Pravo(m) u glavu

Uskoro će tekstovi objavljeni na ovoj adresi biti objavljeni kao knjigu, koje je naslov Pravo(m) u glavu. Tako će na jednom mjestu biti objavljena povijest svojevrsne takozvane pretvorbeno-privatizacijske pljačke Lijepa nam naše. Posljednji tekst u knjizi bit će upravo ovaj adresiran Ministrici pravosuđa.
Kao Udruga Kulin ban zalažemo se za zakone Republike Hrvatske koji su obvezni za sve; kako za nas obične građane, tako i za naše zastupnike u zakonodavnoj vlasti, Hrvatskome saboru, za predstavnike izvršne i sudske vlasti. Zasad se zakona pridržavamo samo mi, obični građani, ali kako stvari stoje nije daleko dan kad će zakoni lijepe naše morati poštovati i oni za koje zakonske odredbe kao nisu važili, jer su oni izvan zakonskih odredbi.
Hoću reći, kako stvari stoje, vrlo brzo će doći dan kad ćemo svi imati jednako pravo na zakonitost, jer su zakoni i pisani za sve, a ne samo za većinu!
U ovome tekstu razvidno su poslagani zakoni koji su prekršeni u pretvorbi i privatizaciji. Ti su zakoni na snazi, tako da očekujem da će se početi i provoditi. Tim više što to civilizirana Europa vrlo ozbiljno traži od naših demokratskih vlasti.
Naime, u Europi vlada mišljenje: ako hrvatske vlasti ne poštuju zakone koje su sami donijeli, kako će poštovati zakone koji su na snazi u Europi?!
A sad, guštajte… evo teksta upućenog Ministrici pravosuđa u cijelosti.


Poštovana gospođo Lovrin, uvažena Ministrice pravosuđa,
obraćam Vam se, kao predsjednik Udruge za zaštitu ljudskih prava i zaštitu prava nezakonito razvlaštenih dioničara, Kulin ban iz Zagreba, sa Zahtjevom za poništenjem pretvorbe i privatizacije Tvornice duhana Rovinj (TDR), Tvornice duhana Zagreb (TDZ), NA-ME d.d., te, u ime nezakonito razvlaštenih dioničara, svih onih poduzeća kojima je nezakonitost utvrđena u Nalazima Ureda Državne revizije.
Zahtjev podnosim iz svih zakonskih pretpostavki za poništenje pretvorbe i privatizacije, zakonskih određenja ništavosti, kršenja međunarodnog prava, ustavnih odredbi i nacionalnog zakonodavstva kako slijedi:
I. Temeljem Zakona o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije (Međunarodni ugovori, Narodne novine, 2/04) u kojem je, u Anex-u G, određeno da će, privatnu imovinu i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ, štititi države slijednice, i to s odredbama naznačenim u navedenom Aneksu.
A u Aneksu – G doslovno stoji:
Članak 2.
1)a)Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi slijednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b)Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.
Članak 3.
Provedba ovog Zakona u djelokrugu je Ministarstva financija, Hrvatske narodne banke, Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva obrane, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva kulture, Državnog arhiva i drugih državnih tijela u čiji djelokrug ulaze pitanja obuhvaćena Ugovorom.
Članak 8.
Gore navedene odredbe ovoga Aneksa ne dovode u pitanje bilo koja jamstva nediskriminacije povezana s privatnom imovinom i stečenim pravima koja postoje u domaćem zakonodavstvu država slijednica.
Nadalje, poništenje djelovanja institucija i pojedinaca suprotno ratificiranoj Konvenciji:
II. Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sastavljene u Rimu 4. studenoga 1950. godine, s izmjenama koja u svom Članku 1. potvrđuje i usvaja protokole uz navedenu konvenciju kojima se pobliže uređuju zaštite ljudskih temeljnih prava, kao i zaštita prava na vlasništvo.
Tako Prvi protokol uz konvenciju sastavljen u Parizu 20. ožujka 1952. godine, donosi i:
Članak 1.
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Članak 5.
Za izvršenje Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama nadležna su ministarstva i druga tijela državne uprave Republike Hrvatske u čiji djelokrug ulazi ostvarivanje pojedinih prava predviđenih Konvencijom i dodatnim Protokolima.
III. Nadalje, Zahtjev za poništenje sukladan je Članku 1. Zakona o izmjeni Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije (Narodne novine, 115/05), a u svezi s Člankom 21. te Člancima 1., 2., 3., 5., 7. i 8. Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije (Narodne novine, 44/01), i sukladno Zaključcima 22. sjednice Hrvatskoga sabora, od 29. svibnja 2002. godine, kao i Zaključcima 17. sjednice Hrvatskog sabora, od 15. prosinca 2005. godine, te primjereno tome zahtijevamo korištenje blagodati odredbe Članka 18. Zakona o reviziji i pretvorbe i privatizacije koji glasi:
Članak 18.
Kada su u postupku revizije pretvorbe i privatizacije utvrđene nepravilnosti iz članaka 5., 6., 7., 8. i 14. Zakona o reviziji i pretvorbi, nadležno tijelo za reviziju će u samom tijeku postupka, pred nadležnim tijelima pokrenuti postupke za privremenu zabranu raspolaganja na tako stečene dionice i udjele.;

