srijeda, 21.03.2007.
Proljeće je, a u meni nemir...
Drage moje i moji...
Stiglo nam je proljeće, ha?
Mada ga je snijeg najavio, nema veze, ja sam proljetno dijete i to mi je najdraže godišnje doba!
I sad kad sam konačno opet u svom godišnjem dobu, moram nositi kožnu jaknu i još 3 sloja ispod... da ne govorim o tome da nemam niti jednu potkošulju, jer ih jednostavno ne mogu nositi, jednostavno ne mogu!!!
A onda kukam svaki mjesec kak me jajnici žigaju...plavuša!
Enivej, u nedjelju sam išla dočekati proljeće, u majici bez rukava i baš sam si bila će-će!
I tako ja na Jarunu, s curama, labudovima i sličnim pticama koje moja frendica zove zajedničkim imenom – ptičja gripa, s naočalama i plivadonom u džepu, jer glava bi mogla svaki čas, ipak sam ja došla doma u 5 ujutro i malooo sam mamurna, samo malo...
I tako mi gledamo hrpu dječjih kolica, sto ljudi, rolere, bicikliste, frajere – što ćelave, što bez kose, što s kosom, žene, cure, djevojke, klince...
Ali ljudi moji, pogled mi odvraća nekoliko komada, ženskih, koje zaista jako dobroooo izgledaju, ali kao da sam ih i sinoć negdje vidjela...
Izdanje – večernje!!!
Svaka dlaka na svom mjestu,
pokreti filmskih glumica,
šminka pomno nanesena,
outfit genijalan!!!
Sve pet, pa i ja sam sinoć bila zbigecana, bila je tu i suknjica i cipelica, šminkica i frizurica, ali ne sad, pobogu, u pol 11 ujutro!
Ja jedva vidim frendicu preko stola – i ona tamo 2 zbilja dobra frajera, ali boje njenih štikli nikad neću zaboraviti, nikada, časna riječ!
Sevka je beba, hej...
Ma nije čak ni stvar u boji, nego, nikako da shvatim taj ženski um (mada, bilo je i frajera koji su izgledali kao da su sišli s modne piste prije minutu, dvije...)
I ona nije jedina, ali nema ih puno, sva sreća!
Znate one kockice po kojima se šeta na Jarunu?
Taman da ti peta zapne, a ona pika, li pika – mislim, svaka joj čas, ja i po ravnom imam problema, ali molim vas, recite mi, zašto žene to rade?
Zašto?!
Pa zar joj nije dosta od sinoć, preksinoć?
Kaj njoj nije jasno da većina ljudi koji su tamo nedjeljom ranooo izjutra nisu došli bariti komade, nego popiti kavu i doći k sebi?!
Nisam ja neka šminkerica, ali nisam ni seljankuša, molim vas lijepo... volim se i ja spremiti i napirlitati, ali što je previše – previše je!
Nemam ja ništa protiv toga, dapače, te cure su zbilja bile prekrasne, ali ja jednostavno ne kužim kako im se da vječno biti rob nekih modnih ili sličnih pritisaka...
Prestrašno, idem si sad zapaliti jednu da mi bude lakše...
Pusa, ljubim vas i pazite se, gledam vas kroz naočale...
- 13:06 -
<$A jel?!$ (8) - Isprintaj - #
