Ti bio si moje svjetlo

Ti bio si
jedini slap istinske svjetlosti,
što u kutu izbe moga života sjena
i od sjena uvjerenja
da znam šta svjetlost jeste,
sišlo mi prekasnim časom
u tvojim očima,u tvojim riječima.
Jedino. Korakom mojim. Mislima.
Neprekidno sada odlazim
da odlaskom se mogu osvrtati
na mjesto gdje te nema
Ponirem strahom u život bez tebe.
I dok vremenom se trgam i rušim
da utrnem mrakom svjetlost tvoga lika
bolnog sna nesna i otkucajem
kojim svakim udahom nanovo planeš,
na čelu mi se kao znamen pišeš
i oči me pune tebe izdaju.
Jedino istinsko svjetlo moje
što na vrijeme stiglo nije da u svjetlu
svoga oka,riječi...svjetlo i radost
mojim korakom,mojim mislima i ostane.

28.02.2021. u 17:00 | 21 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2021 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić

Linkovi