OBRAZLOŽENJE
Nadamo se da ste upoznati, i kao članica Vlade i kao ministrica Pravosuđa, sa Zahtjevom Udruge nezakonito razvlaštenih dioničara Kulin ban iz Zagreba, koji je Udruga, u ime svojih članova, uputila svim relevantnim institucijama u Republici Hrvatskoj, pa tako i Vašem ministarstvu.
U Zahtjevu osnovano tražimo poništenje pretvorbe i privatizacije u Republici Hrvatskoj.
Osnovanost našeg Zahtjeva temeljimo na utvrđenim nezakonitostima, ne samo u Nalazima Ureda Državne revizije, nego i u prijavama građana o evidentnim nezakonitostima koje su se zbile u doba pretvorbe TDR, TDZ, NAME i ostalih poduzeća u kojima su nezakonito razvlašteni dioničari.
Udruga je, u ime svojih članova, dioničara TDR, TDZ, NAME i ostalih nezakonito razvlaštenih dioničara podnijela elaborirane, zakonite i opravdane Zahtjeve za poništenje pretvorbe i privatizacije TDZ, TDR, NAME i drugih nezakonito pretvorenih društava kapitala.
Zahtjevi za poništenjem su potkrijepljeni dokazima koji i pravnom laiku pojašnjavaju svu nezakonitost i drskost sudionika postupka kod pretvorbe i privatizacije, kao što je i slučaj TDR, u kojoj je pretvorba i privatizacija provedena prije donošenja Zakona kojim je proces pretvorbe i privatizacije uređen.
Isto tako brojne nezakonitosti, koje su se dogodile u procesu pretvorbe i privatizacije TDZ obrazložene su i u nalazu Ureda Državne revizije. To je obrazloženje dostatno za poništenje pretvorbe i privatizacije TDZ. U elaboratu, koji je Kulin ban uputio svim nadležnim tijelima Republike Hrvatske, detaljno su sve te navedene nezakonitosti raščlanjene i podvedene pod zakonske odredbe koje, u tako opisanom novom svijetlu, proces pretvorbe i privatizacije u TDZ podvodi pod kaznenu odgovornost svih sudionika te nezakonite pretvorbe i privatizacije.
Proces pretvorbe i privatizacije NAME je ne samo nezakonit, nego je putem procesa pretvorbe NAME učinjeno toliko kaznenih djela od strane sudionika pretvorbe i privatizacije da je to blistav primjer za kaznenu odgovornost navedenih osoba. Što smo, također, uredno naznačili u svim našim dosadašnjim Zahtjevima. A u Nalazima Ureda za državnu reviziju te se, očito kriminalne nezakonitosti, nazivaju šupljom frazom „prekršaji koji nisu u skladu sa zakonom“, a kojima se, povremeno, stidljivo bavi i DORH.
Zahtjevi za poništenje svih pretvorbi i privatizacija, koje smo, kao Udruga Kulin ban, podnijeli u ime svih nezakonito razvlaštenih dioničara, određeni su Člankom 5. st.1. Zakona o pretvorbi (Narodne novine, 19/91).
Članak 5.
Pretvorbom vlasništvo nad poduzećem mogu steći: 1. zaposleni i ranije zaposleni u poduzeću i u složenom obliku udruživanja odnosno organiziranja u koji je poduzeće udruženo uz osnovni popust od 20% i dodatni od l% za svaku godinu radnog staža;
…
Poništenje svih pretvorbi i privatizacija u Republici Hrvatskoj mora se provesti, jer su prekršene sve ustavne i pravne stečevine Lijepe naše.
Zahtjevi Kulin bana za poništenje pretvorbe i privatizacije podnošeni su sukcesivno za TDZ, TDR, NAMU i na kraju za sve nezakonito razvlaštene dioničare utvrđene Revizijskim nalazima Ureda Državne revizije, a podržani su od strane nešto više od 800 udruga malih dioničara, koliko ih je danas registrirano u Republici Hrvatskoj.
Koja su osnovna polazišta Kulina bana u Zahtjevima za tražena poništenja pretvorbe i privatizacije?
Krenimo redom, jer samo ćemo redom pokazati i dokazati sve nerede učinjene u rečenim pretvorbama i privatizacija.
Najprije valja reći da se nije poštovao Ustav Republike Hrvatske, jer su se svjesno kršile brojne ustavne odredbe;
Nije se poštovala Rezolucija VS 757, štoviše nije se poštovala ni primjenjivala Naredba o primjeni rezolucije 757 (Narodne novine, 32/92), budući da se i tu Naredbu svjesno kršilo, dajući takva mišljenja i upute, kojima su određene grupe ratnih profitera, kao što je to, primjerice, današnja Adris grupa, nezakonito stekli enormna bogatstva na štetu svih građana Republike Hrvatske.
Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo pravosuđa nisu provodili, i još uvijek ne provode Zakon o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (Narodne novine, 28/96), dapače i taj se Zakon svjesno nije provodio; nije se primjenjivao i još se ne primjenjuje Zakon o normalizaciji odnosa (Narodne novine, Međunarodni ugovori, 10/96), s pripadajućim Aneksima, posebno Anex-a G, dapače i njega ste svjesno kršili; nije se provodio i još se ne provodi Zakon o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije (Narodne novine, Međunarodni ugovori, 2/04), s pripadajućim Aneksima, a posebno, opet, Anex-om G.
Namjerno se nisu provodili i još se ne provode ostali zakoni i to tako što se pokrenuti procesi odugovlače, odnosno donose rješenja koja nisu u skladu sa zakonima; stranke se upućuju na postupke kojima nema kraja, e ne bi li se takvi slučajevi namjerno doveli do zastare.
I sve to na štetu većine građana, dakle i na štetu same Republike Hrvatske.
Tako se pogoduje svima onima koje, s pravom?, po raznim medijima danas nazivamo ratnim profiterima, jer im se omogućuje da sačuvaju plijen nezakonito osvojen u doba Domovinskoga rata.
Ovdje navodimo koje su sve Ustavne odredbe nisu poštovale:
Članak 5.
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
Očito je da zakoni nisu bili u suglasnosti s ovim Člankom Ustava, jer se nije poštovao pravni poredak Republike Hrvatske.

Članak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
I ovaj Članak Ustava prekršen je u pretvorbi i privatizaciji, jer nisu svi hrvatski građani imala prava koji im daje ovaj Članak Ustava, dakle nisu svi pred Zakonom bili jednaki.

Članak 16.
Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
Suprotno ovdje navedenim odredbama protuzakonito, dakle i protuustavno, ograničavala se sloboda i prava većine hrvatskih građana.
Dio privilegiranih zaposlenika imao je pravo na dionice Članak 5. st. 1. drugima to pravo oduzeto neposrednim djelovanjem uprave, Agencije za restrukturiranje, HFP-a, HMO-a, banaka itd.

Članak 17.
U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.
Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.
Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.
Ograničena su prava zaposlenicima suprotno odredbama ovoga Članka.
Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.

Članak 19.
Pojedinačni akti Državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.
Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
Suprotno ovim odredbama, donosila su se rješenja o prihvaćanju pretvorbe od strane Agencije za restrukturiranje i HFP-a, suprotna Uputi o provođenju Članka 11. Zakona o pretvorbi.

Članak 20.
Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.Prekršene su ove 0dredbe budući da su mnogim građanima izravno povrijeđena ljudska i građanska prava, jer suprotno ovim odredbama nisu imali pravo na Domovnicu, otkup stanova, pravo na dionice i tako dalje.

Članak 26.
Svi su državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.

Članak 27.
Odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa zakonom.

Članak 48.
Jamči se pravo vlasništva.
Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.
Strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom.
Jamči se pravo nasljeđivanja.
Ove su odredbe prekršene time što su oduzeta zajamčena vlasnička prava, te unatoč Revizijskim nalazima Ureda Državne revizije o neporecivim protuzakonitostima, ta prava nisu vraćana i još se ne vraćaju, čime se izravno ne poštuje ova odredba Ustava.

Članak 49.
Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.
Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva.
Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.
I ove su odredbe direktno prekršene, budući da je oduzeto pravo vlasnicima, koje pravo su koristili i koriste nezakoniti vlasnici za svoj probitak.

Članak 50.
Zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.
Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.

Članak 114.
Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru.
Predsjednik i članovi Vlade zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada.
Vlada je izravno prekršila ove odredbe, jer nije poništila pretvorbu i privatizaciju unatoč, u Revizijskim nalazima Ureda Državne revizije, utvrđenim protuzakonitostima učinjenih u pretvorbi i privatizaciji i unatoč tome što je to od Vlade izravno tražio Hrvatski sabor u svojim Zaključcima, iz svibnja 2002. i prosinca 2005. godine, kojim se Zaključcima prihvaća Izvješće Ureda Državne revizije; štoviše Predsjednik Vlade i članovi Vlade promptno su zataškavali zahtjeve za poništenje protuzakonite pretvorbe i privatizacije.

Članak 139.
Hrvatski sabor potvrđuje međunarodne ugovore koji traže donošenje ili izmjenu zakona, međunarodne ugovore vojne i političke naravi i međunarodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku.
Međunarodne ugovore kojima se međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor potvrđuje dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
Predsjednik Republike potpisuje isprave o ratifikaciji, pristupu, odobrenju ili prihvatu međunarodnih ugovora koje je Hrvatski sabor potvrdio na temelju stavka 1. i 2. ovoga članka.
Međunarodne ugovore koji ne podliježu potvrđivanju Hrvatskoga sabora sklapa Predsjednik Republike na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske.

Članak 140.
Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.
Vlada i Ministarstvo pravosuđa prekršili su izravno ove odredbe time što nisu provodili i ne provode međunarodne ugovore koji su uvedeni u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske ratifikacijskim postupkom, budući da su takvi ratificirani zakoni iznad nacionalnog zakonodavstva.

