Volim te

Ti moje si lijeganje i moje ustajanje
i noć vječna i budna kad bdijem u mjesecu...
Zora probuđena gušenim krikom iz sna.
Moje si vrijeme u svim oblicima
svog trajanja i svoje prolaznosti.
Kazaljka zidnog sata što kroz noć udara
prateći ritam moga srca i mojih žila
koje ljubav o tebi zvone...nestvar si i priviđenje,
kraj i početak svijesti moje,
u naletu vjetra kad dolazi noću na prozor i....kuca.
I sjeni nalikuješ usamljene breze
pod upaljenom mjesečinom...
granaš se i po zidovima lebdiš
dok ja u polutami širom oči otvaram i želim...
da te pustim tijelom da mi potečeš
kao slap i potopiš me,
u tom vremenu s kojim igram ljubav.
Ti onaj si zamišljeni glas kojeg čujem kroz stih
i što odzvanja u mojoj glavi, a ja ga čuvam
u sjećanju i pospremam u svoje drhtave prste,
u prenategnute misli koje se rasipaju
pod udarcima sata jedna po jedna,
dok ih ja skupljam
kao raskidanu bisernu nisku u riječ
kojom te tražim po svom rođenju,
u tu riječ što ću je tek usnama pisati
po grudima tvojim kad se dah dahom zarobi...
Slast si zrela ponuđena mi iz raja
koju ne smijem iz ruku da ispustim
i u svojoj čežnji ja ne znam,
u tom vremenu koje te neprestano nanosi
ovim mrakom,i svakim danom kako ti kazati,
kako da zaustm a da se bolno ne probudim...
Volim te...
U svakoj sekundi urezanoj na niti moje nervi,
na zapešća ruku mi, da potrgati ih mogu
ako ikad otkuca vrijeme u kom te neće biti.
Volim te....
U svoj punoći tog trajanja i te prolaznosti
što udara kroz noć i odjekuje po mom tijelu
kao težak malj dok mi se čelom razlijeva pot...
Volim te....
Sa svakim treptajem oka i pogledom,
sa svakom nevidljivom mimikom
na mom uplašenom licu
što ga to vrijeme u nemilosrdnom otjecanju šamara i bičuje...
dok ti obiluješ,i po meni kliziš...
u mom čekanju....Volim te...

30.06.2021. u 15:30 | 14 Komentara | Print | # | ^

Nakon svega

(.....)
I onda umirala sam dan po dan
i trovala se vlastitim slovom, misleći...
iz grudi izbit ću tako zrak kojim te dišem.
Pitajući se zašto se ne vraćaš,
kad jos osjećam žegu sa tvojih usana,
težinu ljubavi koju nanijeo si po meni
svojim rukama,
kad sve ptice koje sam ti poslala
vratile su se kući
a samo ti ne vraćaš se više.
I nisam se još uvijek otrovala od riječi..
A u prsima mi još stoji zrak
kojim sam te dubinom udahnula
da te imam za svaki dan svoga života.
I pitam se kao i onda
koja nemilost te skrila od mene
da ne znaš naći više puta
do mjesta gdje obečao si ljubit me,
gdje sad cijepa se polako
moja riječ i truje me
što zvala se samo Ti, spokoj i ljepota.

29.06.2021. u 15:30 | 12 Komentara | Print | # | ^

Nema te nigdje više

Nema te više nigdje,
ni u suncu,kamenu, ni vodi,
jutru,ni u rosi na rukama mojim,
ni u ljubavnoj riječi kojom sam htjela
da s tobom idem do neba,
koju volio si žarom kao i mene
više od života,više od svega.
I svaka je opet samo tuga
koju smo jednom zajedno
milovanjem izgorjeli u našoj vatri...
Pa da bar mogu samo da te usnem,
da ti samo još jednom oči vidim,
da riječ tu, u zlatu ljubavnom, vratim.
Dovoljno bi bilo...
dušu na trenutak da odmorim
da se ubijedim kako te još ima negdje
gdje nedostajanja nikad ne umiru
pa da ne moram ni ja,
ni ova riječ moja bez vatre i života,
bez smisla, umirati.
Ali te nema nigdje više...
I ja sanjam samo mutne,tuđe vode
kroz koje, da te nađem, sama gazim
i često se utapam
jer to nisu vode zemlje naše
i vozove koje danju čekam...sanjam,
pune nekih lica nepoznatih
u kojima tebe tražim.
I ostajem nijema bez te riječi zlatne
koju bih ti htjela reći.
I jer te nema, nek ne bude ni snova
ni mene da volim, da molim
oči još jednom da ti vidim...
da se barem još jednom u snu javiš.

