiš
toplu kišu srsi niz tijelo mi sjuriš...
Hej, voljenje moje, ti voli me vječno!

22.07.2021. u 16:00 | 12 Komentara | Print | # | ^

Nevrijeme kroz polje

Gromovi i munje danas su u meni
i na polju ravnu polegnutih travki,
trčim u oluji svih nagona budnih
vjetar čupa skute, ja ne želim stati.

Nad tjemenom lome oblaci se tamni
ne vidim od pljuska gdje je kraj polja,
ne dotičem zemlju, neću da se vratim
u grudi mi poklik bez jeda, bez bola.

Ljute kaplje kiše po licu me žežu,
trčim ravnim poljem u nevrijeme strašno,
razvezujem hitro uzde što me stežu,
trčim mimo svega prkosno i snažno.

21.07.2021. u 15:30 | 12 Komentara | Print | # | ^

Pojavi se

Dok pod kamenom i brežuljkom,
i na dnu rijeke kojoj imena ne znam,
u suncu koje sunce moga jutra nije
tražim miris moje želje, moje Zemlje..
A tebe...ne znam više ni kud ni gdje,
pojavi se odnekud
i isprosi ovu tugu iz očiju mojih.
Ništa ne govori i ništa ne pitaj me
jer sam ti kao dijete bez majke,
i jer ti ništa ti neću znati reći.
Pojavi se da na grudi ti padnem
da svu bol izridam pod rukom tvojom
kao na Zemlji svojoj...
tu gdje niti život živim niti mrijem.
Pojavi se i kao dijete, samo zagrli me.

20.07.2021. u 16:00 | 11 Komentara | Print | # | ^

Iskorak za ljubav

Ako je sva patnja
jedini mogući iskorak do sreće, do ljubavi
i ako se sreća bistro izvorište
naših pjesama, riječi, slobode misli zove..
ja zagazit ću, evo, još dublje u kaljuge svoje.
I nek bez daha ostajem kroz trništa
kud bosom nogom ću gaziti da mi krvare pete,
pa nek se činim i bez svijesti i pameti,
oh, ti majko, brate, Zemljo, svijete.
Pa nek me pustoše do nemoglosti
strasti, želje i bez mira vrijeme
i nek me sve ove noći ne puštaju
još dugo iz tamnice moje...
Ja potvrdit ću osmijehom svojim
da mi zadnji bude dan te sreće,
u kojoj vatre i blaženstva i ushita gore,
kad dohvatim oblak s vrha planine,
zabacim glavu i zaplešem mahnita s vjetrom
ta patnja vrijedi...
pjesme kojom ću ispjevati hvalu,
u grljenju ljubavi koju ću o vrat sebi staviti
tren jedan samo grljenje da potraje
vrijedi sve te ljepote.

19.07.2021. u 17:00 | 15 Komentara | Print | # | ^

Bijeg

Boli ta hladnoća golih zidova,
prazan hod zidnog sata.
Boli i u bolu žuran bijeg iz izbe,
u očaju, prolom zatvorenih vrata.
Udaraci sjećanja u utrobu
kad bih da prestanu promukli
glasovi u mojoj glavi.
Kad te čujem kao najljepši stih,
kad sipaš mi po licu poljupcima
svoje ukore i oproste,
krivnjom svojom kojom se ranjavam
da se umorim,
pod okrilje neba u bijegu da se stavim.
Boli sva ljepota sutona
kad se u izbu, iscrpljena bježanjem
uhapšena vlastitim mislima vraćam.
Na gol zid da me pribiju okrutnosti
crne šutnje moje noći mrtve
kad ti dolaziš i kao mučitelj i utjeha,
bez lika i bez glasa.

18.07.2021. u 17:30 | 11 Komentara | Print | # | ^

Sloboda u smrti

Ugasit će se vatre nade, želja
u danu tvojeg posljednjeg daha
kad duša ti vidi svu silu mraka,
u platnu smrti,u svjetlu svijeća.

Okovi, tajne sa tebe će pasti
lako, sa zadnjom haljom života
da ostaneš istina gruba, gola
što u par stopa zemlje će stati.