Sad kad smo utvrdili nepoštivanje Ustavnih odredbi, pozabavit ćemo se malo onim Zakonima, i zakonskim odredbama, koji su prekršeni u pretvorbi i privatizaciji.
I. Zakon o agenciji Socijalističke Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj (Narodne novine, 18/90) i Članak 3.
Član 3.
Agencija organizira i pruža stručnu pomoć u izradi sanacijsko-razvojnih programa restrukturiranja poduzeća odnosno njihovih dijelova utvrđenih programom Izvršnog vijeća Sabora u cilju uspostavljanja efikasnosti i rentabilnosti poslovanja. Navedeni programi osobito sadrže:
- formiranje grupe stručnjaka za izvedbu programa,
- uvođenje financijske i računovodstvene kontrole,
- modifikaciju proizvodnje, marketinga, organizacije i tehnologije s posebnim naglaskom na štednju sirovina i energije i očuvanje čovjekove okoline,
- prilagođavanje razine zaposlenosti i uvjeta zapošljavanja i nagrađivanja, uključujući izradu programa za rješavanje tehnološkog i ekonomskog viška zaposlenih,
- utvrđivanje imovine predviđene za prodaju te izbor, kupaca,
- izradu financijskog plana, uključujući promjene u strukturi kapitala, refinanciranje i restrukturiranje duga i identificiranje izvora novog akcionarskog kapitala, i - izradu poslovnog plana.
Agencija osigurava nadzor i stručnu pomoć u izvođenju programa restrukturiranja.
Agencija osigurava procjenu vrijednosti društvenog kapitala i bonitet poduzeća od stručno osposobljenih pravnih osoba.
Agencija organizira i poduzima aktivnosti na pripremi poduzeća za prodaju, savjetuje kod pregovora u pogledu cijene i drugih uvjeta prodaje.
Agencija organizira izradu studija o restrukturiranju pojedinih privrednih grana i grupacija koje osobito definiraju ključne mehanizme strategije restrukturiranja: privatizacija, zajednička ulaganja sa stranim i domaćim partnerima, javna poduzeća, likvidaciju i dr.
Agencija za potrebe izvođenja svojih aktivnosti organizira i ostvaruje suradnju s međunarodnim stručnim organizacijama, domaćim i stranim konzultantskim organizacijama i ekspertima te specijaliziranim agencijama, te pomaže poduzećima u uspostavljanju kontakata s navedenim institucijama.
Agencija osigurava stručnu ocjenu sanacijsko-razvojnih programa poduzeća koja kandidiraju za sredstva Fonda Socijalističke Republike Hrvatske za razvoj.
Agencija organizira izradu novih investicijskih programa za privredno nedovoljno razvijene krajeve i krajeve sa specifičnim razvojnim problemima definirane Društvenim planom Republike za srednjoročno razdoblje te agroindustrijski kompleks.
Agencija i Uprave poduzeća nisu provele dinamičku sanaciju i procjenu; nisu provele ni ostale, u ovome Članku, navedene radnje potrebne za procjenu društvene imovine; nisu provele ni pripremu poduzeća za prodaju prema, u ovome Članku, navedenim odredbama.

II. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o agenciji Socijalističke Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj (Narodne novine, 47/90)
Ovaj je Zakon u svojim Člancima 8a – 8h
Član 8a.
Poduzeće u društvenom vlasništvu (u daljem tekstu: poduzeće) koje namjerava pristupiti prodaji poduzeća i društvenog kapitala, u cijelosti ili djelomice, domaćoj ili stranoj, pravnoj ili fizičkoj osobi, ili izdavanju i prodaji internih dionica radi pribavljanja dodatnog kapitala ili prodaje poduzeća, dužno je pribaviti suglasnost Agencije.

Član 8b.
Organ upravljanja poduzećem, uz obavijest o namjeri iz člana 8a. ovoga zakona, dužan je Agenciji podnijeti
a) Pismo o namjeri s podacima radi identifikacije poduzeća te odgovornih osoba i članova organa upravljanja poduzećem te s temeljnim podacima o pretvorbi vlasništva;
b) Program pretvorbe vlasništva sadrži podatke o knjigovodstvenoj i procijenjenoj vrijednosti poduzeća i društvenog kapitala te podatke o uvjetima prodaje poduzeća i dionica, a naročito o načinu i rokovima uplate, ukupnoj nominalnoj vrijednosti, o cijenama i kupcima:
c) Izvadak iz sudskog registra;
d) Zaključnu bilancu poduzeća za proteklu poslovnu godinu ovjerenu od Službe društvenog knjigovodstva,
e) Podatke o nekretninama poduzeća (poslovnim stambenim i drugim objektima i drugim nekretninama):
f) Podatke o pravima poduzeća u drugim pravnim osobama, nematerijalnim pravima i drugim stečenim pravima poduzeća.


Član 8c.
Agencija ocjenjuje valjanost naznačene procjene vrijednosti poduzeća i društvenog kapitala i može odlučiti da se vrijednost poduzeća i društvenog kapitala utvrđuje procjenom jedne ili više stručno osposobljenih osoba koje ona odredi.

Član 8d.
Ako Agencija ocijeni da se pretvorba vlasništva obavlja u skladu s uvjetima i načinom propisanim zakonima i da se njome ne povređuju prava i interesi Republike Hrvatske dat će suglasnost na provođenje namjeravane pretvorbe.
Ako Agencija ocijeni da se pretvorba vlasništva obavlja protivno uvjetima i načinu propisanim zakonom i da se njome povređuju interesi Republike Hrvatske zabranit će provođenje predložene pretvorbe.
Rješenja iz stava 1. odnosno stava 2. ovoga člana Agencija je dužna donijeti u roku od 30 dana od dana prijema pisma o namjeri. Ako rješenje ne bude doneseno u tom roku smatrat će se da je dana suglasnost.
Rješenje Agencije iz stava 1. i 2. ovoga člana konačno je protiv njega poduzeće može pokrenuti upravni spor.

Član 8e.
Do donošenja rješenja iz stava 1. člana 8d. poduzeće ne može provoditi radnje i donositi akte o pretvorbi vlasništva.
Akti i radnje poduzeća obavljeni i doneseni bez suglasnosti Agencije nemaju pravnog učinka.

Član 8f.
Pretvorbu vlasništva koja se poduzima protivno odredbama ovoga zakona zabranit će ministar pravosuđa i uprave uz suglasnost nadležnih ministara.
Uz zabranu iz stava 1. ovoga člana ministar pravosuđa i uprave uz suglasnost nadležnih ministara može suspendirati od vršenja funkcije direktora i pojedine radnike s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima i odrediti osobe koje će vršiti njihove funkcije za vrijeme koje ne može biti duže od godinu dana.

Član 8g.
Sudovi i drugi organi u Republici Hrvatskoj neće priznavati učinke onih pretvorbi koje budu poduzete ili izvedene protivno odredbama ovoga zakona i s tim u vezi poduzimat će mjere u granicama svog djelokruga.
tretirao određene radnje i postupke u pretvorbi i privatizaciji koji su izvedeni samo za potrebe određene uske grupacije koja je tako „postala“ vlasnikom TDR. Da je tomu tako, pokazuje da je isti taj Zakon promijenjen nakon tri mjeseca i navedeni članci su ukinuti čime je povrijeđen i Članak 4. novog Zakona, suprotno ovdje navedenim ustavnim odredbama o jednakosti svih pred zakonima.

III. Ovdje navodim i Članak 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o agenciji Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj (Narodne novine, 19/91) jer taj Članak dokazuje da su neke zakonske odredbe donesene samo zato da bi pogodovale povlaštenim pojedincima i grupama. Nakon što su se pojedinci ili grupe okoristili tim pogodnostima, zakonske odredbe su ukinute.

Član 4.
Članovi od 8a. do 8h. brišu se.

IV. Zakon o agenciji Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj (Narodne novine, 29/91)
Ovaj je Zakon u svojoj izmjeni donio još veće nezakonitosti i nejednaka postupanja prema budućim dioničarima, jer je Zakon o pretvorbi već bio donesen mjesec dana prije, pa su, prema tome, prestale važiti izmjene jednog Zakona budući da je već donesen drugi, i to prije nego što su Izmjene postale pravno relevantne.
V. Zakon o pretvorbi (Narodne novine, 19/91)
Svako kršenje odredaba ovog zakona predstavlja kažnjivo djelo prema Kaznenom Zakonu Republike Hrvatske, zato što je nezakonito oduzimanje vlasništva ili prava bilo komu učinjeno mimo zakona smatra kažnjivim dijelom:
„Tko sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist veće vrijednosti kaznit će se“…
Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća određeno je :

Članak 1.
Ovim zakonom uređuje se pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom (u daljnjem tekstu: poduzeće) u poduzeće kojemu je određen vlasnik.
Poduzeća s društvenim kapitalom su prema ovom zakonu društvena poduzeća i poduzeća u mješovitom vlasništvu, kada se na temelju društvenih sredstava koja su u njih uložena ne stječu vlasnička prava na poduzeće.
Ovaj zakon odnosi se i na druge pravne osobe koje poslujući sredstvima u društvenom vlasništvu obavljaju gospodarske i društvene djelatnosti, a pretežni dio prihoda stječu obavljanjem gospodarske djelatnosti.
Ovaj zakon ne primjenjuje se na banke i druge financijske organizacije i organizacije za osiguranje.