27.06.2021. u 15:00 | 16 Komentara | Print | # | ^

Hrabra pjesma

I nisu sve moje tame samo mračne
nisu ni samoće moje tako same,
ja pjesmu imam i u njoj za se snage
da pridignem radost kad usudom padne

I kad bih čežnja za tobom da me pusti
i kad se činim kao blijedi kamen
U ljepoti tuge ipak kao da svanem
Ja svjesna je nisam al nada zausti

Jer moj prozor samo u zvijezde gleda
Žarke su mi želje da propast bih mogla
Sva ljubav za tebe diže me iz groba
I hrabra misao o njoj što ti pjeva

26.06.2021. u 14:30 | 14 Komentara | Print | # | ^

Od leda

Ja postat ću ledom a rođena iz vatre
sa očima straha,
i iščupat ću srce od plamena ognja
da ledom mu sudim
kad otkuca ljubav umorit mu daha...
I zadnje ću suze prosut po putu
bez tuge i žala,
rukom samoće kad zagrlim sebe
ja postat ću ledom
slijepa za ljepotu, sama usred mraka.

25.06.2021. u 17:30 | 14 Komentara | Print | # | ^

U luđačkoj košulji

Svako vrijeme,svaki sat ove tamnice,
u luđačkoj košulji u kojoj te tražim,
moja je slast dana kad mi na početku noći
ostavi gorčinu na usnama
suhim od žeđi kojom te žeđam.
Ono je u vrtoglavom nemiru, puno tvojih koraka,
krupnih kišnih kapi koje zveče noću po putu
i po svijesti, kao na mojim gležnjevima
nevidljivi lanci kojih se osloboditi ne znam...
Iščekivanje...s širom otvorenim očima,
snažnog udara ljepote posred grudi,
da me otme od ove tamnice i smrti
što ne želi još da umre.
To vrijeme sastavljeno od neprolaznosti
tvojih riječi koje čujem,
od čujnog ti i daha iza moga napetog vrata
što me kao nalet vjetra na kamenu postelju ruši,
od tvoga tijela kad tiho, na prstima mi prilazi
i pravi sjenu koja tamni i mrači svaku radost
u snu pronađenu, da svaka radost i poludi...
To istina je koju bih htjela ostaviti ugušenu
svojim poljupcem negdje iza teških vrata
sobe gluhe, po kojoj svaku noć
i kroz nesuvisle moje misli ideš...
Koliko još treba proći tog vremena,
koliko još trebam načiniti unezvjerenih koraka
dok pravim krugove oko sebe u lancima,
dok kao ulovljena divlja zvijer zapetljavam se
u sopstvenim trganjima i strastima...
da postavim granicu ovoj ljubavi bez smisla
do koje smije doći ..
Da skinem te tvoje ruke sa svoga struka,
kad se ugrizem od bola, za usnu do krvi
lance da mi s nogu i ruku s neba anđeli skinu,
košulju luđačku mi svuku
Kolilko još puta treba da mi umru
sve moje smrti...

24.06.2021. u 16:00 | 18 Komentara | Print | # | ^

U pokajanju

Bez glasa jauk tamne duge noći
nepovratnih sreća, u mahnit bijeg se dao.
Kao u četveropreg upregnut uzdah,
nemilosno progonjen kroz dolinu tjeskobe
u sunovrat pao.
Bože, svijetliš li put kojim sam posrćem
u svojoj ludosti, u znanju i neznanju,
kojeg si svetošću svojom od iskona, u počelu
na čelo moje sudbine Ti voljno upisao?
Gdje nestao je ah nevin i krotak,
pobran s majčina krila...
Kad, u koji to čas postao je bolan jauk
po kazni pokajnika?
Odgovora niotkud iako sam vrisku
iz satrvenih peta, u očaju ljutom,
dao svu svoju snagu.
Na mene se grozno kroz prazan eho hita
tišina u pokajanju,
nalik mome sramu, nalik mome strahu.