Sunca više vidjet nećeš moći.
Zatvorit će prozor,skloniti đule,
uz tebe ih stavit, da ljepše bude.
Sklopit, od želje otvorene oči.

Nikog zvati nećeš a svi će biti.
I ruke hladne mnogi će ti taći,
ljiljane donijet al ti nećeš znati,
voljeti nećeš, svejedno će biti.

Vječnosti,tajno! Ohlađena krvi!
Ne znati ništa,zar nije lijepo,
u mirisu cv'jeća zaspati vječno.
Bez misli, želja, slobodan u smrti.

17.07.2021. u 18:00 | 14 Komentara | Print | # | ^

U mojoj duši ostaješ vječan

Ja bila sam pisana
al nikad pročitana knjiga.
U kutu svoga prašnjavog mraka.
U blaženom miru, neuka za ljubav,
oduzeta od vjere, zauzeta u neznanju života,
što nazvati će se imenom tvojim….
Sad sam živa i u vjeri tvoga vjerovanja,
obuzeta mudrosti oka rječitoga.
Tebe sad imam alejom svoje tuge
i ti me gledaš iz dubine moje misli,
iz čaše pune stiha, gdje još samo tu
možeš sa mnom da budeš.
Posve budna, u rasulu stranice mi leže
izgužvane čežnjom i strasti,
pocijepane opomenom i kaznom.
Sad znam šta je ljubav i ne dam
da mi je iko uzme.... Vrijeme odlazi,
ja hoću da se opet složim sa svojim mirom,
da me ne otpuhnu vjetrovi mog bola.
Da oslobodim se sebe, stranice skupljam,
da bacim ih u mrtav kut gdje nema više snova
I dok znam da me ti gledaš odnekuda
bez ijedne riječi, mudrošću svog oka,
u mojoj duši ipak ostaješ vječan
i tebe volim uvijek isto, bez razmišljanja...
više od sebe, jače od života.

16.07.2021. u 16:30 | 17 Komentara | Print | # | ^

Hoću li saznati kako se to ljubav slavi

Ja ne znam dal će me od radovanja skriti
sva vremena nesigurna, buduća,
sve razdaljine pustih bespuća
i hoću li saznati kako se to ljubav slavi.
Kako se iz tvojih očiju sjaj ispija,
koji je to ukus zrake zalazećeg sunca
što ti se po licu snena poliva
i kako će umrijeti strah mojim mislima.
Proljeće jedno što čeka nas
dal će osloboditi se i pasti po nama
kad osmijehom mi usne ponudiš
i nježni dodir sa svojih dlanova.
Hoću li saznati kako se to ljubav slavi,
kako će zamirisati suton u tvom dahu,
dal ću zadrhtati
kao vlat trave na vjetru u tvom krilu,
oči zatvoriti dok budeš mi čitao Jesenjina...
I ljubav u ovoj nadi iz moje pjesme.
dal ću spisati vlasima kose ti po grudima.

15.07.2021. u 18:30 | 18 Komentara | Print | # | ^

Više ne sanjam i ne tražim

Moje su ruke ostale obješene
o zelena, procvala proljeća,
nekad i jednom tamo,
dok budile su me ptice lijepih krila
na prozoru, u sretnoj pjesmi...
Više ne sanjam,ne tražim,
umrlo je umiranje, sjaj u oku,
umrlo je i pjevanje rođeno iz želje...
Da nađem, vidim, da zagrlim. Sad...
Za ukop me spremaju moji tamničari,
trgaju nemilice
sve ono što ostalo je u sjećanju,
trgaju s mene...
poveze, mirisne gajtane, cvijetne vijence
ljepotom u proljeću izvezene.
Ohrabreni smrću, silom mi oči otvaraju.
Zavirivaju, da iz njih i dušu mi umorenu iščupaju,
da mom dubu oka na ljubav pokažu,
da mi dokažu...Sve laž je.
Umrla, sudjelovat ću u istini pokopa svoga
dok tamničari pjevat će glasno:
Ljubavi, ti ništa drugo nisi nego glasnik tuge.
Sjedi i oplači samu sebe...
ovdje, kraj ovoga groba.

