Ispričat ću ljubavnu priču

Ispričat ću najljepšu ljubavnu priču
stvorenu u vremenu zelenog proljeća,
na tvojim rukama,u tvojim očima.
Riječ po riječ,u stihu,
u šaptanju misli i svojih sjećanja,
što nazvat ću je imenom tvojim bez imena.
I njen govor prosut ću niz padine i klisure,
niz mora i planine
na sve četiri strane svijeta,
u svim ljubavnim tužnim i strasnim bojama,
u sto i jednom mirisnom pismu i hiljadu pjesama,
da spasim od zaborava...
Tebe što učio si me s ljubavlju ljubavi,
za ruku me držao čvrsto u mojim tamama,
i pustio me da tražim svoj mir
što sad mi u nemiru,okovane duše u ranama.
Da spasim od zaborava....
bol srca svoga
kad ispričam priču i ostavim zauvijek riječ,
u koju stat će svaki moj udah za ljubav...
ostavim riječ,slobodna bola,bez oproštaja.

23.11.2020. u 13:00 | 22 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2020 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić

Linkovi