22.06.2021. u 19:00 | 10 Komentara | Print | # | ^

U mladoj večeri

Noćas se slijeva mlada večer i podsjeća na tebe.
Između neba i zemlje čuje se samo blagi vjetar
i u njemu riječi njeme
što sam htjela da ti ih kažem…
Mirišu ti grudi na mladu potočnicu,
obasjane su mjesečinom kojom te gledam.
Mirišu ti ruke na pašnjake kojima si prošao,
u toj mladosti rađanja i u njemu sjećanja,
na toplinu dodira tamo negdje
gdje si ih položio ispod jastuka…
I ja neću da te zovem, da te budim,
da me ne zaboli to koliko si dalek
od svakog mog otkucaja kojim kucaš.
Ja neću da remetim ljepotu večeri
i sjećanja kojim te pamtim.
Odrasla sam za jednu bol, razumom te čuvam
u stihovima čeznuća koje krijem sama od sebe,
gdje stojiš lijep i vječan u vremenu
što bez tebe prolazi dan za danom....
da ne bih za tobom i posegnula.
Ja stasala sam za jednu ljubav
i ne dam bolu da mi gorčinu stvara,
ne dam da me biju čežnje kojima bih
klela krošnje što te skrivaju od očiju mojih.
Čuvam te mislima
i nježno pokrivam dok ne znaš, dok spavaš.
I ja možda tako tiho umirem sebi
ali mrijeti i moram da bih živjela
da bih za ovaj život još imala pjesme i glasa.
Čuvam te u mirisu proljeća jednog kasnog
bez traženja,bez nadanja i od sebe same.
Ljubavi moja…čuvam te od zaborava.

21.06.2021. u 22:30 | 17 Komentara | Print | # | ^

Pismo drugo

Jedni ti si znao obuzdati sve oluje u meni
kojima sam se od ljubavi branila,
one razbijale su svaku moju želju
u pokušaju da vjerujem u tebe.
Tišinom svoga lica, šutnjom,
teškom jednim beskrajem strpljivosti
u čekanju na moj osmijeh i ruku,
da pokažeš mi kako zora s tobom
može biti stvaranje svjetlosti i vode života,
da ljubav treba biti samo i uvijek sloboda...
Ti si uvjerio me da sunce može sići
na uzglavlje moje..
Jedino tvoje oči nisu bile pohotne i gladne,
u njima ugnijezdila se nježna mala ptica
i njoj je svaki moj dio tijela bio kao pjesma,
riječ moja utočište za mir tvoje noći,
a svaka noć u čekanju... hiljadu i jedna priča,
u odgađanju odlaska jer...
Znao si koliko te silno voljeti mogu.
Ti si jedini smijao se kada se ja ljutim,
kad dalekom i tuđom želim da se činim
dok potapa me grubi val hladnoće
kojim sam i tebe topila govoreći ti : Sad idi!
Ti ostajao si...nudeći mi kap mudrosti
da porušiš sva pravila, sve zidove
što sam ih sama oko sebe sagradila,
da me dobrotom, zlatom svoje riječi smiriš...
I kad si položio moju ruku na grudi svoje
ja sam čula samo svoj odjek u tvom srcu,
čula sam jednu melodiju koja zvoni ime moje
I šapat na uho dok sam se puštala u slobodu:
Sad trči! ...Trči sad snažno, gazelo moja hitra!
Vjetar je ovaj tebi nalik, zemlja u cvijetu plavom,
ne obuzdavaj let koji letjeti možeš.
Ova Ljubav za koju smo stvoreni je ogromna,
Ja je slutim u tvome oku...Pusti je neka zablista!