Članak 3.
Ovaj zakon primjenjuje se na sva poduzeća sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
Poduzeće s društvenim kapitalom može prenijeti sjedište izvan Republike Hrvatske odnosno provoditi statusne promjene kojima poduzeće nastalo takvom promjenom prenosi sjedište izvan Republike Hrvatske ili cijelo odnosno dio poduzeća ulazi u sastav poduzeća čije je sjedište izvan Republike Hrvatske samo uz suglasnost Agencije Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj (u daljnjem tekstu: Agencija).

Članak 4.
Pretvorbom poduzeće postaje dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću koje ima u cjelini poznatog vlasnika.

Članak 5.
Pretvorbom vlasništvo nad poduzećem mogu steći:
1. zaposleni i ranije zaposleni u poduzeću i u složenom obliku udruživanja odnosno organiziranja u koji je poduzeće udruženo uz osnovni popust od 20% i dodatni od l% za svaku godinu radnog staža;
2. zaposleni u pravnim osobama koji rade sredstvima u društvenom vlasništvu koje po ovom zakonu ne podliježu pretvorbi i u pravnim osobama u državnom vlasništvu, te zaposleni u organima Državne vlasti i u njima odgovarajućim organima pod istim uvjetima kao i zaposleni u poduzeću;
3. osobe koje bez prava na popust kupe cijelo ili idealni dio poduzeća;
4. ulagači čiji se dotadašnji ulozi pretvore u dionice ili u udio u poduzeću ili ulože kapital u poduzeće;
5. vjerovnici čija se potraživanja pretvore u dionice ili u udio u poduzeće;
6. Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja individualnih poljoprivrednika Hrvatske (u daljnjem tekstu: Fondovi);
7. Hrvatski fond za razvoj;
8. nekadašnji vlasnici kojima Hrvatski fond za razvoj prenese dionice ili udio na ime naknade za ono što im je oduzeto nakon 15. svibnja 1945. godine.
Zaposleni i ranije zaposleni iz točke 1. stavka 1. ovoga članka imaju pravo prvenstva pri kupnji dionica poduzeća koje se pretvara u dioničko društvo ili u društvo s ograničenom odgovornošću.
Za dio vrijednosti poduzeća za koji vlasništvo nisu stekle osobe iz točke 1 - 5. stavka 1. ovoga članka izdaju se dionice u dioničkom društvu odnosno priznaje udio u društvu s ograničenom odgovornošću, koja su nastala pretvorbom, te se dvije trećine tih dionica odnosno udjela prenose Hrvatskom fondu za razvoj a jedna trećina Fondovima.
Dionice u dioničkom društvu odnosno udio u društvu s ograničenom odgovornošću koji na način predviđen u stavku 3. ovoga članka treba da pripadnu Fondovima prenose se:
1. Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske u 70% dijela;
2. Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja individualnih poljoprivrednika Hrvatske u 30% dijela.

Članak 6.
Poduzeće se može pretvoriti u dioničko društvo ili u društvo s ograničenom odgovornošću na slijedeće načine:
1. prodajom poduzeća ili idealnog dijela poduzeća;
2. ulaganjem kapitala u poduzeće;
3. pretvaranjem ulaganja na ugovornoj osnovi u poduzeće i potraživanja prema poduzeću u ulog;
4. prijenosom svih dionica odnosno udjela Fondovima i Hrvatskom fondu za razvoj, bez naknade.

Članak 8.
Poduzeće pri pretvorbi u dioničko društvo izdaje redovne dionice. Poduzeće izdaje dionice koje glase na ime ako se one stječu uz popust ili se plaćaju u obrocima.
Poduzeće u pretvorbi ne može kreditirati kupnju dionica odnosno udjela, ni jamčiti za kredite koji se uzimaju u tu svrhu.

Članak 9.
Poduzeće je dužno obaviti pretvorbu najkasnije do 30. lipnja 1992.
Ne postupi li poduzeće u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, odluku o pretvorbi donijet će Agencija.
Smatrat će se da je poduzeće postupilo u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka ako do roka iz stavka 1. ovoga članka dostavi Agenciji odluku o pretvorbi s propisanom dokumentacijom pod uvjetom da provede pretvorbu u skladu s tom odlukom.

Članak 19.
Osobama iz članka 5. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga zakona može se uz popust prodati najviše 50% vrijednosti poduzeća, s time da svaka od njih može kupiti dionice uz popust najviše u nominalnoj vrijednosti do dinarske protuvrijednosti od 20.000 njemačkih maraka obračunate po tečaju iz članka 13. stavka 1. ovoga zakona.
Odlukom o pretvorbi osobama iz članka 5. stavka 1. točke 1. ovoga zakona osigurava se jednako pravo stjecanja dionica.

Agencija za restrukturiranje i razvoj nije poštovala zakonske odredbe te je zajedno sa upravom društva kapitala kršila odredbe svih mogućih pozitivnih propisa u Republici Hrvatskoj.
Agencija je svojim djelovanjem direktno kršila ustavno pravo jednakosti pred zakonima, nadalje odredbe samog Zakona o pretvorbi, odredbe članka 5. st. 1.

1. zaposleni i ranije zaposleni u poduzeću i u složenom obliku udruživanja odnosno organiziranja u koji je poduzeće udruženo uz osnovni popust od 20% i dodatni od l% za svaku godinu radnog staža;
Za dio vrijednosti poduzeća za koji vlasništvo nisu stekle osobe iz točke 1 - 5. stavka 1. ovoga članka izdaju se dionice u dioničkom društvu odnosno priznaje udio u društvu s ograničenom odgovornošću, koja su nastala pretvorbom, te se dvije trećine tih dionica odnosno udjela prenose Hrvatskom fondu za razvoj a jedna trećina Fondovima.

Budući da se nadležni nisu držali ovih zakonskih odredbi, direktno su oštetili, pravi izraz je pokrali (prema zakonima): umirovljenike i njihove obitelji, ranije zaposlenike i njihove obitelji, te tadašnje zaposlenike i njihove obitelji jer im nisu omogućili njihovo zakonsko pravo na stjecanje dionica (dijelova) poduzeća koja su oni stvarali svojim radom.
Nadalje Uputama za provedbu Članka 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, 26/91), naloženo je Agenciji za restrukturiranje i razvoj, što su Uprave društava kapitala morale u procesu pretvorbe provesti.
Pa tako Uputa donosi:

I.
Društveno poduzeće pristupa pretvorbi donošenjem odluke o pretvorbi, kojom se pretvara u dioničko društvo ili u društvo s ograničenom odgovornošću. Zakonom o poduzećima i Zakonom o vrijednosnim papirima je propisano što mora sadržavati akt kojim se osniva dioničko društvo odnosno društvo s ograničenom odgovornošću.
Poduzeće dostavlja Agenciji uz odluku o pretvorbi poduzeća slijedeću dokumentaciju:
1) Program pretvorbe poduzeća;
2) Izvještaj Službe društvenog knjigovodstva Hrvatske da je godišnji obračun za proteklu godinu u skladu s propisima i računovodstvenim standardima;
3) Podatke o poslovanju;
4) Razvojni program poduzeća;
5) Podatke i dokaze o pravu vlasništva i korištenju nekretnina;
6) Izvadak iz sudskog registra;
7) Elaborat o procijenjenoj vrijednosti poduzeća.

II.
Ovim se Uputama daje osnovni sadržaj podataka i dokumentacije iz članka 11. stavka 1. točke 1, 2, 3, 4, 5. i 7. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća i okvirni metodološki pristup za procjenu vrijednosti poduzeća.

Postavlja se pitanje jesu li to Uprave društva kapitala uradile i je li Agencija primila sve dokumente na osnovu kojih se moglo izdati rješenje o prihvaćanju pretvorbe, koja je bila prvi stupanj prema privatizaciji poduzeća. Prije će biti da su se Uprave poduzeća i Agencija dogovarale na koji će način biti izigrani dioničari iz Članka 5. st. 1. t. 1.
Naime, nije moguće napraviti toliko različitih propusta u primjeni jednog zakona bez očite namjere.

