Ljubav ti si (prva pjesma)

Ljubav ti si...i svako moje radovanje.
Knjiga hrabrih snova
raskopljena mi na čitanje.
Ti si vjetar što zavezuje mi kretnje
hitnju i nemire.
Mudrosti moja i uzdarje.
Nado moja i čekanje...
Zar da te ne vidim suncem
što se tka u mom oku
i mjesečinom na svom licu.
Zar da te ne upišem,ti ljepoto,
u pjesmu svoju strasnu...
Slobodo raspojasana o mom struku
dubino misli moje,
izdaješ me jer te čeznem,
jer si moje jedino milovanje.
Odanosti moja..moje vjerovanje
zar da te ne čekam..
Pjesmo moja...i moje radovanje.

31.03.2021. u 16:00 | 17 Komentara | Print | # | ^

Znaš li zašto još pjesme pišem

Znaš li zašto još pjesme pišem,
noću se iskradam kad sve živo spava
i vatrenu čežnju ludog stiha,
ljubavne riječi,svoju kob
u suho zlato istine stvaram...
Samo zato
da ih prospem pred tvoje noge.
Onda,kad naiđeš na mladu brezu
kojoj list u vjetru melodiju svira,
kad učini ti se da neko te zove,
kad zastaneš...
Da oslušneš odakle glas dopire,
da ne pogaziš te zlatne rime
koje mene proklinju a tebe vole.

Znaš li zašto još pjesme pišem...noću
dok ljepotu iz gorčine stvaram
i tako patim
a srce trujem mislima koje me lažu...
Samo da je prostrem čudom nekim
kroz svoju vrelu tamu
negdje blizu stopala tvoga.
Tek da naslutiš u govoru cvijeća
kojeg bi pogaziti mogao,
tu istinu koju zlatim a prokletstvo moga bola
kojim tebe volim a sebe ranjavam....
Zato još pjesme pišem...Ljubavi moja.

27.03.2021. u 18:30 | 23 Komentara | Print | # | ^

Riječ tvoja još u meni stasa

Još uvijek tvoja riječ još u meni zrije,
zasađena ustima na kojima
je počivalo ime moje.
Nauk ljubavi. Oslonac i jakost.
U slasti poljupca,
s osmijehom što si mi je dao,
stasa mi još u srcu i govori tvojim glasom.
Još je pamtim i još učim
i njom se hranim.
I kadkad mi se čini
kad prođe kraj mene neko novo jutro
što na silu čupa mi iz grudi svaku bol,
iščupat će i tvoju riječ....
Al ostaje,ko zapis svetog slova u meni.
I ja ne mogu i ne znam
kako da je pustim,kako da ti je vratim.

23.03.2021. u 18:30 | 24 Komentara | Print | # | ^

Ljubavna

Mene je s tobom pronašla ljubav
Sad drhte mi sve žile tijela
Ne mislim više šta bit će sutra
Šta trebam,ni šta ne bih smjela

U slapu čežnje kojim me daješ
Liju nam riječi ljubavne,žarke
Sva sam tvoja,kad mi priznaješ
Nemir u srcu ljubavi strasne

Zvijezda sam ti i gorska vila
Dišeš mi šapat kojim te volim
Ti po mojoj puti si mjesečina
Plam ljepote sa kojim gorim

Od ljubavi smo napete strune
Sviraju ruke,hraniš me medom
Od te ljepote dal ću da umrem
il da se rodim,sve je svejedno

21.03.2021. u 16:00 | 16 Komentara | Print | # | ^

U mirisu smrti

Položene ruke hladne
na grudi ti mirne,
prsti kao inje u tišini grobnoj
lice,mojim bolom,bez izraza šuti...

Prijatelju...dušo mrtva!
Zar me ne poznaš
dok sudbinom stojim
u mirisu smrti?
Zar ne poznaš koga nema
i ko nepozvan ispraćaj ti
zadnjim cvijećem sprema?

O,srce...zar si stalo!
Zar nad tobom samo sad su
vrata neba otvorena?
Vidiš li ih?
Kakva li su?
Kao naša,široka,vječna?
Zar pod tobom ilovača gladna
sad jedina se raduje,
kud sad ideš prazan,sam
iz ove tamne odaje?

Prijatelju...dušo moja!
Što ne gledaš,
zar mi se ne raduješ?
Što oči su ti, dušo moja,
daleke i sklopljene?

