subota, 28.10.2006.
Komentari na vaše kometare i moji komentari na vaše postove...
Obzirom da nema šanse da komentiram na vašim blogovima (nemam pojma zašto mi komentari ne prolaze...), morat ću to učiniti u svom postu...
Nadam se da ćete svratiti do mene tek tako...
ako vi znate u čemu je problem, voljela bih da mi to kažete,
hvala!
Komentar za Tedicu:
Jutrooooo,
znaš, baš si me raznježila jutros!
Super mi je to što si bila sretna zbog Mame! To je zaista lijepo.
Činjenica je da si ti IPAK dobila svoj najdraži poklon.
Provela si super kvalitetno vrijeme s nekim do kog ti je jako stalo, a to je tvoja Mama, a kao drugo, ona je bila uvjerena da ti poklanja nešto posebno!
Mislim da se upravo to i dogodilo!
Imale ste poseban dan koja je svaka doživjela na svoj način.
Fantastično!
A što se partyja plavog telefona tiče (uvijek su me zanimale takve humanitarne stvari, svaka čast na hrabrosti svih tih volontera!) i svaka pohvala njihovom radu!
A za Ninine pjesme vrlo važno... i ona se dobro udala...
Mala Tina Vukov je, čini mi se, unuka od Vice Vukova - ko zna, možda je netko i primijeti u našem moru instant zvjezdica!
Pusabok
Komentar Za FEM:
Srce malo...
nisam ti rekla da imam seku koja je samo godinu starija od tebe, a meni znači sve...
s njom sam prošla i još uvijek prolazim sve krize i nekrize koje ju snalaze.
Uvijek mi je bila posebna i zato ću ti sada nešto reći...
Bez obzira koliko godina imaš i koliko ćeš se još puta zaljubiti - svaki put će isto boljeti, zapamti što ćeš sada pročitati, sjetit ćeš se toga još xy puta u životu!
Idem sada napisati jedan post - svrati, možda će te zanimati...
Drži se mala, znam da i sama znaš i zato ti neću trubiti puno: proći će, ali ne tako brzo...
Pusabok,
Komentar za: Naposjetku...
Haj!
Prije svega, pozdrav i thx na komentaru kod mene...
A sad o genijalcu...
Mislim da je moj susret s Đoletom bio još dok sam bila mala, mala.
Moji su veliki ljubitelji muzike i moj otac ima na desetke i desetke LP ploča koje i dan dana sčuva kao najveće blago...
Tako je i Đole vrlo rano postao moje blago!
Slušam ga otkako mogu razumjeti sve te njegove rime i metafore - srebra decembra kuju prsten za tvoj prst... ili neke reči vrede tek kad se odšute...
Obilježio je moje najranije djetinjstvo, moje prve ljubavi, moju mladost...
Uvijek je tu negdje, stalno se može čuti da svira i nikada, nikada mi nije dosadio unatoč godinama slušanja.
Volim reći da mi on puni baterije i uvijek drže dulje od svih drugih...
ne moram posebno naglašavati da ne postoji njegov snimani materijal a da nije u mojoj kolekciji...
nije da se hvalim, ali... s njegovim se riječima hranim
Pusabok,
Komentar za: Božu zvanog Pub
Haj!
Dobrodošao, prije svega!
Super da si odličio svraćati s vremena na vrijeme, svima nam treba neka vrsta ispušnog ventila!
Ovo je prava stvar za to...a i možeš do mile volje pisati što god te volja, a da te nitko ne prekida!
hahahahaha!
i ja sam veliki Đoletov fan, tu se dakle već u početku slažemo.
Eto, toliko za početak, sretno u pisanju postova - sigurno ćeš
- 11:04 -
<$A jel?!$ (5) - Isprintaj - #