U Revizijskom nalazu Ureda Državne revizije, a nalazi su rađeni prema jedinstvenom modelu, javljaju se različite zakonske osnove za pretvaranje društvenog kapitala, što je zorno vidljivo iz nalaza za TDR i nalaza za TDZ.
Dakle Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća donesen je 22. travnja 1991. godine, primjena je počela 1. siječnja. 1993. godine. Taj je datum Dan D, to jest onaj dan do kada su svi akteri pretvorbe morali provesti prilagodbe, procjene i usklađivanja sa zakonima za proces pretvaranja društvene imovine u imovinu za točno određene vlasnike kako to navodi zakon.

Proces pripreme i prilagodbe poduzeća, te dinamička procjena svakog poduzeća morao je, do 31. prosinca 1992. godine, imati rezultat izražen u ukupnoj vrijednosti izraženoj u novcu, a ukupna tako izražena vrijednost formirala se temeljem točno određenog zakonskog postupka.
Vrijednost sredstava koje je svako poduzeće angažiralo kao osnivač poslovne banke, kao i novonastala vrijednost banke, zajedno s njenim poslovanjem s kapitalom poduzeća, osnovnim sredstvima i poslovnim fondovima banke, sa svom njenom aktivom i pasivom, nisu uvršteni u vrijednost pretvaranih poduzeća ni u jednoj pretvorbi.

Takav je postupak vlasnike banaka, a to su bili poduzeća u pretvorbi, direktno isključio iz pretvorbe i privatizacije banaka.
Znači, Uprave koje su pretvarale poduzeća i Agencija za restrukturiranje svjesno su izbjegle pretvorbu uloženog i novostvorenog kapitala osnivača banaka u bankama, te nisu uvrstiti tu vrijednost u ukupnu vrijednost pretvaranog poduzeća.
Tako formirana vrijednost trebala se podijeliti sa brojem povlaštenih dioničara (Članak 5. st. 1. t. 1., koji su imali pravo na 50% vrijednosti dionica), kako bi se došlo do broja dionica i vrijednosti svake dionice.

Samim tim činom, dakle neuvrštavanjem procijenjene vrijednosti banke u vrijednost poduzeća osnivača, vrijednost dionice nije odražavala novčanu protuvrijednost pripadajućeg dijela dioničara onako kako je to zakon predviđao, nego znatno manje.
Zato se ovaj nezakonit proces, kojim su oštećeni i nezakonito razvlašteni dioničari, a koji se mjeri u milijardama EUR-a, ne može nazvati prekršajem, kao što to navodi Ured Državne revizije, nego je to kazneno djelo, nacionalnih razmjera, učinjeno za vrijeme Domovinskoga rata kao planirani čin zločinačke organizacije.
Shodno tome, svi oni koji su takvim radnjama pribavili bogatstvo mogu se proglasiti ratnim profiterima, jer su svoju nezakonito stečenu imovinu stekli u ratnim uvjetima, pa prema tome ništa drugo i ne mogu biti – do ratnih profitera.
Zbog svega navedenog Ministarstvo pravosuđa nema drugog zakonskog rješenja nego da taj postupak vodi u pravcu poduzimanja zakonskih radnji kojima se – poništava pretvorba i privatizacija!

Jednostavno, proces utvrđivanja ukupne vrijednosti banaka, te podjela izračunate vrijednosti na poduzeća osnivače, vlasnike sredstava kojim su banke osnovane, a drugi dio procijenjene vrijednosti banaka trebao je biti uvršten u pretvorbu za zaposlenike banaka. A taj se proces nije nikad dogodio.

Pojasnimo malo proces pretvorbe i zakonske podloge na osnovu kojih se moralo doći do točne vrijednosti svakoga poduzeća, odnosno ukupne vrijednosti društvene imovine koja se pretvarala prema Zakonima Republike Hrvatske.
Ovdje navodim elemente koje je Ured Državne revizije koristio u procjeni ispravnosti pretvorbe iz 1993. godine.
Ured Državne revizije je krenuo u reviziju pretvorbe i privatizacije od slijedećih dokumenata:
1. dokumentacija o pretvorbi:
- odluka organa upravljanja o pretvorbi sa svim obveznim prilozima navedenim u Članku 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća,
- rješenje ili suglasnost Agencije (Fonda),
2. zapisnik s osnivačke skupštine,
3. statut (sa svim izmjenama i dopunama, s datumima primjene izmjena i dopuna),
4. rješenja Trgovačkog suda o upisu u sudski registar,
5. podaci o dionicama (broj, nominalna vrijednost, serija, vrsta, rod) ili udjelima,
6. ugovori o kupnji dionica, odnosno udjela na temelju kojih je izvršen upis u knjigu dionica ili u knjigu udjela,
7. podaci o stjecanju vlastitih dionica (odluke skupštine, ugovori ili drugi dokumenti na temelju kojih su stečene vlastite dionice),
8. ugovori o prijenosu dionica, odnosno udjela na temelju kojih su evidentirane promjene u knjizi dionica ili knjizi udjela,
9. dokumentacija o dokapitalizaciji (ugovori, odluke skupštine, virmanski nalozi o uplatama gotovine, procjena vrijednosti imovine koja se unosi),
10. dokumentacija o pretvaranju potraživanja u udjel (odluka, pravno utemeljenje potraživanja),
11. knjiga dionica ili knjiga udjela sa svim promjenama,
12. popis svih članova uprave, upravnih i nadzornih odbora, s datumima imenovanja i razrješenja,
13. ugovori o prodaji nekretnina, zajedno s odlukama nadležnih tijela,
14. podaci o zahtjevima ranijih vlasnika za povrat imovine koja se nalazi u imovini društva,
15. izvješća revizorske tvrtke i interne revizije,
16. temeljni financijski izvještaji za razdoblje od pretvorbe do obavljanja revizije,
17. analitička evidencija dugotrajne imovine za sve godine od pretvorbe, uključujući podatke o smanjenju vrijednosti i amortizaciji,
18. analitička evidencija kupaca i dobavljača za sve godine od pretvorbe,
19. popis trgovačkih društava u kojima društvo nastalo pretvorbom ili većinski vlasnik koji ima vlasnički ili suvlasnički udjel, te dokumenti, evidencije i financijski izvještaji potrebni za provedbu revizije osnivanja i revizije poslovanja za sva navedena trgovačka društva.

Na temelju prikupljenih podataka utvrđivale su se sve relevantne činjenice vezane uz pretvorbu društvenog poduzeća.
Iz nalaza Ureda Državne revizije proizlazi da se nisu poštovali principi iz Uputa o provođenju Članka 11. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća i da nisu poštovani jedinstveni kriteriji za provođenje pretvorbe za sva poduzeća, a to su:
- odluka o pretvorbi društvenog poduzeća,
- elaborat o procjeni vrijednosti društvenog poduzeća,
- program pretvorbe,
- razvojni program,
- osnovni podaci o društvenom poduzeću,
- dokazi o pravu vlasništva ili pravu korištenja nekretnina,
- izvještaj Službe društvenog knjigovodstva o realnosti podataka iskazanih u financijskim izvještajima za godinu koja prethodi godini u kojoj se obavlja procjena vrijednosti poduzeća, te
- druga dokumentacija koja se odnosi na pretvorbu i privatizaciju pojedinog društvenog poduzeća.

