Vapaj

Moj vapaj je stravan bezglas,
umirući dah,
slovo što gine na papiru
na groblju gdje hodaju
sjene od svojih sjena živih,
bačen u beskraje noći...
I u čekanju
da utrnem od mrijenja
kadkad mi se čini
takav groban mi se vraća,
da udari me
posred pokajničkog lica,
da smije mi se
u teškoj tišini,u riječi od plača.
I nemam odgovora
željenog glasa u vapaju svom,
kad žurim da priznam
uzdah što na koljenima se lomi,
obuzeta svijesti o trajanju istine
koja grubo između mene i glasa stoji,
raspjevana bolom u vatri srca
bezglasom molim:
Progovori!
Od tuge me oslobodi!
Ljubavlju me lomi!

25.01.2021. u 17:00 | 24 Komentara | Print | # | ^

Sjećanje

Ja ne živim više sjećanje svoje
a htjela bih od njega da izgorim,
tu življi si od mene same,tu me još voliš...
Jesam li ti ikada lice dotakla,
jesi li ikada ruke sklopio oko struka mi,
moj snu dosanjani u jutarnjoj javi,kad san
jest stvarnost kojeg sebi u tebi tvorim,
kad sa željom svojom govorim.
I jesi li mi cvjetove plave po grudima prosuo
u sutonu prvog dana ocvalog behara
da te po mirisu pamtim,u sjećanju tražim,
sve dok mi razum u očima se ne vidi,
ponižen,od nerazuma srca,od ljubavi lude.
Ne sjećam se...
Ili sam trebala ljepotom njihovom ukrašena
uzdah da zatomim,upokojim se.
Bez tebe,bez sjećanja da umrem.

23.01.2021. u 16:00 | 16 Komentara | Print | # | ^

Kad osvanem

Kad zahladni i kad ptice krenu put juga
i ja ću osvanuti da ih ispratim
trijezna zimom,
vjetar će me opet podići sa Zemlje
postat ću svoj glas,nada,postat ću ljubav.
Moja bolest naći će lijeka,
i moja smrt iz pjesme porodit će život
iz sebe postat ću bijela,čista,jasna,
postat ću željeno jutarnje otjelovljenje.
I izići ću iz tame svoje
u kojoj bila sam bez tebe dugo,dugo
stihovi moji bit će same ode radosti,
ruke ću osloboditi remenja,
pogled će mi biti zraka sunca
u ozeblom polju na kom ćeš me ti čekati
i ništa više i ništa drugo.
Kad zahladni tijelo moje ,duša moja
zvat će se sloboda
i uronit ću bez straha u prkosne magle
svoje Zemlje
kad stanem s osmjehom ispred oka tvoga,
i pokupit ću hladnu rosu sa gole grane
da umijem se njom kao sa zorom ...
u sljepoočnicama,
udarat će mi damar oslobođenog roba.

20.01.2021. u 14:30 | 13 Komentara | Print | # | ^

Sjeti se moje pjesme

Jednom,
kad oči moje ostanu visoko gore,
na nebu u zalasku sunca,otvorene,
željne tebe
i zauvijek zagledane u prozirnu prašinu
još ne doživljene tišine,neshvatljivo vječne,
od svih želja koje željela sam
nek ostane samo jedna...
sjeti se nekad mene,
sjeti se moje pjesme.

Jednom,
kad ne budem znala
gdje je to nedosegnuto sunce,
koji rumeni oblak ga u njedra sakrio
daleko,od mog ispruženog pogleda
i kad ne bude više bilo važno
gdje i koja je to moja voda,moja Zemlja...
Od svih gromoglasnih kaplji u moru htjenja
ja ostavila sam u čežnji samo jednu,
da sa tobom za ruku u ljubav krenem...
Sjeti se nekad mene,
sjeti se moje pjesme.

Jednom,
kad ne budem više u pitanju
gdje je to krov ispod kojeg si mogao
u kosu mi govoriti stihove naše sreće
i je li iznad mosta mojih sanja, vrba još tužna
kad joj raspjevana ptica slijeće na ramena,
u danu kad sam htjela ljubav da ti kažem
što izrasla je u dječijoj mašti
i koju sam čuvala u tijelu i mislima žene
samo za tebe...
Sjeti se nekad mene,
sjeti se moje pjesme.

Jednom,
kad i ti pogledaš u to nebo,
kad sasvim nenadano u samoći shvatiš
da su sva godišnja doba od istoka do zapada
kroz tebe nepovratno prošla,
da pitaš se kud svijetom sam sve pošla
da te pronesem u suzi
što prosula se bez srama
u ljubavi snažnoj koja nije žeđala nikog
sem tebe...
i kad poželiš u očima mojim odmoriti dušu,
u očima,koje su ostale otvorene, tvojih željne...
Ti sjeti se mene,
sjeti se moje pjesme.

17.01.2021. u 15:30 | 34 Komentara | Print | # | ^

Neka te glas zaboli

Pusti da ti glas mog pjesnika
govori pjesmu koju volim,
onda kad umuknu sve ove strune
u posljednjem rezu tuge.
Ti pusti da te glas zaboli....
To bit će uzvišena patnja
u kojoj ćeš,znam,ti objasniti
sebi smisao riječi
i ljubavi i sve te izgovorene boli.
I onda kad čuješ kako nježno
i sa ljubavnim jecajem
puca zadnja tanka žica srca moga,
kojeg si naučio kako da voli...
Zatvori oči. Slušaj.
I pusti neka te glas zaboli.

