Ti bio si moje svjetlo

Ti bio si
jedini slap istinske svjetlosti,
što u kutu izbe moga života sjena
i od sjena uvjerenja
da znam šta svjetlost jeste,
sišlo mi prekasnim časom
u tvojim očima,u tvojim riječima.
Jedino. Korakom mojim. Mislima.
Neprekidno sada odlazim
da odlaskom se mogu osvrtati
na mjesto gdje te nema
Ponirem strahom u život bez tebe.
I dok vremenom se trgam i rušim
da utrnem mrakom svjetlost tvoga lika
bolnog sna nesna i otkucajem
kojim svakim udahom nanovo planeš,
na čelu mi se kao znamen pišeš
i oči me pune tebe izdaju.
Jedino istinsko svjetlo moje
što na vrijeme stiglo nije da u svjetlu
svoga oka,riječi...svjetlo i radost
mojim korakom,mojim mislima i ostane.

28.02.2021. u 17:00 | 21 Komentara | Print | # | ^

Nema me više

Nema me više.
U potoku zaraslih gajeva,
kamena zapisanog mahovinom,
na njhovim rubovima i rubom krčevina
u zalasku sunca mrtvom hladovinom...
U rastu malih jagoda i rumenog šiblja i raslinja
trpko slatkom drjenovinom.
Nema me više.
Pogaženim maslačkom njivama strmim,
tragom polegnute trave
u otisku veselom bosonogom.
Bajkom smiješnom,
u šupljini stabla ispričanoj
propadajućim vriskom,iz dubine
trešnje korjena plodonosnog.
Nema me.
Cvijetom, duž dvorišta
mliječno stebrenastom mjesečinom.
Rukom na prozoru zorom,kljunom ptice
pjesmom tuge rastvorenom.
U majke,
sa željom krila rođenog raskriljenog.
Glasom srca...ljubavi pjesme
nema me više....
ni mislima u potoku gaja,maslačka,
u stablu dubine korjena trešnjom
Nema me...
strujom bića moga u koraku sa sjenom,
netaknutom...čežnjom mojom obljubljenom


27.02.2021. u 16:30 | 18 Komentara | Print | # | ^

Čekat ću te

Čekat ću te sve do sudnjeg dana
Slatkom čežnjom što ćeš je naslutit
Znati nećeš kako vrijeme juri
Jer uz tebe bit ću svakoga časa

Pjesmom ću te u svitanje budit
Njom ću ti rastvarat snena usta
Jastuk kvarit da ostaneš budna
Tobom igrat da ne možeš usnit

Kud se budeš djela svojim putem
Na grudima moj ah ćeš očutit
Smješit ćeš se a ja ću te ljubit
Milovati bedra pod lakim skutem

Noći dugom kad ostaneš sama
Ti ćeš znati odakle te gledam
I ljubavlju nadimam ti njedra
Da si sa mnom kad sve živo spava

I kad usneš bdjenjem ću te čuvat
Pjesmom,mišlju nad snovima tvojim
Smješit ćeš se sretna jer te volim
Jer na tebe čekam...na našu ljubav

22.02.2021. u 17:30 | 27 Komentara | Print | # | ^

Razgovor u noći

Pripremi mi od svjetlosti puta
Da Te nađem gdje Te želim naći
Da se spasim gdje se hoću spasit
Tamo gdje sam posijala ljubav

Kad u oči gledam svome strahu
Noću kad mi niko ne zna muke
U slušanju iscrpljene duše
Da ne robim beznađu i mraku

Molim Ti se prosto,samo suzom
Umorne mi od traženja oči
Umorna sam,neću sama moći
Naći ono što me crpi tugom

Njemo vapim za milosti šaku
Tog pogleda,glasa,želje puste
Pokaži mi kojim mi je putem
Bez ljubavi ja u živim u strahu

19.02.2021. u 18:00 | 15 Komentara | Print | # | ^

Priviđenje

Miriše mi noćas sve na tebe.
Kroz noć zaspalu,tvoju sjenu
kud prolaziš,
a da ni sam za to i ne znaš
slutim kraj prozora,u aleji pustoj,
slutim po širokom osvjetljenom nebu.
Zvijezdani zbor sa mjesecom
polaže iskre svjetlucave svećano
po golim stablima,po bijelom snijegu....
Dal to tragove ti u njima vidim,
i besanjem svojim te prizivam njemo
da vratim te pod prozore sebi,
da i bez lika dah ti kraj sebe ćutim,
i bez poljubaca da te ljubim.
Priviđenje moje noći...
bez dodira da vidaš mi srce tebe željno.

17.02.2021. u 16:30 | 20 Komentara | Print | # | ^

Neka umre slovo

Umrijet će mi slovo
na otrgnutom gorućem papiru,
od snova raspjevano danima,noćima
i gledat ću kako izgara
na stolu iskovanom od pjesme,
zamišljenih radosti
nanesenih u rukama tvojim
mojim licem,mojim očima...
I kad umre,kad za njim zaplačem
pustit ću...
da mislima mi još jednom prođeš
u sjeni mjeseca,u prahu suhom od slova
kojim sam te voljela
i srce svoje pustit ću od bola nek izgori
slovom prokrvljeno,
za stolom pjesmom iskovanog
tobom što sam ga iscrpila,tugom umorila.


