Poslan si samo za mene
Vladaru srca moga,
ti poslan si samo za mene.
Žedan,da iziđeš iz pustih odaja bijelih zidova,
i odneseš me na rukama, kroz moje kaljuge
u zemlju koja imena svoga nema.
Noću,pod mjesečinom,.kad spavaju tamničari
što ključeve naših riječi,naše sreće imaju,
da postelju mi prostireš svu od ljeta rascvalog
i brojiš mi vlasi kose rasute u mekom lahoru
dok nad nama uspavane zrele trešnje mirišu.
Ti...koji stojiš kao alem kamen posred noći,
umom svojim otkrivaš i dozivaš moje svjetove
i namještaš mi uzglavlje da ih tebi otkrijem.
Rukama od istine ljubavi,sebe u njih gradiš
da na čuvanje ti se predam
sve dok nas noć pokriva,sve dok se ne razdani.
Ah ljubavi...
Prije nego uzničari sreće naše
zavežu nam ruke i riječi,ti budi moj mjesec.
Zemljom bez imena, srcem mojim zagospodari,
sa usana popij mi mlado,nabreklo grožđe,
vinom da ga zoveš,dok udišeš sa mnom
Iz krošanja voće zrelo,i ljepotu ljubavne slobode.
I razveži svilene poveze sa očiju mojih,
poljupcima ih otvori,
da gledam te,opijenog ljubavlju u plavoj mjesečini
što ti je prinosim srcem svojim.
