Ispričat ću ljubavnu priču
Ispričat ću najljepšu ljubavnu priču
stvorenu u vremenu zelenog proljeća,
na tvojim rukama,u tvojim očima.
Riječ po riječ,u stihu,
u šaptanju misli i svojih sjećanja,
što nazvat ću je imenom tvojim bez imena.
I njen govor prosut ću niz padine i klisure,
niz mora i planine
na sve četiri strane svijeta,
u svim ljubavnim tužnim i strasnim bojama,
u sto i jednom mirisnom pismu i hiljadu pjesama,
da spasim od zaborava...
Tebe što učio si me s ljubavlju ljubavi,
za ruku me držao čvrsto u mojim tamama,
i pustio me da tražim svoj mir
što sad mi u nemiru,okovane duše u ranama.
Da spasim od zaborava....
bol srca svoga
kad ispričam priču i ostavim zauvijek riječ,
u koju stat će svaki moj udah za ljubav...
ostavim riječ,slobodna bola,bez oproštaja.