13.02.2021. u 17:00 | 31 Komentara | Print | # | ^

Kad odeš

Ljubavi...
istino moja zapisana u govoru tijela,
čežnjo zabludjela u njedrima vrelog uzdaha
kog loviš dubinom poljupca...
Ostavi mi mirise svojih nježnih stradanja
sa usana mojim nagim ramenima.
Ostavi mi trag ispisan krasopisom po srcu
kad odeš....
Kad pustim kosu preko očiju,preko lica
da ne gledam za stopama tvojim
koje ljubim u vječnoj vatri svog pogleda,
kad zagrlim se kutom izbe bijele, slomljena
i zaplačem za stručkom jorgovana
kog bacit ćeš mi pred noge
u ime ljubavi,u ime našeg pozdrava.
Ostavi mi...da čitam te u srcu svom
onako kako sam se zagrljajem zarekla
dok kutom i suzom se budem rasipala
i tragove tvoje po sebi jorgovanom čuvala.
Ostavi mi...
Ljubavi vječna, beskrajna.

11.02.2021. u 17:30 | 13 Komentara | Print | # | ^

Pjesma bez mirisa

Pjesma je moja sama sebi teška
ne miriše više na jorgovane
ne veseli pojem đul šadrvane
gdje uz vodu bosonoga sjedam

O vratu njenom konop hladan visi
žice joj kidaju nevidljive ruke
i njenom riječi samo su muke
kad sama sebi život bi da smisli

Na papir je tjeram svojom žesti
jer patnjom je tom ponizna i divlja
a nigdje joj ne mogu naći mira
jer teška je teška sama sebi

08.02.2021. u 15:30 | 17 Komentara | Print | # | ^

Bolom

U zori razbit ću suzu hladnog mraza
na obrazu sleđenu od nadanja.
Kose svoje pale mi licu,po grudima
odrezati bolom al bez kajanja,
da ne osvanu,narasle od gorkog čekanja.
I nikad više neću
ubrat plavo cvijeće na polju od proljeća,
kraj njega proći ću u crnom ruhu
istkanom u noćima hladnoćom.što me sledila.
Posut ću se crnom zemljom
kad prođem kraj krošanja što njišu se još
u tvojim riječima,
da ne vidim zelen ozelenjenu
što hoće da slušam ljubav što je umrla.
Kroz zrak pun mojih uzdaha
kamen ljuti hitnut na daljinu da razbijem
zraku sunca kojom sam te kitila,
i razvezat ću gajtan oko svoga struka
kojim si me vezao za vjetar kojim sam te dozivala.
i dati da ruke mi njime zavežu sve moje čežnje
kojim sam te čeznula...
Pustoš od svoje ljubavi načinit ću
mrakom u svojim očima
da zamrzim svaku boljku iz svojih pjesama,
da ugrobim sve što me na tebe podsjeća.

03.02.2021. u 17:30 | 18 Komentara | Print | # | ^

Između obrva

Kad nađeš me u mome bdijenju
ruše se svi zakoni zapisani velikim slovom
i padaju brzim tokom mojih misli
u kose tvoje mrakom ponoćnog sata.
Sva nadanja postaju zlaćani pot na tvome čelu
ponad pogleda nasmijanog dječarca.
I ja ga skupljam poljupcima
da ugledam tu boru izmedju obrva tamnih
u koju sam ubilježena...žena iz tvojih sanja.
I nema te istine koju neću pustiti iz svojih usta
dok oslobađaš me bdijenja i zakona
u naručju tvome kad bivam oživotvorena,
među prstima spletenim u rasipanju istine,
između obrva tvojih,u čežnji ogledana.

02.02.2021. u 17:30 | 21 Komentara | Print | # | ^

Riječ mi svjedokom

Nek svaka mi riječ svjedokom bude
tamo gdje ja ne svjedočim očima svojim
da trajala jesam,da živjela jesam
samo rad ljubavi,
da je dam,da je uzmem.
Živjela...za spas ove svoje posrnule duše.
Ono što nisam i što ne mogu biti
nek se piše u nenaklonost neba,
kad darovi su se puštali u utrobu majke,
kad udjeljeno mi da s pjesmom budem
bostanom jedne uboge Zemlje,
u trnju što je htjelo dohvatiti
malo ljepote iz mirisa svoje ruže...
da njom ljubim,njom molim,kajem se
njom i da umrem.
Malo sam od svega što mogla sam biti
sa usana piti slasti u dobroti
i hranit se ljubavlju s dlana što ne zna
koja me vatra podiže u lom strasne buke,
da unizit se opet mogu sirotinjskim stihom
da tako trajem u svojoj tišini...
gotovo bez smisla u riječi koju dajem
bez počasti,u trpkoj slasti svoje muke.
Da poznajem zato,gdje ljepota drijema
i da ne žalim čaša spijenih za slavu tuge,
nit izljevenih na zgarišta izgubljenih sreća
od nemirna srca,od moje ruke.

01.02.2021. u 16:00 | 20 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2021 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić

Linkovi