14.07.2021. u 14:00 | 15 Komentara | Print | # | ^

Glas samoće

Samoćom buke svoje
za mira i sreće šaku
ja dam i krv nejaku
za ljepote što me hoće

Uzmem od ničeg aha
i tvorim sebi druga
jer srcu svom sam sluga
kad želja progovara

U čežnji što me robi
ne padam nit se rušim
već samo jače ljubim
život u kojem gorim

U pjesmi dušom jurnem
bez žaljenja je vinem
k'o radost da mi sine
a sama u sebi umrem

13.07.2021. u 18:00 | 15 Komentara | Print | # | ^

Pismo treće

Jedini...čekam te
dok mi dolaziš sa daleka puta.
Prolaze dugi časovi, vrijeme bi da suzu okameni da ljubav potroši.
Ali ja osim sunca nad mojom glavom
kojim mi se činiš, ne vidim ništa drugo.
Osim u zvjezdano nebo, nad vrhom gorja,
nemam kuda pogledati
jer moje si svjetlo neba i noć u želji...
a noć, kao svaka pjesma moja duga.
Ne mogu da usnem.
Ne mogu ni da zdravo zoru svoju zorim.
I zašto i da sanjam kad ni najljepši san moj
ne može se mjeriti ni sa jednim korakom tvojim.
Čežnjo moja. Zrako mjesečine na grudima.
Dašku vjetra na mom vratu.
Reci mi...koliko još puta trebam se pomaknuti
za mjesto gdje stojim
da mogu čuti glas kojim me dozivaš.
Do kad ces mi dolaziti u riječima
koje sebi oko vrata nižem
namjesto ljubica koje mi nosiš,
Dušo moja, od duše mi nespokojne.
Misli i pomisli.
Ti, moga novoga proljeća jorgovane mirisni.
Olistana krošnjo pod kojom hladujem,
zlato sunca u izlasku dana u kom mirujem.
Sjena si od breze što me dodiruje bez dodira .
Znaš li...koliko plašim se
da ruke će mi usahnuti jer te ne grlim
da dah ću u vječnost ispustiti jer te ne ljubim.
Dođi...Ja čekam
i samo prema tebi sam okrenuta.
Čekam...da prohodaš prstima uz moje nadlanice,
svratiš dlanove podno mojih ramena
i zakonačiš njima,
namjesto zrake mjeseca, na njedrima,
okusiš moje suzne trepavice.
Dođi da povratak proslavimo.
Ja znam da umoran si tom pustinjom
u kojoj mene nema. Odmori nas od čekanja.
Odmori se uz razgovor,
uz moje rame,bokove i topla bedra.
Bit ću ti puna čaša stiha u nektaru kojeg trebaš.
Osikaj mi se na licu i u očima.
Mjeseče moj...što posmatra me dok samujem.
Ja bolujem dok te čekam i nestajem dok te nema.

12.07.2021. u 19:00 | 19 Komentara | Print | # | ^

Poljubac vječnosti

Poljubi mi čelo poljupcem vječnim
za san što traži oprosta i mira,
za zadnju nadu gdje još mjesta ima
duša da uzleti,tijelo da smjestim.

Poljubac učini za moj osmijeh.
Znaj, daljine moje bit će mi blizu,
oživjet mi Zemlja u mrtvom stihu
i čut ću slavuje sa svoje krošnje.

Bit će lijepo cjelovom dobrote
dok slavim život u svojoj smrti,
ako nikad nisi sad me poljubi,
ne trebam ništa sem te ljepote.

11.07.2021. u 17:00 | 21 Komentara | Print | # | ^

Zemljo u oku mome

U srcu je nosim i na dlanu vidim
u hodu žurnom,u stajanju slijepom,
kad mi se ništa tu ne čini lijepo
I dok se reći toga ja ne stidim.

Kad vid mi bodu ravnice i polja
gdje imam biti, da mi se hvale,
ja kamen vidim prostrane mahale
I stupaju brijezi iz oka moga.

Rođenje maglom,krunidbu suncem
sa ruhom mijena uzbibanih boja,
na hartiji su svih mojih razgovora
u želji što žudim njom da budem.

Ne postoje bolje,ne postoje ljepše
kroz silne svijete, zvjezdane pute
gdje zalud su kitne da se ponude
ljepotice krasne...od moje Zemlje.