19.03.2021. u 18:00 | 20 Komentara | Print | # | ^

Prepoznat ćeš svoju želju

Jednog dana prepoznat ćeš
svoju davnu želju na mom licu...
zaleđenu,
duboko urezan dah mojim obrazima
daljinom odaslan.
Prepoznat ćeš jagodice svojih prstiju
na mojim bokovima,
čežnju iz pogleda u mojim očima,
poljupce mjesečevih odsjaja
na kutovima usana.
Ljubav...zabilježenu nevidljivim slovom
na mom čelu,
zapis što ću pronijeti kraj tvoje šutnje
tebi za prkos,za uspomenu.
Umjesto mene,samo vjetar će ti proći
između prstiju.
Otvoriti ćeš oči kad ugledaš maramu
na kojoj su stoje još latice tvoga cvijeta.
Okrznut bolno o miris kose...
Kad prođem pokraj tebe
samo pustoš ostat će...
Prepoznat ćeš želju i poželjeti opet...
Al za mnom
samo pustoš ulicom ostat će.
Srce će ti izbičevati moja gorda sjeta.

17.03.2021. u 18:00 | 25 Komentara | Print | # | ^

Nalik prosjaku

Kad mi noć u samoći prstima svojim
sjedne na ranu što još krvari...
sjedne...teška,
tamom da pokrije bol,
a krv da zaustavi,
ja uzimam malo daha iz lika tvoga
nestvarnoga
i prosim bijedna noć da se preseli,
da se razdani,
krv da se prelije preko ruba
svih mojih svjetova kojim sam te stvorila,
rana da već jednom iskrvari.
Molim...puna prosjačkog duha,
tama dok prikriva mi sram za
ispružene ruke
nalikujem iz pustog kuta ulice utvari,
pocijepanim ruhom duše
što mogla bi sve prosjake svijeta
da unizi,da posrami.


14.03.2021. u 18:30 | 25 Komentara | Print | # | ^

Željela sam da me voliš

Željela sam da me voliš
i kad plačem,
kad ne mogu da se smijem
jer posrćem od straha
neuka u ljubavi da hodam smjelo.
I onda...
kad se saplićem o vlastite riječi
trgujuć tako sa svojom srećom,
odavajući nespretno
tu istinu koju bih od tebe skrila…
Samo da ne odeš.
Željela sam me voliš
sa srcem od stakla što puca
na svaki šum tvoga koraka,
strepnje i uzdaha,
kojim te rušim jer vidiš jaz
u očima mojim.
Kad se živa mrtva polažem
u tvoje ruke
čekajući da usne rastvoriš
i o tajnama ljubavi,
milujući mi tjeme,progovoriš.
Da me voliš...
onda kad čuješ iz grudi jecaj
zaljubljene i ranjene ptice
što te boli,što te lomi
Ptice,koja zna da umrijet će
nudeći ti krila za kriljenje tvoje...
u pjesmi jecaja svoga umrijet će
jer te tugom voli.

10.03.2021. u 17:00 | 17 Komentara | Print | # | ^

Nek planu noći

Raju zemaljski rođenja moga
Podjari vatru nek gori tama
Sva ova gorka mi tugovanja
Po istini stiha raspetoga

Kad grom razbije moj glas u tmini
Raspori i žudnju posred grudi
Što pjesmom po tebi snije, bludi
Zjenom mi padni da javom vidim

Nek planu noći u tvome ognju
Munjom razotkrij radosti lažne
Mrske kad mi se osmjehom jave
Svjetlo da bude u ovom grobu

05.03.2021. u 17:00 | 29 Komentara | Print | # | ^

Ko te od mene skrio

Ko mi te,cvijete moj,od mojih očiju skrio
u ruke neke tuđe,u sjenu života cijeloga,
kad bio si tako blizu
a tako godinama od mene daleko.
U putu, noćima popaljenih uličnih lampi
i svirača violine, tužnih,plačnih očiju...
Ko skrio te mladost mojom bezbrižnom.
Iza kojeg prozora su te grljenjem odveli
put gajtana,mirisnih tvojom odajom,
kad si u noć prema meni oči svrnuo,
da samo ti u tami mraka ulica naših
mojom sjenom ostanu
i duša uz jecaj svirke svirača ubogog...
O,mladosti!
Puste ulice za mnom su ostale daleko!
Ko skrio te,od očiju mojih,
ko radost mi uzeo životom i osmjehom...
cvijete moj.

03.03.2021. u 17:00 | 19 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2021 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić

Linkovi