subota, 30.04.2011.

Uvod u ozbiljniji nastavak


Nisu naši stari zaludu govorili "šta možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra"... ima u tome puno istine, kao i u onoj "gvožđe se kuje, dok je vruće".

Želim time reći, da bi bilo krajnje vrijeme ispuniti obećanje, u najmanju ruku samoj sebi, i uhvatiti malo vremena, i malo više volje, te ispričati priču do kraja. Nekako sam zaledila svoje pisanje na završetku diobe, a bio bi red napisati nešto malo i o samom početku uknjižbe, i ovih prošlih 10-ak godina, i time konačno i zauvijek ostaviti prošlost iza sebe.

A vidite i sami, da sam sve manje u prošlosti, puno više u sadašnjosti, a ono što ne vidite, Marta sam u oblacima cerek, što 'oće reći da idem tamo gdje je sve po mom sretan. I mislim da bi sve to, samo po sebi, bilo normalno, da ne krije u sebi jednu malu opasnost. Naime, šta vrime više i brže gre naprid, meni se sve teže vraćati natrag, pa bi priča do kraja mogla biti ispričana puno površnije, nego što sam to u početku zamislila, ili bi mogla ostati zaboravljena, tj. neispričana, što bi bilo još i gore, i što doista ne želim.

Ali, isto tako vidite, da se na ovu moju štoriju problemi lijepe samo tako, jedan za drugim, i da baš ništa ne prolazi normalno, i u razumnim rokovima, zbog čega se sve nekako razvuklo, i svelo na čekanje da se situacija koliko-toliko stabilizira, i krene nabolje. A valjda mora i to, jednom.

Ali, veliki dio krivice sigurno leži i u prostranstvima blogovskih i internetskih mogućnosti, kojima sam se poprilično zaigrala, i zbog kojih ozbiljniji tekstovi automatski padaju u drugi plan... al' bolje i u drugi plan, nego u vodu rofl.

Jednostavno, pričala ja svoju priču redom, ili na preskoke, lutajući bespućima prošlosti i sadašnjosti, pa i budućnosti, manje je važno, ali, u svakom slučaju, želim da priča bude potpuna i povijesno istinita. Uostalom, moj blog je i nastao zbog želje da vodim dnevnik... da ostane zabilježeno... da se ne zaboravi... pa neka tako i ostane... ništa ne želim preskočiti... ništa falsificirati... šta ima biti, neka bude... ja sam tu samo da to živim i bilježim... hmm, samo... kao da je to lako...

Drugi dio iste priče su moje misli i maštanja o budućnosti... moji snovi u živim slikama, koje niti mogu, niti želim obuzdati, jer znam da bih bez njih odavno već odustala od putovanja... vjerujem samo, da će oba dijela priče, uz moju svesrdnu pomoć, putovati istim putem, i da ću ih privesti sretnom kraju sretan... to mi je želja i cilj, koji ne gubim iz vida...

P.S. Sve u svemu, ovaj post bi mi trebao poslužiti kao podsjetnik za odrađivanje zaostataka iz prošlosti, što iziskuje vrlo ozbiljan zaokret... važnije stvari prebaciti u prvi plan, a raznorazne igrice... neke u drugi plan, a neke potpuno izbaciti iz svih planova zubo naughty.

P.S. Hmm, a možda sam skroz krivo tempirala ovaj post... bliži mi se fešta svetoga Duje... a da ja prije ozbiljnijeg zaokreta uzmem mali odmor, šta vi mislite zubo... iako mislim da će to ipak ovisiti o poslodavcu... budem li radila, a najvjerovatnije hoću, ništa od procesije i fešte cry.



- 22:03 - Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 22.04.2011.