Dakle, da li je prema zakonima bila utvrđena vrijednost društvenih poduzeća?
Nije, jer su poduzeća procjenjivana statički; računovodstvena vrijednost s amortizacijom; nekretnine procjenjivane u doba rata; nikad nije izvršena revalorizacija nekretnina i kapitala, to jest prava procjena potraživanja s poslovnih računa u inozemstvu nisu bila uvrštena u procjene; procjena banaka nikad nije izvršena i uvrštena u ukupnu vrijednost pretvaranih poduzeća.
Revizija pretvorbe, tamo gdje je provedena, nigdje nije zabilježila uvećanje temeljnog kapitala za pripadajuću vrijednost procjene poslovne banke.
Ured Državne revizije pokušao je dati prividan zakonit okvir pretvorbe i privatizacije korištenjem matematičkih, analitičko-statističkih i drugih metoda, na temelju podataka koji se odnose na sve razmatrane elemente:
- vrijednost temeljnog kapitala nakon pretvorbe poduzeća odnosno procijenjenu vrijednost poduzeća u vrijeme pretvorbe,
- vrijednost kapitala društva u vrijeme revizije,
- strukturu vlasništva dionica ili udjela u trgovačkim društvima nakon pretvorbe,
- strukturu vlasništva dionica ili udjela u trgovačkim društvima u vrijeme revizije,
- odnos upravljanja i vlasništva,
- statusne promjene u trgovačkom društvu,
- stečaj,
- razvojni program,
- broj izdanih dionica,
- broj i razloge stjecanja vlastitih dionica,
- broj novoosnovanih društava,
- broj zaposlenika u revidiranim i novoosnovanim društvima,
- vrijednost imovine koja nije uključena u procjenu vrijednosti poduzeća, te
- nepravilnosti nastale u procesu pretvorbe i privatizacije i nepravilnosti koje su nastale u procesu prodaje dionica ili udjela iz portfelja fondova mirovinskog i invalidskog osiguranja.

Ured Državne revizije utvrdio je u svojim nalazima da se proces nije odvijao u okviru zakona i uputa i, što je nevjerojatno, proglasio razliku u procjeni društava kapitala i njihove stvarne vrijednosti koja se mjeri u milijardama kuna samo prekršajima!
???!
Ured Državne revizije utvrdio je nepobitno da pravo na dionice nisu ostvarili povlašteni dioničari, a da su te iste dionice TDR, TDZ, NAMA i tako dalje, dodijeljene, zamijenjene ili „prodane“ pod vrlo sumnjivim okolnostima nekim novim stjecateljima i to od strane Državnih institucija, Uprava društava kapitala, a sve im je to amenovao Nadzorni odbor kojega predsjednik – Zakona mi! – i drugi članovi odgovaraju svojom imovinom za te nezakonitosti, kako određuje Zakon o trgovačkim društvima, Članak 272.
Članak 272.
Na dužnost postupanja članova nadzornog odbora u obavljanju poslova odbora s dužnom pozornošću i na njihovu odgovornost na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 252. ovoga Zakona.

Ured Državne revizije te milijunske štete nastale u pretvorbi i privatizaciji, koju je sama proglasila nezakonitom, smatra prekršajem i predlaže ukidanje Članka 18. Zakona o reviziji pretvorbe, jer drži da nema osnove za blokadu računa i imovine revizijom obuhvaćenih poduzeća!
Nevjerojatno!

Ovakav stav Ureda Državne revizije najvjerojatnije je nastao saznanjem da nisu postupali onako kako zakon propisuje, te da to nepoštivanje zakona može biti osnova za podizanje kaznene prijave protiv svih zaposlenih, a osnova za to leži u člancima KZ-a:

Neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela
Članak 300.
(1) Tko zna da je počinjeno teško kazneno djelo pa to ne prijavi iako zna da bi takvom prijavom bilo omogućeno ili znatno olakšano otkrivanje djela ili počinitelja, a za to djelo je zakonom propisana kazna dugotrajnog zatvora,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se službena ili odgovorna osoba koja ne prijavi počinjenje težeg kaznenog djela za koje je saznala obavljajući svoju dužnost a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili povodom prijedloga.
(3) Nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka kad njegova zakonska obilježja ostvari osoba koja je u braku ili živi u izvanbračnoj zajednici s osobom koja je počinila neprijavljeno kazneno djelo ili je toj osobi rođak po krvi u ravnoj lozi, brat ili sestra, posvojitelj ili posvojenik, odvjetnik, branitelj, javni bilježnik, doktor medicine, doktor stomatologije, primalja ili drugi zdravstveni djelatnik, psiholog, djelatnik skrbništva, vjerski ispovjednik ili druge osobe u obavljanju svoga zvanja.

Zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju
Članak 292.
(1) Odgovorna osoba u pravnoj osobi koja s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju ili drugu pravnu osobu:
- stvara ili drži nedozvoljene fondove u zemlji ili stranoj državi,
- sastavljanjem isprava neistinitog sadržaja, lažnim bilancama, procjenama ili inventurom ili drugim lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, neistinito prikazuje stanje i kretanje sredstava i uspjeha poslovanja,
- pravnu osobu stavi u povoljniji položaj prigodom dobivanja sredstava ili drugih pogodnosti koje se pravnoj osobi ne bi priznale prema postojećim propisima,
- pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima uskrati sredstva koja im pripadaju,
- namjenska sredstva kojima raspolaže koristi protivno njihovoj namjeni,
- na drugi način grubo prekrši zakon ili pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Sklapanje štetnog ugovora
Članak 294.
(1) Tko kao predstavnik ili zastupnik pravne osobe u kojoj nema većinski udio u njezinoj gospodarskoj djelatnosti sklopi ugovor za koji zna da je štetan za pravnu osobu, ili sklopi ugovor protivno ovlasti i time prouzroči štetu pravnoj osobi,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka za takvo postupanje primio mito,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Zlouporaba položaja i ovlasti
Članak 337.
(1) Službena ili odgovorna osoba koja s ciljem da sebi ili drugome pribavi kakvu neimovinsku korist ili da drugome prouzroči kakvu štetu iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena znatna šteta ili je došlo do teže povrede prava drugoga,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
(3) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena imovinska korist,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti
Članak 338.
Službena ili odgovorna osoba u tijelima državne vlasti i jedinicama lokalne samouprave i uprave, jedinicama lokalne samouprave i tijelima koja obavljaju javne ovlasti te službena ili odgovorna osoba u pravnim osobama koje su u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne samouprave i uprave, koja radi pribavljanja imovinske koristi u svojoj privatnoj djelatnosti ili privatnoj djelatnosti članova svoje obitelji iskoristi položaj ili ovlast pogodovanjem u natječaju, davanju, preuzimanju ili ugovaranju poslova,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Prijevara u službi
Članak 344.
(1) Službena ili odgovorna osoba koja u obavljanju službe s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist podnošenjem lažnih obračuna ili na drugi način lažnim prikazivanjem činjenica dovede u zabludu ovlaštenu osobu da izvrši protuzakonitu isplatu,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem ostvarenja takve koristi,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Kazneni zakon o tome, kao što je očito, ima svoje decidirane stavove. Riječ je o pljački nacionalnih razmjera kako sam ovdje naveo.
Kapital i imovina stečeni na ovaj način, u doba rata i ratnih djelovanja, kao i razdoblja uspostavljanja jedinstvenog ustavnopravnog poretka na cijelom teritoriju, jedna trećina Republike Hrvatske bila okupirana, nakon mirne reintegracije 1998. godine, pravni akti su obvezno morali biti konvalidirani.

Što je s pretvorbom i privatizacijom društava kapitala s tog područja?
Zato se s pravom pitam, jeste li Vi, poštovana ministrice, i ljudi u Ministarstvu pravosuđa, kao i dužnosnici i zaposlenici u ostalim državnim institucijama, dovoljno educirani da provodite zakone Republike Hrvatske?

Ako jeste, u što ne bismo trebali sumnjati s obzirom na Vaše respektabilne kvalifikacije, onda je to otežavajuća okolnost za Vašu kaznenu odgovornost i odgovornost pravnih osoba prema Zakonu o kaznenoj odgovornosti (Narodne novine, 151/03 ), jer je otimanje tuđeg vlasništva nesumnjivo utvrđeno i potvrđeno u Revizijskim nalazima Ureda Državne revizije, koje je Nalaze prihvatio i Hrvatski sabor. A s tim ste Nalazima bili upoznati i dosadašnjim Zahtjevima za poništenja pretvorbi naše Udruge Kulin ban.
Kako smo naprijed naveli Uprave i Agencija nisu vodili računa o procjeni društava kapitala i svim njenim pripadajućim vrijednostima koje su dovele do smanjenja vrijednosti pretvaranog društva kapitala. Dakle, vrijednost društava kapitala nije točna, podcijenjena je višestruko što je osnova za poništenje.