20.06.2021. u 16:30 | 20 Komentara | Print | # | ^

U mirisu kose

Mirise ti dišem sa meke kose
zavedna,kao cvijetnim poljem,
šaptom sa usta kao ptica pojem.
Ah,te su vlasi strune pjesme moje!

U transu noći dok ti kose grlim
nage su nam čežnje, riječi izvori,
prinosem duše želja da odmori
u slatkoj boli kud cjelov nam hrli.

Srce živo gori put tvoga vrata
lice na licu u mjesecu jave
gdje oči tvoje od ljubavi sjaje
ja kose ti ljubim,ljepše i od zlata.

Visokim ti čelom izvija se bora
na potiljku toplom dok prste grijem
i igram se kosom,zjene ti smijem.
U mirisu tome osvanut će zora.

18.06.2021. u 16:30 | 20 Komentara | Print | # | ^

Dok lomim tugu

Izgrebla sam dlanove svoje
dok tražila sam po okrajinama svijeta
miris tvoj kuda si prošao da traženju mira dadem.
Po zemlji ispucaloj,vreloj
dlanove uprljala prkosom srca
dok sam strasno vjerom u tebe vjerovala....
Krvavi su ostali putevi iza mene.
Potrgani otkucaji pod haljom crnom
dave se u suzi drskoj i čuvaju se
krajičkom udaha za mjesečeve prste
što korake mi miluju onda kad skuti ne vide
jer vodama su gorkim, crnim izaprani....
Gorkim,mučnim,u nošnji mrskoj.

Sad režem srce sječivom razuma i bola
kraj kamene česme
da iskapaš i odeš s vodom pod kamen leden.
Jamu za voljenje kraj česme da iskopam,
crne dlanove da operem i želju da zderem
svaki tvoj dodir sa njih i sa sebe,
linije srca da pobrišem zaboravom....
I lomim sve svoje zglobove na prstima,
da slomim sav očaj posljednjih nadanja,
da od ove tuge ljepšu tugu načinim pjesmom,
dok grlim i ljubim se
sa samoćom, sa prazninom, sa vjetrom.

17.06.2021. u 18:30 | 15 Komentara | Print | # | ^

Pomiluj me

Pomiluj me,
tek lakim dodirom po licu
na kom će mjesec zapisati vječnost
ove ljubavi tajne.
Mladu noć dohvati
i prospi je oko moga tijela,
još ne znam
dal drhtim od blizine oka tvoga
ili od vjetra,sa grane tek olistane.
Da mi skriješ drhtaj,
da mi skriješ oči u oku svome
od radosti nasmijane...
Ja sam samo travka
što jednu jedinu kap rose
sa tvoga dlana čeka,
još sam samo zrno malo
koje se traži u moru pijeska
i u spavanju sam svojih snova
javom i ljubavi preplašena.
Pomiluj me
bez razloga,bez pitanja
o tom što nisam ili jesam.
Ja se još tražim kao po kazni
i tebe iz svoga mraka gledam
dok se još pitam, dok još ne znam
jesam li dijete ili sam žena.

16.06.2021. u 13:30 | 21 Komentara | Print | # | ^

Tamo gdje nema ljubavi

Otići ću na kraj svih svjetova
gdje nema ni trag slova o ljubavi,
gdje ne postoji niti jedna misao o tebi
što me zove tajnom
po svim cestama kojima te tražim...
Niti jedan zrak mjesečine iz tvoga oka
što ga lovim u svakom prolazniku
da zarijem sebi nož u leđa od laži
kojima se lažem...
Ni jedne jedine riječi voljenja,
nemira čežnje duše, patnje tijela u strasti, smišljene da ostanem samo ona
što se izdaje bolom na licu i prezren patnik,
svim ovim radostima u proljeću što rugaju se
mom bolu...
Kako me samo biju njihovi osmjesi..
Podrugljivi su,
mučni su mi i nepodnošljivo odbojni
Otići ću na kraj svih svjetova
gdje nikad niko za ljubav čuo nije,
gdje ne ljube se male lastavice u krošnji
ispod koje si mi poslao ples roja pčela
za med koji sam trebala kušati,
bez tužnih stihova vojnika na straži...
Tamo, gdje ću samo grubost istine slušati :
Ti nisi stvorena biti u Ljubavi..
S rukom na grudima kojom ću pridržavati
ovu poderotinu na srcu....otići ću
bez riječi, bez osjećaja, hladnoćom se zaviti
da poderotina zaledi, u mraku te istine...
bez Ljubavi i bez smišljenih laži.

