Pomiluj me

Pomiluj me,
tek lakim dodirom po licu
na kom će mjesec zapisati vječnost
ove ljubavi tajne.
Mladu noć dohvati
i prospi je oko moga tijela,
još ne znam
dal drhtim od blizine oka tvoga
ili od vjetra,sa grane tek olistane.
Da mi skriješ drhtaj,
da mi skriješ oči u oku svome
od radosti nasmijane...
Ja sam samo travka
što jednu jedinu kap rose
sa tvoga dlana čeka,
još sam samo zrno malo
koje se traži u moru pijeska
i u spavanju sam svojih snova
javom i ljubavi preplašena.
Pomiluj me
bez razloga,bez pitanja
o tom što nisam ili jesam.
Ja se još tražim kao po kazni
i tebe iz svoga mraka gledam
dok se još pitam, dok još ne znam
jesam li dijete ili sam žena.

16.06.2021. u 13:30 | 21 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2021 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić

Linkovi