~ Sve je u 'jubavi ~


~~~ Dani su nam blagdana, dani obitelji i 'jubavi ~~~ a šta novoga reći o 'jubavi, toj vječnoj inspiraciji, a da već nije višestruko izrečeno, da već nije u stihove pretočeno, i pjesmama opjevano ~~~

~~~ nije sve u zlatu, nije sve u svili, sve je u 'jubavi, ~~~ ma šta 'ko rekao i mislio o tome

~~~ ja u ljubav vjerujem, ~~~ jerbo nema sumnje da 'jubav pokreće i okreće ovu našu kuglu zemaljsku, od kad je svita i vika ~~~ zar nije upravo ljubav, uvijek i za sve ~ razlog, povod, poticaj, ona snaga neuništiva, koja svijet gura naprijed ~ e sad, da li u boljitak, ili u propast, o tome nećemo ~~~ o tome će pričati i suditi neke buduće generacije ~~~

~~~ 'jubav nas veže i spaja, samo 'jubav, ~~~ kako god mi okrenuli stvar

~~~ za mrvu tvoje 'jubavi, ti znaš da ja bi dao sve ~~~ za mrvu tvoje 'jubavi, ti znaš da ostaviću sve ~~~

~~~ i kaži da sam blesav, pjevam pjesme naivne ~~~
~~~~~~ al' ne možeš mi ništa, smijem se ~~~
~~~~~~~~~ nađi sretne misli kao Petar Pan ~~~
~~~~~~~~~ letjeti je lako, kad si bezbrižan ~~~
~~~~~~ ma, dodaj malo boje u ovaj sivi san ~~~
~~~ pogledaj u nebo, nisi više sam
~~~

~~~ a rezultat moje ljubavne inspiracije, ujedno i moj poklon vama za blagdane, još jedan je spot u nizu ~~~ a šta mogu, kad sam nepopravljiva ~~~ ovaj put vas vodim putevima 'jubavi ~~~



Oliver Dragojević - Vjeruj u ljubav (moj spot)

~~~ I nemojte mi sad reći kako sam blesava, i kako pjevam pjesme naivne, i kako je cili svit iša' na kvasinu, i kako nema više ni pravih 'judi, ni pravih 'jubavi, i kako je sve samo interes ~~~

~~~ a svi skupa se možemo posuti pepelom, jer 'ko nam je kriv, ako ne mi sami ~~~


"Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću. Umire jer joj ne znamo obnoviti izvor. Umire od sljepoće, pogrešaka, izdaje. Umire od bolesti i rana; umire zbog dosade, gubitka svježine i sjaja." Anais Nin

"Ljubav, tj. ostajanje u ljubavi, a ne zaljubljenost, je svjestan i odlučan čin volje, umijeće, koje moramo savladati kao svako drugo umijeće, kao umijeće drvodjelstva ili umijeće muzike. I zahtjeva brigu, odgovornost, respekt i znanje." Erich Fromm


~~~ Preduskrsna nedjelja kod mene, bila je sve, samo ne obična, a prošla je u znaku ljubavi, druženja, ugodnog ćaskanja, i bogatog stola, dakako ~~~ jer ljubav, tako barem kažu, ide kroz želudac, kako je to rekao i Bernard Shaw "Nema iskrenije ljubavi, nego što je ljubav prema jelu."
I kako da vam sad pričam o preduskrsnom nedjeljnom meniju, a čak sam i uslikala nešto, s namjerom da vam pokažem, al' baš neću, jer meni ljubav ne ide kroz želudac cerek... samo ću vam reći što smo jeli, a poneka slika možda se i pojavi nekom drugom prilikom... nakon aperitiva po želji, od viskija do prošeka, prešli smo na sir, pršut i punjena jaja, kao predjelo... slijedili su domaći njoki u toću od goveđeg mišića, i nakon toga, pečena janjetina s krumpirima i salatom, kao glavno jelo... i na kraju torta, uz kavu, kao desert... ukratko, bila je to nedjelja za 5 njami party fino thumbup

Lipi moji, sretan vam i blagoslovljen Uskrs ~~~ uz puno, puno 'jubavi
kiss ~~~

- 21:35 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 09.04.2011.