14.06.2021. u 16:30 | 17 Komentara | Print | # | ^

Sjećaš li se odlaska

Sjećaš li se,
šta na odlasku si osjećao snijeg dok je umirao
pod tvojim nogama,zarobljen, zauvijek zatočen
u jednom tvom pogledu, u tvom srcu,
u tvom sjećanju...taj dan dok je svitalo.
Sjećaš li se,
kako si preko ramena se za vratima, zatvorenim
teškim treskom okretao, osvrtao
čekajući da se opet rastvore,
tegoba dok se slijevala kao kiša teška
niz tvoja pleća, niz tvoje okamenjene bokove.
Sjećaš li se,
šta na odlasku si osjećao dok si hvatao,
kao u mrežu sve što si za sobom ostavljao
svojim suznim pogledom...
Korak po korak u svom sporom hodu,
u osvrtanju svom, za prtinu,za maglu,zapinjao.
Sjećaš li se,
granu jednu pod teretom snijega slomljenu
i jednu sasvim malu travku očuvanu zelenilom
ti si spazio, a nokte kako si u dlanove zarivao,
u kamenu od grcaja što je u tvom grlu
grebao,strugao i stenjao.
Sjećaš li se,
brda za tobom kad su se pod trepavicama
rušila od želje da ih poneseš sa sobom
u svom nejakom naramku, na ramena
da ti sjednu grane borove, da sa tobom proplaču
kad na tuđinske dveri osvanu.
Sječaš li se,
dok si kroz maglu se probijao ne gledajući
kud ideš, u osvrtanju, u pogledu,
u kom se sjaj od bola ubijao i mrtav na putu
od bola polegao, kako si sačuvao sanjivo jutro
i u nosnicama svojim ponijeo
miris snijega što ledeno se čuvao za strehe kuća malih, načičkanih vrapcima mrzlim,
sabijenim gladnim zborom
a ti si ih negdje u daljini čuo i slušao.
Sjećaš li se,
u jutro to,ti mrtav živ si osvanuo i zauvijek ga
kao znamen po rođenju, kao ožiljak na tijelu čuvao i nosio,
i kad si proljetnog behara žudio,
tebi po pogurenim leđima,
po klecajućim koljenima, po duši tvojoj
samo snijeg je padao.

12.06.2021. u 15:30 | 22 Komentara | Print | # | ^

Kad vodi me prema tebi ljubav

Dok me napajaš slatkoćom riječi svoje
i čekaš moju da istinom prozbori
ja prelazim preko konopa zavezanih očiju,
osokljena riječima kojima me vodiš.
I idem preko vode žedna
i gladna ostavljam koru kruha,
ne treba mi ništa osim da te čujem, da te slušam.
I znam preko konopa pasti neću
jer ovo je čas kad prvi put vodi me ljubav.
Dok ti saznaješ svoje postojanje u meni
I govoriš mi...
Budi hrabra,mi više nismo samo smrtnici,
svi bogovi ljubavi su nam na usluzi
hodaj prema meni,
ako još ne znaš voljenje,
iz moje riječi uzmi,nauči,jer i ja volim...
Samo slušaj!
I idem prema tebi,laka, kao u letu ptica,
slutim ti toplinu i snagu iz grla,
po njoj rađa se u meni neka nova ja
za koju nisam znala da poxstoji,neka posve druga.
U meni bujaju pjesme duge,pune tebe,
I ti čekaš dan da otvoriš moja usta
ispiješ pjesmu moju i punu mi riječ...popiješ ljubav.

