utorak, 27.02.2007.

Jedan od onih... dana

Da, to je jedan od onih... kada bih najradije ostala doma i ne radila ama baš ništa!!!

Nije da se inače ubijam od posla po kući, jer imam najbolju mamu na svijeu (...i onda me pitaju kad ću se udati?!),
ali ono... baš bih ne radila ništa.
Direktor mi stalno nekaj novo izmišlja, znate ono, kad već sve prijedloge istresete iz rukava, pa čak i one koji su već i vama samima bez veze, a on baš ima neke nove ideje koje su baš onak, super!!!

A uopće nisu, ni najmanje!!
Baš su glupe i nikuda ne vode... ali dobro... on me plaća, moram ga slušati...barem ponekad.
Kod nas se ponekad ne zna tko je gazda, a tko radnik (ja bih sad napisala što sam ja, ali ja uopće ne znam kako bih opisala svoje radno mjesto)
Znate ono kad radite sve, baš sve...dobro, ne baš sve... ali skoro.
Od svih kontakata sa strankama, računima, ponudama, istraživanjima tržišta, marketing... pisanje zadaće sa kćerkom - koja matematika za 4. razred - ne bi vjerovali!!!

Dakle, ja sam Katica za sve, ali meni to ne smeta, ne zaista, ja volim biti na raspolaganju, sve dok ne osjetim da me se zaista iskorištava, onak, za istač!
A čak ni onda ne reagiram kak bi trebala, a nije da sam neka plašljivica, ili da nemam dlake na jeziku, dapače!

A treba mi puno da to skužim, stvarno puno!
Ali ne zato što sam plavuša, nego zato što ja ne volim raditi ništa na pola.
Ili sve, ili ništa!
E, pa danas mi se ne radi ništa i zato sad umjesto da pošem ponudu, ja pišem post, hahahaha!
I baš me briga!
Baš me brigaaaaaaaa!!!


headbang


Već tjedan dana jedem samo voće, i to skroz dok ne dođem doma, dakle oko pola 5, a onda ručam i to je to!!!
Možda sam i zato malo nja-nja...

a i ovulacija me drma, čovječe, pa to je ludnica...

što sam bliža rođendanu lagano me hvata moja godišnja depra koja traje oko 180 sec, ali dovoljno da me hiti iz ritma na koji sam navikla!

I nije da ne volim rođendane, baš suprotno, ali nekako mi je ovo doba godine prenapućeno... a i svašta bih još htjela napraviti, prepraviti, prekrojiti, došiti, zakrpati...

...dodati prave boje...na taj portret života mog...


... i sve mi to govori da starim...



- 14:44 -

<$A jel?!$ (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

U mojim strofama lagani raspad sistema...


myspace layout

myspace layout



Na ovom svijetu ne možemo činiti velike stvari.
Možemo činiti samo male stvari s velikom ljubavi




Oni koje podržavam, podržite ih i VI!!!

www.lightamillioncandels.com




Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Blogeri/ce koji su mi baš, baš...
i koje baš, baš...


Old soul
KP
Siddarhta
Dnevnik starog mladića
Naposljetku
Tedica
Fem
Teuta

myspace layout

myspace layout




Zašto sam ovdje?!

Malo sam se prehladila ovih dana i ne silazim s neta...
mama me ne pusti van (jer, ni na posao ne idem?!)
pa visim tu i tamo...
pišem više sebi nego vama, naajući se kako ću u komentarima naći barem
komentara... jedan?! dva?!
cerek
uh, opet ništa...




ipak je bilo nešto -
hvala Vam još jednom...


Myspace layouts

Myspace layouts



podrška je ono što nas najjače pokreće...
party



Je, ovo je moj prvi BLOG i zato vas molim neka Vaš komentar
ne bude jako STROG!!!
headbang



Free Web Counter

Free Web Counter

Kao talas...

Negde se pipnu naši mali svemiri,
kada vec pomislim da spavaš.
Zašumi saten, tama se uznemiri
i kao talas naiđes.


U školjki tvoga pupka leto zimuje,
tu čuvaš mrve sunca, za nas.
Sa tvojim dodirom se čežnja rimuje,
dok kao talas nadireš.

I ništa više nije važno,
lice sveta zlobno i lažno,
se raspline za čas.
I nitko više nije bitan,
svi su pesak prezren i sitan.
Pesak ispod nas.

Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst.
Niz tvoje sapi zvezda pala.
Zalud te privijam uz sebe, ko uz krst.
Ti kao talas izmičeš.


Ostavljaš slane kapi bistre
i jato dobrih mirisa Istre, po sobi razvijaš.
Ostavljaš varljiv zalog pene, u srcu ove napukle stene
koju razbijaš.

I ništa više nije važno,
lice sveta zlobno i lažno,
se raspline za čas.
I nitko više nije bitan,
svi su pesak prezren i sitan,
Pesak, ispod nas.


Đ. Balašević