10.07.2021. u 16:00 | 12 Komentara | Print | # | ^

San

Ti si san koji poreći ne mogu...
Tajna si mojih zaljubljenih misli
od kojih sebi tkam postelju za čekanje.
Zlatna, privlačna nit provučena
kroz srce u vreloj ljetnoj noći
uznemirenih krijesnica.
U dalekoj slutnji dolaziš prije svake zore
da se smjestiš
između mojih zatvorenih očiju
i uvučeš u još jedno spavanje,
koje mi po obrazima ostavlja otiske
izgaranja, paleži tuge i nedostajanja...
U satu što ne prolazi kad se radujem,
dok me u snu pitaš osjećam li ljubav.

Spavam dok se budim...
Povjeram tajnu našega sna
zrelom mjesecu.
U njoj sam se propela na prste
da dohvatim tople ti ruke u svojoj kosi.
Oči su mi zatvorene i još sam u stihu
u kom sam tvoje pročitala.
Namještam san u svoje sjećanje.
Skupljam rasute zvijezde po postelji.
Popravljam na jastuku javu,
svoje držanje..
narušeno tvojim rukama,
prstima kojima si izlomio mjesečinu
svojom blizinom po mojim ramenima.
Uspravljam se u stvarnost kraj prozora.
I čekam te... Do iduće noći
Do kad ostaješ slutnja bez razuma
koja me dotiče
u svakoj žici violine kojom se javljaš,
u glasu istine svakog moga stiha.

05.07.2021. u 15:30 | 17 Komentara | Print | # | ^

Ne daj da u tebi umrem

Kada jednom odem bez razloga,
ponosom, što nas je razdvojio
posve obuzeta
a otrgnuta od neispunjene želje,
i zaplačem gorko za vremenom
što prošlo je u čekanju na peronima pustim...
kao gubilištima za svaki moj pogled
kojim te nisam našla,
kao grobljima za sve naše neostvarene sreće.
Postajama...
gdje nisam dočekala da te obgrlim
svojom maramom oko vrata,
i otkrijem tajnu poljupca istinske ljubavi
u strasti kojom bi mi nježnošću razrezao usne…
Pusti barem nekad sjećanju na volju
gdje stojim negdje još u mraku tvoga srca
negdje na kraju tvoga uma,
ne daj da u zaborav odem.
U ime ljubavi....ne daj da u tebi umrem…
Posve umrem.

03.07.2021. u 14:00 | 12 Komentara | Print | # | ^

Budi onaj što zna

Ako se ponovo sretna rodim
pa prigrlim tvoju smjelu čežnju
kojom me voliš bezuvjetno
i u kojoj izgaraš dugo i vrelo,
kao proljetne kapi kiše tople
nakapaj ljubav po mom srcu,
po noćima, danima, po mom tijelu,
i polako i neosjetno vrati
u život, u ljubav vjeru.
Ja godinama žudim sunca
što sija samo u mojim snovima
i samo tamo mi grije, vedri čelo,
ti budi hrabar i okači ga na moje nebo...
U mojoj neoprostivoj slabosti
uzeli, oteli su mi ga jednom.
Ako se ponovo sretna rodim
i rad tebe, sebi priredim oproštaj,
zaljubi me u svoje ruke, zagrljaj,
ispleti nježnost u moju kosu,
zavedi me noću goloruku i bosu
da ti kažem svoj bol, da saznaš
i otjeraš moju tugu, moj strah.
Da budeš konačno onaj što razumije
kao iz pjesme moje, mog sna,
onaj što me kao od rođenja voli,
onaj što me kao rođenja zna.

02.07.2021. u 17:00 | 14 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2021 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić





Zar sam ja kriv

Zar sam ja kriv što mi život nije mio,
što ujedno volim i mrzim sve ljude.
Znam budućnost moja kakva će da bude,
jer to je poklon moje muze bio.

Zar sam ja kriv što sam pesnik koji
peva teške muke i gorke nevolje?
Nisam to postao od sopstvene volje -
takvu sudbinu usud meni skroji.

Znam - životna staza ružama ne cveta;
Ona je buncanje, duše bolne san,
i pesma moja dosadna je, znam,
ali ja kriv nisam - takav sam poeta.

S.Jesenjin