Da vidimo sada drugi segment pretvorbe i privatizacije.

Pretvorba svakog društva kapitala provodi se za točno određene vlasnike, kako kaže Zakon o pretvorbi.
Jesu li obaviješteni svi, prema zakonima, potencijalni dioničari?
Nisu, jer u Revizijskim nalazima Ureda Državne revizije izričito nema o tome podataka, dapače Uprava koja se očitovala na Nalaze, kaže da o anketama i broju zahtjeva nema podataka, dok HFP za to nema suvislo obrazloženje kojim bi opravdao zašto je prihvatio takve pretvorbene elaborate i na osnovu kojih je kriterija izdavao rješenja kojima je pokušao ozakoniti navedene nezakonite pljačke.

U Revizijskom nalazu Ureda Državne revizije na primjer kod Konstruktora d.d. iz Splita kaže se da je na traženo očitovanje na nalaz Revizije Uprava odgovorila: „nismo mogli ponuditi otkup dionica zaposlenicima jer su jedni bili u HV, drugi u HVO, a treći su tražili domovnice u postupku pred institucijama države…“

Vlasništvo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, zaštićeno Međunarodnim konvencijama (Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1., 4., 6., 7. i 11) i ovdje navedenim Zakonima, ipak je, kao i pravo vlasništva na dionicama, opljačkano od strane sudionika pretvorbenih igara. U pljački su sudjelovali Institucije sustava, Uprave poduzeća i pojedinci koji su stekli tako opljačkanu imovinu u doba Domovinskoga rata, dakle – ratni profiteri!

Državna revizija kaže o tome da postupci pretvorbe, kao kod Konstruktora d.d., nisu u skladu sa zakonima i da su to samo prekršaji.
Sve navedene činjenice ukazuju na pljačku nacionalnih razmjera, izvedenu smisleno i sustavno od sudionika procesa. Ured Državne revizije kaže da se radi o prekršajima, jer neki postupci nisu bili u skladu sa zakonima.
Opet: ???!
A za ove slučajeve, kao što smo naveli, Anex G o tome daje svoj sud:
postupak pretvorbe i privatizacije, odluke i rješenja ništave su ex tunc; datum 31. prosinca 1990. godine.

Valja malo pojasniti pljačku Društava kapitala i građana Republike Hrvatske kroz bankarski sustav.
Koji je, nota bene, odigrao ključnu ulogu u oduzimanju društvene imovine i ukidanje radnih mjesta, te stvorio od zaposlenika banke vlasnike poduzeća čijim su kapitalom poslovali.
Sabor Republike Hrvatske donio je Zakon o načinu i uvjetima podmirivanja obveza po kreditima međunarodnih financijskih organizacija odobrenim korisnicima iz Republike Hrvatske (Narodne novine,106/93), a u Zakonu i ove odredbe:

Članak 1.
Ovim Zakonom ureduju se način i uvjeti podmirivanja obveza koje proističu iz kredita međunarodnih financijskih organizacija odobrenih korisnicima - poduzećima i drugim pravnim osobama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj za čije je otplate Republika Hrvatska preuzela obveze na temelju ranije danih garancija i super garancija bivše SFRJ.

Članak 3.
Ako korisnik kredita ne uplati ovlaštenoj banci protuvrijednost dospjele obveze u domaćoj valuti u roku dospijeća, banka je obvezna podmiriti tu obvezu iz deviznih sredstava kojima raspolaže ako je jamac ili dužnik prema inozemstvu po osnovi kredita iz članka 1. ovoga Zakona. Ovlaštena banka koja podmiri obvezu u smislu stavka 1. ovoga članka naplatit će od korisnika kredita svoje potraživanje na temelju ugovora zaključenog s tim korisnikom.

I tako dalje…
Ovim su Zakonom banke, koje su de facto i de iure u vlasništvu osnivača poduzeća u društvenom vlasništvu, u doba pretvorbe 1993. godine, ničim izazvane, postale vlasnici poduzeća svojih osnivača i njihovih depozita.
Dakle, vlasnici svojih vlasnika.
A evo i kako.

Razdružena od SFRJ, tada, 1993. godine, neovisna, samostalna, i međunarodno priznata Republika Hrvatska naplaćuje poduzećima i drugim pravnim osobama retroaktivno kredite koje su poduzeća za svoje poslovanje podigla i stavili na račune u te iste banke preko kojih su poslovali. Krediti su iz 1988., 1989., 1990. i 1991. godine, (sad revalorizirani, uvećane vrijednosti glavnice i nove kamatne vrijednosti) za čije je otplate Republika Hrvatska preuzela obveze na temelju ranije danih garancija i super garancija bivše SFRJ, kako kaže taj Zakon
A rat sa SRJ traje.

Banke naplaćuju od svojih vlasnika društava kapitala koja su pretvorena, ali bez unesenog kapitala banaka, koji pripadaju vlasnicima društava (vrijednosti banaka, kao što sam već nekoliko puta naveo, nisu ušle u ukupnu pretvorbenu sumu pretvaranih poduzeća), i to na način da vlasnicima društva kapitala oduzimaju dionice, koje su poduzećima dale banke na račun deponiranih sredstava kojim su te iste banke poslovale u ime svojih vlasnika poduzeća.

Banke traže i otplaćene kredite turističkim poduzećima, koje su kredite već otplatili 1989. i 1990. godine.

Banke, koje nisu do sada ni pretvorene niti privatizirane, postaju tako putem ovoga Zakona vlasnici imovine i deponiranih sredstava svojih osnivača i vlasnika pretvorenih poduzeća.
A Anex G o tome kaže:
Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.

Zakon o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije, kao što je u uvodnom dijelu navedeno, kaže:

Članak 3.
Provedba ovog Zakona u djelokrugu je Ministarstva financija, Hrvatske narodne banke, Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva obrane, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva kulture, Državnog arhiva i drugih državnih tijela u čiji djelokrug ulaze pitanja obuhvaćena Ugovorom.

Od Vas se, poštovana gospođo Ministrice, očekuje da pokrenete i poništite pretvorbu i privatizaciju, jer vam je to naloženo Ustavom, Zakonima, a i, kasnije ćemo pokazati, Zaključcima Hrvatskoga sabora koje ste, prema Ustavu Republike Hrvatske dužni provesti.

Za kršenje Ustava, Zakona, Međunarodnih ugovora i neprovođenje Zaključaka Hrvatskoga sabora predviđena je Kaznena odgovornost za institucije, kao i za odgovorne u njima. O tome sve lijepo piše u Zakonu o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba (Narodne novine, 151/03) koji je stupio na snagu u ožujku 2004. godine. I evo što određuju odredbe toga Zakona:

Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom određuju pretpostavke kažnjivosti, kaznenopravne sankcije i kazneni postupak za kaznena djela pravnih osoba.
(2) Pravne osobe u smislu ovoga Zakona su i strane osobe koje se po hrvatskom pravu smatraju pravnim osobama.

Primjena kaznenog zakonodavstva
Članak 2.
Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, na pravne se osobe primjenjuju odredbe Kaznenog zakonika, Zakona o kaznenom postupku i Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta

Temelj odgovornosti pravnih osoba
Članak 3.
(1) Pravna osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe ako se njime povređuje neka dužnost pravne osobe ili je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili drugoga.
(2) Pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se za kaznena djela propisana Kaznenim zakonikom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela.

Odgovorna osoba
Članak 4.
Odgovorna osoba u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe.

Uračunavanje krivnje odgovorne osobe pravnoj osobi
Članak 5.
(1) Odgovornost pravne osobe temelji se na krivnji odgovorne osobe.
(2) Pravna osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe i u slučaju kad se utvrdi postojanje pravnih ili stvarnih zapreka za utvrđivanje odgovornosti odgovorne osobe.

Isključenje i ograničenje odgovornosti pravnih osoba
Članak 6.
(1) Republika Hrvatska kao pravna osoba ne može se kazniti za kazneno djelo.
(2) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu se kazniti samo za kaznena djela koja nisu počinjena u izvršavanju javnih ovlasti.

