Poslan si samo za mene

Vladaru srca moga,
ti poslan si samo za mene.
Žedan,da iziđeš iz pustih odaja bijelih zidova,
i odneseš me na rukama, kroz moje kaljuge
u zemlju koja imena svoga nema.
Noću,pod mjesečinom,.kad spavaju tamničari
što ključeve naših riječi,naše sreće imaju,
da postelju mi prostireš svu od ljeta rascvalog
i brojiš mi vlasi kose rasute u mekom lahoru
dok nad nama uspavane zrele trešnje mirišu.
Ti...koji stojiš kao alem kamen posred noći,
umom svojim otkrivaš i dozivaš moje svjetove
i namještaš mi uzglavlje da ih tebi otkrijem.
Rukama od istine ljubavi,sebe u njih gradiš
da na čuvanje ti se predam
sve dok nas noć pokriva,sve dok se ne razdani.
Ah ljubavi...
Prije nego uzničari sreće naše
zavežu nam ruke i riječi,ti budi moj mjesec.
Zemljom bez imena, srcem mojim zagospodari,
sa usana popij mi mlado,nabreklo grožđe,
vinom da ga zoveš,dok udišeš sa mnom
Iz krošanja voće zrelo,i ljepotu ljubavne slobode.
I razveži svilene poveze sa očiju mojih,
poljupcima ih otvori,
da gledam te,opijenog ljubavlju u plavoj mjesečini
što ti je prinosim srcem svojim.


19.11.2020. u 18:30 | 20 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2020 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić

Linkovi