15.01.2021. u 16:30 | 15 Komentara | Print | # | ^

Čuvam te

Ti ostao si još u onoj jesenjoj noći
što trajanjem je bez svoga svitanja,
cestom,kud prosipa se dažd
od grumenja mojih suza.
Nepomičan,isklesan u ljepotu
rukama mjesečevih zanosnih kćeri,
još konop od nemilosrdne šutnje
rastegnut daljinama čuvaš.
I daješ me da se njime vješam...
A ja bez straha od smrti,
u ljubavi što na koljenima oborenim kleči
za tebe strahujem,
i čuvam te od vremena što tugu sipa,
korakom kojim bi zagaziti mogao,
i činim te sebi u obećanju
do udaha posljednjeg jedinim,vječnim.
I branim, snagom molitve tihe
kojom bi da te skolim,da dažd se ne dotakne
ni misli tvojih,ni tvoga skuta
gdje stojiš u noći bez svitanja
na toj,suzama mojim postrtoj cesti.

14.01.2021. u 15:00 | 21 Komentara | Print | # | ^

Predaja

Na hladan kamen polumrtva glava,evo!
Pod rezak nož na giljotinu vječne tame,
bezdušnog krvnika prizivam za sveca
bezdan za spas duše u plamenu ognju
neugasive čežnje,nemilosrdne mi strave.

U paklu svojih misli zakovana se vrtim
jer zovu me pomisli kojih se stidim,
ne poznajem više ko sam,ni kud idem,
u ljepljivom kalu grijeha što me guta
lice svoje krijem,ne želim da ga vidim.

Odar bez pratnje sama sebi spravljam,
čekam na usud,na grud da mi padne,
što zagušljiva zaduha ih nadima i pali
prosjački za njih molim mira vječnog,
u njima,u agoniji polegle su sve nade.

Na hladan kamen blijedost moja,evo!
Čekam na šaku,dvije zemaljskog praha,
ne bojim se kobi što za vrat mi sjela,
ne bojim se,Bože,krvnika bez po srca!
Od života bez ljubavi ja imam straha.

08.01.2021. u 14:30 | 31 Komentara | Print | # | ^

Čestitka

Svim mojim dragim prijateljima,koji nisu sa mnom a uz koje sam srcem i svim blogerima koji slave danas Božić,želim poželjeti sreću,mir i ljubav.

Hristos se rodi!
Od srca i s ljubavlju!

07.01.2021. u 09:10 | 10 Komentara | Print | # | ^

Želja

Voljela bih vidjeti još samo jednom
svilenu rosu kako pada kao paučina
na đule rajskih boja
opjevanih našom pjesmom,
i šaputanje lišća guste krošnje
u igri zagrljaja s vjetrom.
I voljela bih čuti melodiju tople kiše
dok svira mojom rascvalom Zemljom,
poj malih ptica uznemirenih proljećem
po širokom ustalasanom polju.
U zoru kasnu,kako liježu u slapu
meki otkosi trave,teretni rosom
podno tvojih nogu,
i sjajni bljesak u toku kaplji znoja
sa gorda ti, lijepa čela
što padaju na one skakavce
dok bježeć preskakuju jedan preko drugog
u proljetnom,probuđenom roju.
Voljela bih...da napojim dušu
dok ti lice gledam, i izlazak zlatnog sunca
u tvom bistrom oku...
Voljela bih pozdraviti tebe,
Zemlju svoju mirisnu životom... da mogu.

06.01.2021. u 10:00 | 12 Komentara | Print | # | ^

Pjesma prijatelju (za EuM-a)

Iz guste magle jutara ranih
Nazirem svjetlost riječi tihe
U plamenu duše plemenite
Ne jenjava sobom nit se gasi

U očima mojim suze stoje
I kao slijepac tražim puta
Al čujem riječ iz nekog kuta
kao žubor bistre čiste vode

Tragom moga krvavoga pera
To slovo vidi bespuće u magli
Ne poznaje me ali me prati
Da nadu mi kaže jer ja ne znam

Iz sjene ja svoga glasa šaljem
Da nemiru duše mira nađem
I čekam kap dobrote da padne
Kad odjek čujem iz tuste magle

Sa kapi veselja srce vidam
I darivam nade svom životu
iz glasa tog što nosi ljepotu
U davanju jakosti i mira

Moj prijatelju to riječ je tvoja
Daljinom se stihom očituje
Velikim srcem da moju čuje
Pjesmu da dade joj odgovora

I ako magle postanu gluhe
Da odjeka nam proguta tama
Ja zahvalu pjevat ću ti sama
Prijatelju,pjesmo srca,duše

05.01.2021. u 10:00 | 17 Komentara | Print | # | ^

Mirišljava noći

O,mirišljava moja noći!
Budi moja slast i ljepota,
govorim ti ko bez života
u pjesmi straha i nemoći.

Sve tajne mojih putovanja
u krah će pasti žalovanjem,
da pelin pijem tugovanjem
iz čaše moga pokajanja.

U oku tvome nema smrti,
ako i umru moje strune
ovjenčane ljubavi krune,
sakrivene tobom će biti.

Gorko mi je jecanjem mira
davi se njima svaka nada.
Mirisna čari mojih sanja!
O,noći,utjeho moga stiha!

Spusti se u kraj mog uzglavlja,
ljepota budi vječne tame
u slomu moje krhke nade,
Čuj,kako pjevam bez predaha.


03.01.2021. u 12:00 | 15 Komentara | Print | # | ^

Svim blogerima sretno!

Sretna 2021,svim blogerima!
Da vam prođe u zdravlju i sa pjesmom.
Želim vam sve ono,što želim ovoga časa sebi samoj...mira,osmijeha i ljubavi...ljubavi koja će nam svemu što budemo doživjeli smisao dati.
Iz punog moga srca i s ljubavlju koja vam pjeva...

01.01.2021. u 00:30 | 18 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić

Linkovi