Vrste sigurnosnih mjera
Članak 15.
Uz kaznu sud može izreći pravnoj osobi jednu ili više sljedećih sigurnosnih mjera: zabranu obavljanja određenih djelatnosti ili poslova, zabranu stjecanja dozvola, ovlasti, koncesija ili subvencija, zabranu poslovanja s korisnicima državnog i lokalnih proračuna i oduzimanje predmeta.

Oduzimanje imovinske koristi
Članak 20.
(1) Sud će pravnoj osobi oduzeti imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.
(2) Imovinska korist iz stavka 1. ovoga članka je svako povećanje ili sprječavanje smanjenja imovine pravne osobe do kojeg je došlo počinjenjem kaznenog djela.
(3) Imovinska korist ostvarena kaznenim djelom oduzet će se presudom kojom je utvrđeno počinjenje kaznenog djela. Visinu imovinske koristi sud će procijeniti uvidom u cjelokupnu imovinu pravne osobe i dovođenjem u svezu s počinjenim djelom.
(4) Ako se utvrdi nemogućnost oduzimanja imovinske koristi koja se sastoji od novca, prava ili stvari, sud će obvezati pravnu osobu na isplatu protuvrijednosti u novčanom iznosu. Sud će pri određivanju novčanog iznosa uzeti u obzir tržišnu vrijednost stvari ili prava u vrijeme donošenja odluke.
(5) Imovinska korist oduzet će se i kad se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod drugoga, ako je prema okolnostima pod kojima je ostvario određene vrijednosti znao ili mogao i bio dužan znati da su vrijednosti ostvarene kaznenim djelom.

Pokretanje kaznenog postupka po prijedlogu
Članak 26.
Ako je podnesen prijedlog za progon samo protiv odgovorne osobe, državni odvjetnik može po službenoj dužnosti pokrenuti kazneni postupak za isto kazneno djelo i protiv pravne osobe.

A da bih Vam osobno pomogao, pokazat ću da Zakoni u Republici Hrvatskoj poznaju ništavost, odnosno ništetnost pravnog posla, a i njegovo poništenje ex tunc.
Ovaj pravni izraz znači da takve pravne radnje koje su nastale, a proglašene ništetne, ne proizvode pravne posljedice, dakle poslovi koji su zaključeni i čijim je zaključenjima nastalo stjecanje imovine, novca i tako dalje, kao da ne postoje i svi korisnici i okorišteni moraju sve vratiti u stanje, odnosno u vrijeme zaključenja posla, što Zakon određuje ovako:

I. NIŠTETNI UGOVORI
Ništetnost
Članak 322.
(1) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
(2) Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

Posljedice ništetnosti
Članak 323.
(1) U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
(2) Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

Isticanje ništetnosti
Članak 327.
(1) Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
(2) Pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ima i državni odvjetnik.

Neograničeno isticanje ništetnosti
Članak 328.
Pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.
Naravno, Zakoni imaju svoje odredbe i o onima koji su nezakonito raspolagali tuđom imovinom pa određuju:

OPĆE PRAVILO
Članak 1111.
(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
(2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
(3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

OPĆE PRAVILO
Članak 1121.
Obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može se pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi.

Obveze poslovođe bez naloga
Članak 1122.
(1) Poslovođa je dužan što je moguće prije obavijestiti gospodara posla i nastaviti započeti posao, ako mu je to razumno moguće, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu.
(2) Nakon završenog posla on je dužan položiti račun i ustupiti gospodaru posla sve što je pribavio obavljajući njegov posao.
(3) Ako zakonom nije što drugo propisano, poslovođa ima obveze nalogoprimca.

Članak 1123.
(1) Pri obavljanju tuđeg posla poslovođa je dužan rukovoditi sa stvarnim ili predmnijevanim namjerama i potrebama gospodara posla.
(2) On je dužan postupiti s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina.
(3) Sud može, s obzirom na okolnosti u kojima se netko bez naloga ili ovlaštenja prihvatio tuđeg posla, smanjiti njegovu odgovornost ili ga sasvim osloboditi odgovornosti za nepažnju.
(4) Za odgovornost poslovno nesposobnog poslovođe vrijede pravila o njegovoj ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti.

Članak 1127.
(1) Tko se prihvati tuđeg posla usprkos zabrani gospodara posla, a za zabranu je znao ili je morao znati, nema prava koja pripadaju poslovođi bez naloga.
(2) On odgovara za štetu koju je prouzročio miješanjem u tuđe poslove, čak i ako je do nje došlo bez njegove krivnje.
(3) Ali kad je zabrana obavljanja posla protivna zakonu ili moralu, a osobito ako je netko zabranio da drugi ispuni neku njegovu zakonsku obvezu koja ne trpi odgađanje, vrijede opća pravila o poslovodstvu bez naloga.

Na osnovu svega navedenoga, predlažem da u provođenju Ustavnih odredbi, Odredbi međunarodnih propisa, Ratificiranih međunarodnih ugovora, Zakona i Zaključaka Hrvatskoga sabora zahtijevate od Ureda Državne revizije, HFP-a, HMO, i ostalih relevantnih institucija da hitno primijene odredbe Članka 1. Zakona o izmjeni Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije (Narodne novine, 115/05), a u svezi sa Člankom 21. i Člancima 1., 2., 3., 5., 7. i 8. Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije (Narodne novine, 44/01), i sukladno Zaključcima 22. sjednice Hrvatskoga sabora, donesenih 29. svibnja 2002. godine, kao i Zaključcima 17. sjednice Hrvatskog sabora, donesenih 15. prosinca 2005. godine, te tražite od njih da se koriste blagodatima odredbe Članka 18. Zakona o reviziji i pretvorbe i privatizacije.

Članak 18.
Kada su u postupku revizije pretvorbe i privatizacije utvrđene nepravilnosti iz članaka 5., 6., 7., 8. i 14. Zakona o reviziji i pretvorbi, nadležno tijelo za reviziju će u samom tijeku postupka, pred nadležnim tijelima pokrenuti postupke za privremenu zabranu raspolaganja na tako stečene dionice i udjele.

Samo zakonskim blokiranjem imovine i zakonskim blokiranjem računa poduzeća u kojima su nedvojbeno počinjena kaznena djela prevare, pljačke zlouporabe ovlasti, zlouporaba raznih vrsta… mogu se zaustaviti sve nezakonite pretvorbe i privatizacije. Polaznu zakonsku osnovu imate Revizijskim nalazima Ureda Državne revizije. To je svrha i smisao ovdje navedenog Članka 18.

U suprotnom snosit ćete posljedice koje propisuju ovdje navedene odredbe Zakonu o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba.
I to kao odgovorna osoba u obnašanju državne vlasti koja je, sukladno svim ovdje navedenim propisima i ovom Zahtjevu, pozvana da pokrene navedene postupke.

U Zagrebu, 8. studenoga 2006. godine.

Na znanje:
Predsjedniku RH Stipe Mesić
Predsjedniku Vlade RH dr. Ivo Sanader
Predsjedniku Hrvatskog sabora Vladimiru Šeksu
Mladenu Bajiću, DORH
USKOK-u
Potpredsjedniku Vlade RH Damiru Polančecu
Klubu zastupnika Hrvatske narodne stranke-Liberarni demokrati
Klubu zastupnika Hrvatske seljačke stranke
Klubu zastupnika Hrvatske socijalno-liberalne stranke
Klubu zastupnika Hrvatske stranke prava
Klubu zastupnika Hrvatske stranke umirovljenika
Klubu zastupnika Istarskog demokratskog sabora
Klubu zastupnika nacionalnih manjina
Klubu zastupnika Samostalne demokratske srpske stranke
Klubu zastupnika Socijaldemokratske partije Hrvatske
Odboru za zaštitu ljudskih prava Hrvatskoga sabora
Veleposlanstvu Europske unije
OESS-u
HTV
TV Nova
TV RTL
Z 1
OTV
Jutarnji list
Večernji list
Vjesnik
24 sata
Slobodna Dalmacija
Novi list
Glas Slavonije
Glas Istre
Globus
Nacional, Ivo Pukanić
Feral
Business
Liderpress
Radio Zagreb
Iskon
Monitor