Kuda ide Zemlja moja ?


Film "Prohujalo s vihorom", kojem ni sutra, po 'ko zna koji put, neću moći odoljeti, ispisao je kratku pričicu u mojoj glavi, a ona je, igrom domina, ispisala drugu, pa treću... i četvrtu...

PRIČA PRVA:

Gerald O'Hara:
"Hoćeš reći, Katie Scarlett O'Hara, da ti Tara, da ti zemlja ništa ne znači? Pa, zemlja je jedina stvar na svijetu za koju vrijedi raditi, za koju se vrijedi boriti, vrijedi umrijeti, jer je to jedina stvar koja traje."



Gone with the wind


PRIČA DRUGA:

Image and video hosting by TinyPic

TVOJA ZEMLJA ~ Vice Vukov

... tu ćeš naći uvijek dom... srce koje kuca za te...
ruku da te prati... majku da te shvati...
... znat' ćeš sve što treba znati...

... znat ćeš kako boli plač... kada tvoja zemlja pati...
ali iza svega... sigurno ćeš znati...
... što ti znači ovaj kraj...

... to je tvoja zemlja... tu sagradi dom...
tu je stari temelj... tu na kršu tvom...

... tuđin i oluje kidali su nju... al' još uvijek tu je...
... sve dok mi smo tu...

... bit' ćeš bogat k'o i mi... kralj što ne zna što je kruna...
al' na svojoj grudi... k'o i ovi ljudi...
... bit' ćeš velik k'o i mi...



Vice Vukov - Tvoja zemlja


PRIČA TREĆA:


Maja Perfiljeva - Kotor (recitacija pjesme "Moja zemlja")

MOJA ZEMLJA ~ Maja Perfiljeva

Ti nemaš kula ni bogatstva Kremlja,
ni sjajnu raskoš gradova Europe,
čudesa tamnih, romanskih muzeja,
ni zlatne krune, dinastije stare.

To malo zemlje, i to malo mora,
taj sivi kamen, pokraj modrih voda,
i gole stijene, nekog starog dvora -
taj leptir s mape - to je zemlja moja...

Da, svega ima, pričaju, na svijetu,
pa ipak dođu pod čemprese tvoje,
i kao starci, vrate se na svoje,
i tada znaju, koliko te vole.

To malo zemlje, i to malo mora,
taj sivi kamen, pokraj modrih voda,
i gole stijene, nekog starog dvora -
taj leptir s mape - to je zemlja moja...


Image and video hosting by TinyPic

Čovjek se često osjeća kao da stoji na nekoj pustopoljini po kojoj pušu divlji vjetrovi. I ne osjeća se dobro...
I u tom času bi sve dao da može zagrliti neko stablo duboka korijena i iz njega slušati mirniji, jednostavniji život..
Maja Perfiljeva


- 14:31 - Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 05.04.2011.

~ sve su niti s tobom spletene ~


Nedavno điravanje gradom, i usputno škljocanje, koje me već poprilično zarazilo zujo, rezultiralo je punim fotoaparatom sličica sretan belj.

E sad, da skratim doživljaj, kako vam i opet ne bi pričala romane naughty, pošto je prva ideja prezentacije dijela slika pala u vodu, zbog i poradi jedne blide lipojke kiss cerek, tribalo je smisliti rezervni plan, a e... kako bi i moje slije ugledale svjetla pozornice cool yes belj... a rezultat je ispa'... još jedan spotić pjeva thumbup.

I tek toliko da se zna, nešto malo slika u spotu je od lani, sa fešte svetoga Duje, dok su sve ostale friške, friške, najfriškije... i to bi bilo to.
Ne znam kako vi, ali ja sam zadovoljna, ako ništa drugo, da usput ne zaboravim teško stečeno znanje yes mah.



Oliver Dragojević - Ispod sunca zlatnoga (moj spot)

- 18:57 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.