Pismo peto

Sa mnom su još svi tvoji svjetovi,
u kojima stoji prosto sunce i vrti se zemlja,
potok mali skriven lišćem u obraslom gaju
sa kojeg kradeš bistru kaplju da mi utopiš žeđ,
krupne maline u rosi, ubrane tvojom rukom.
Svjetovi...
kojima sam išla preko svih grubih zabrana,
uzimajući te kao molitvu,spasenje, kao lijek.
Pitam se često, dal znao si
da ćeš morati jednom od mene odustati,
uznemiren preglasnim ehom naše ljubavi,
preteškim za sklad,za harmoniju tvog koraka
kojeg je žudnja puna tuge iscrpila...
da se zaustavi negdje na pola puta traženja.

Pokušavam da ne gledam u razmak među nama priljubljena tijesno uz hladan zid iza kojeg ti bivaš,
bez vida,bez sluha za bol kojim živim.
Bez snage sam da razbijem ogledalo
u ludilu svoga oka što me gleda iz raširene zjene,
ne znam prosuti čašu gorčine svojih misli
i ja se ponekad tako neoprostivo sa svim mirim
još slaba na život ponuđen u prostoj ljubavi.
Još nedorasla za svijest
kako trebam učiniti iskorak iz svoje kože
nježno isječene ugrizom strasti i tvojom usnom.
Da presvučem,u vremenu počinka dana,
na obrazu vruć dah sa svojim imenom,
strepnju zakopčanu u kapi pota sa svoga ramena što pala je,raskopčana tvojom rukom...
Umjesto toga... ja još tvoje svjetove živim
i siječem noći besanim,oštrim korakom
da se probijem do jutra u kojem ću opstati,
u riječi tvojoj što ne miruje u mojoj glavi,
u pogledu na svoje oči u kojima tebe još vidim

07.05.2021. u 17:00 | 16 Komentara | Print | # | ^

Ne zaboravi koliko volim

Ne zaboravi nikada
kako volim kad budiš zaspalu zoru
u pramenu mi kose na tvojim grudima toplim.
Kad dišeš dubinom pod mojim mislima
i rasplićeš pramen da svitaj dotaknut
zamiriše na jasmin i samo za tebe oči otvori.
Koliko volim...
slušati ti glas što putuje kroz svaku stazu
moga tijela dok o tajnama ljubavi mi govoriš,
tražeći mi pogleda kroz polutamu da ti
sa stihom šapnem istinu koliko...koliko te volim.
Ne zaboravi nikada kako ljubim
po mom licu, prosuto u čežnji,to zvono zlata
kojim dozivaš bulbule na raskriljeno okno,
svaki treptaj oka zaronjen u plavet budnog sata.
U tom stihu....
koliko volim ruke svoje oko tvoga vrata.

06.05.2021. u 18:30 | 11 Komentara | Print | # | ^

Samorazgovor

Prije nego pokrije me tegoba zemljišta,
kad zavežu mi se usta odjednom
i kad ne budem više mogućna pogledati
u ruke svoje predane na vezanje sudom
u prste svoje izlomljene pjesmom...
Dal će mi biti tada dopušteno
kroz dušu,krik bez krika ispustiti u vječnost.
Nemoć životom,slabost u pakosti žudnje
oduzimao mi pravo na glas hrabrosti
da pogazim ovu ljubav makar jednom...
Dal će mi biti mogućno
odmorištem u kriku sebe spasiti,
dal će se raspoznati prvi put jasno
mrijenje životom,sve što je bilo čisto i s grijehom
jer na usta svoja više neću progovoriti,
ni oči više neću otvoriti da molim nebo...
Krik iz duše hoću li moći pustiti
da se pjesma moja kao istina prepozna,
ljubav ova žarka oprosti,
srce smiri mrtvom željom,neostvarenom.

05.05.2021. u 20:30 | 16 Komentara | Print | # | ^

Dođi

Dođi! Ovdje gdje stanuju moja bosa stopala
razdragana,potonula u meki ćilim od čekanja,
rumena večer dok otkriva tajnu moga slova.
Dođi! Ja nisam ti pisala drugo osim ljubavi,
osim slave i tuge njenih čari,njene muke,
osim rajskog mirisa đula sa mog prozora
što podsjeća mi čežnju na milovanje tvoje ruke.
Dođi! Okreni put prema zadnjim zrakama sunca
pod nogama svojim. Čekam te...
Čekam te da taj ah drhtavi čitamo u dvoje.
Na prste pod ćilimom da stanem i dohvatim
glas ašika zaljubljenog u mene,
zaljubljenog u ovo veče pjesme moje.
Dođi! Gledat ćemo krijesnice kako se roje.
Čekanje nek postane kraj jednog stiha,
kad uštap nas posvjedoči u igri sjene naše
u igri krošnje,po bijelom zidu odaje moje.

02.05.2021. u 16:00 | 23 Komentara | Print | # | ^

Čestitka

Svim blogerima i mojim prijateljima koji slave Vaskrs želim da proslave u zdravlju,miru i radosti.

Hristos vaskrse!
Sa srcem i ljubavlju

02.05.2021. u 08:00 | 13 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2021  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Opis bloga

Ja nisam nikad vidio tvog lica,
a pregršt sunca,
jedina što je pala na moj put,
biješe iz tvoje ruke
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedina, jedina radosna vijest
što je pala u moj kut,
biješe iz tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala uboga duša,
ne znajući kuda s očima,
i drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio tvog lica.

I. Andrić

Linkovi