U mirisu kose

Mirise ti dišem sa meke kose
zavedna,kao cvijetnim poljem,
šaptom sa usta kao ptica pojem.
Ah,te su vlasi strune pjesme moje!

U transu noći dok ti kose grlim
nage su nam čežnje, riječi izvori,
prinosem duše želja da odmori
u slatkoj boli kud cjelov nam hrli.

Srce živo gori put tvoga vrata
lice na licu u mjesecu jave
gdje oči tvoje od ljubavi sjaje
ja kose ti ljubim,ljepše i od zlata.

Visokim ti čelom izvija se bora
na potiljku toplom dok prste grijem
i igram se kosom,zjene ti smijem.
U mirisu tome osvanut će zora.

18.06.2021. u 16:30 | 20 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2021 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić





Zar sam ja kriv

Zar sam ja kriv što mi život nije mio,
što ujedno volim i mrzim sve ljude.
Znam budućnost moja kakva će da bude,
jer to je poklon moje muze bio.

Zar sam ja kriv što sam pesnik koji
peva teške muke i gorke nevolje?
Nisam to postao od sopstvene volje -
takvu sudbinu usud meni skroji.

Znam - životna staza ružama ne cveta;
Ona je buncanje, duše bolne san,
i pesma moja dosadna je, znam,
ali ja kriv nisam - takav sam poeta.

S.Jesenjin