Volim te

Ti moje si lijeganje i moje ustajanje
i noć vječna i budna kad bdijem u mjesecu...
Zora probuđena gušenim krikom iz sna.
Moje si vrijeme u svim oblicima
svog trajanja i svoje prolaznosti.
Kazaljka zidnog sata što kroz noć udara
prateći ritam moga srca i mojih žila
koje ljubav o tebi zvone...nestvar si i priviđenje,
kraj i početak svijesti moje,
u naletu vjetra kad dolazi noću na prozor i....kuca.
I sjeni nalikuješ usamljene breze
pod upaljenom mjesečinom...
granaš se i po zidovima lebdiš
dok ja u polutami širom oči otvaram i želim...
da te pustim tijelom da mi potečeš
kao slap i potopiš me,
u tom vremenu s kojim igram ljubav.
Ti onaj si zamišljeni glas kojeg čujem kroz stih
i što odzvanja u mojoj glavi, a ja ga čuvam
u sjećanju i pospremam u svoje drhtave prste,
u prenategnute misli koje se rasipaju
pod udarcima sata jedna po jedna,
dok ih ja skupljam
kao raskidanu bisernu nisku u riječ
kojom te tražim po svom rođenju,
u tu riječ što ću je tek usnama pisati
po grudima tvojim kad se dah dahom zarobi...
Slast si zrela ponuđena mi iz raja
koju ne smijem iz ruku da ispustim
i u svojoj čežnji ja ne znam,
u tom vremenu koje te neprestano nanosi
ovim mrakom,i svakim danom kako ti kazati,
kako da zaustm a da se bolno ne probudim...
Volim te...
U svakoj sekundi urezanoj na niti moje nervi,
na zapešća ruku mi, da potrgati ih mogu
ako ikad otkuca vrijeme u kom te neće biti.
Volim te....
U svoj punoći tog trajanja i te prolaznosti
što udara kroz noć i odjekuje po mom tijelu
kao težak malj dok mi se čelom razlijeva pot...
Volim te....
Sa svakim treptajem oka i pogledom,
sa svakom nevidljivom mimikom
na mom uplašenom licu
što ga to vrijeme u nemilosrdnom otjecanju šamara i bičuje...
dok ti obiluješ,i po meni kliziš...
u mom čekanju....Volim te...

30.06.2021. u 15:30 | 14 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2021 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić





Zar sam ja kriv

Zar sam ja kriv što mi život nije mio,
što ujedno volim i mrzim sve ljude.
Znam budućnost moja kakva će da bude,
jer to je poklon moje muze bio.

Zar sam ja kriv što sam pesnik koji
peva teške muke i gorke nevolje?
Nisam to postao od sopstvene volje -
takvu sudbinu usud meni skroji.

Znam - životna staza ružama ne cveta;
Ona je buncanje, duše bolne san,
i pesma moja dosadna je, znam,
ali ja kriv nisam - takav sam poeta.

S.Jesenjin