11.06.2021. u 15:00 | 12 Komentara | Print | # | ^

Ljubav moja odmora će naći

Sad noći zavijaju sve moje rane,
i ja posrčući tamom konačno odlazim
tamo gdje tebe nema.
Ispisujem stihove
što iz mene teku znojni,umorni, i bez reda.
I pri tom,
samo jedan trak svjetlosti
vodi me zasljepljenu
od praha grubih i nemilosnih riječi
u oči mi bačene...i ja znam,moj spas
u tom svjetlu bit će,
ja progledat ću od njeg nekada,
sva ljubav moja pogažena
odmora ce naći, odahnut će.
I kad se budem vraćala
sa svoga teškog, dalekog puta
koji je vodio samo prema tebi
ti ćeš poželjeti ga posuti
cvjetovima mirisnim, plavim
da kraj tvojih nogu, u smijehu razgovora,
za tebe lijepa i odmorena sjedim.
I tad htjet ćes žarko, u suton
da te se sjeti opet moja pjesma,
u kojoj ti sa mnom
dodiruješ sve svoje radosti na nebu,
ponosan jer me spašavaš
od mene same,grijeha,straha...
od svega.
Ti poželjet ćes da budeš opet moja ljubav,
poželjet ćeš da budeš opet moja želja.

09.06.2021. u 18:30 | 17 Komentara | Print | # | ^

Kad te tražim

Čijom srećom,čijom igrom...dušo moja
u zemlji tvojih tajnih snoviđenja
ti opijen si, ti si sretan
a bez pokreta moga,moga pogleda
i kud ti se prelijeva sva ljubav
u mirisu mošusa kojom vladaš,
preko usta i iz ruku u saten postelje
od zalaska sunca...a meni namjenjena,
od mene bolom oteta.
Čijeg vrata nizine,čije grudi svilom ogrćeš,
dahom griješ i darivaš svjetlom sa lica svog
u mjesečini kojeg ja nemam
a što ga sebi sama,tebe tražeći
gdje te nije,kradem,dušo...tebe tražeći,
darove koji moji bili su, iz sjećanja otimam.

04.06.2021. u 17:30 | 21 Komentara | Print | # | ^

Kad te osjećam

Još su ti dlanovi topli u rukama mojim
i još osjećam tu mekoću žudnog stiska
kad zatvorim oči.
Ja te čuvam...
Čuvam te kao posljednju kap svoga života
i uspomenom te nosim na ljetne noći
u kojima si ogolio ljubavlju sve moje tajne
koje nikad nikom nisam reći mogla,
u kojima si božanskim svojim dahom
zarobio mi poljupcima klonula ramena...
Ja te čuvam...
u kosi rasutoj po koljenima
dok sklupčana u tamnici misli se klatim.
Slušam šapat tvoga glasa
i još samo uz zvuk violine se pridižem,
u transu tuge glas ti pratim.
Plešem u snu sa istočnim vjetrovima
zavedena mirisima sa tvojih dlanova...
ja opijena odlazim, nesvjesna,
u san iz kojeg ne želim nikad da se vratim.

03.06.2021. u 17:00 | 13 Komentara | Print | # | ^

Bez smisla

Spavam i hodam,
probudit se ne znam...
a u kostima mi umor škripi i ječi.
Pod koje sunce da se sklonim
da ugledam blaženstvo u miru ljepote
i privolim oči na svu utjehu njenu.
Gdje smisao više da tražim,
kad mi koraci u bespuće krenu.
Do kad ću ovu buku
u neogrnutom srcu slušati,
do kad ću pisati svoju posljesnju pjesmu.

01.06.2021. u 18:00 | 14 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2021 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić





Zar sam ja kriv

Zar sam ja kriv što mi život nije mio,
što ujedno volim i mrzim sve ljude.
Znam budućnost moja kakva će da bude,
jer to je poklon moje muze bio.

Zar sam ja kriv što sam pesnik koji
peva teške muke i gorke nevolje?
Nisam to postao od sopstvene volje -
takvu sudbinu usud meni skroji.

Znam - životna staza ružama ne cveta;
Ona je buncanje, duše bolne san,
i pesma moja dosadna je, znam,
ali ja kriv nisam - takav sam poeta.

S.Jesenjin