debljina?:p

Glavobolja. Pritisak. Prežderavanje kikirikijem kasno u noć. Problemi s probavom. Bol nepodnošljiva. Svrbež cijelog tijela. Guljenje izgorene kože pod prevelikom željom da se dobije boja čokolade.Tijelo je tek ljuštura. Ljušture su nam privlačne. Ne volimo kad ih netko zapusti. Ne volimo izgpreno tkivo, guljenje. Podsijeća nas na propast, smrt. Potrebno je zategnuti se. Izgledati top. Barem sad za ljeto. Nema zdravog duha u lošoj ljušturi! Što čini duh lošim ili dobrim? Spadaju li tu sva znanja i plemenitosti našeg duha? Zašto je tvoj duh bolji i zdraviji od moga? Ne razmišljamo li mi o istim stvarim? Nemamo li svi iste probleme? Ne osijećaš li ti sve što i ja? Možda čak i dublje? Ako dublje osijećaš, je li tvoj duh zdraviji? Je li ti živiš punim životom? I ja želim sve proživljavati dublje! Može li se to naučiti? Hoćeš li mi pojačati i otvoriti osjetila za stvari koje duh čine zdravijim? Hoćeš li? Prepuštam ti se. Tvoja sam. Radi sa mnom i mojih duhom što god želiš. Nećeš? Nije ti privlačna moja ljuštura? Ne djeluje zdravo? Nema veze. Plitak si. Nemaš zdrav duh. Pronaći ću ga već jednom. Tad će i moj postati zdravijim. Ja bar nisam plitka i neću puno zahtijevati. Samo jedan zdravi duh i sretna sam. Znam da me čekaju divne stavri uz njega. Ne, to nije iskorištavanje. Jednostavno ću postati zdravija. Da, to je to.

zivim prividno

Socijalizacija te karakterizira. Nevjerojatno mi je kako svatko od nas iskazuje konstantnu potrebu podijeliti sa svima ono što je doživio. Prije sam sebe smatrala poprilično samotnjačkim tipom. Ja, knjige i to je bilo to. Ja, film i to je bilo to. Ja, prazan stan i to je bilo to. Sada to više nije to. Nije ni približno onome čemu nekako konstantno težim. U nedostatku vremena, jednostavno se stapam s okruženjem, svakodnevicom, zakopana sam u pomalo isprazne razgovore o nebitnim stvarima. Jedino što te razgovore održava smislenim i meni posebice dragim su ljudi s kojima ih stvaram, ljudi koji me okružuju. Žrtve više ili manje slučajno ti određene da s njima stvaraš društvo, da se s njima socijaliziraš. Bitno je da ste svi tu, ne i ono o čemu se raspreda uz kavu dok sunce prži i poziva na odmor od svega.
Sada, kada vremena imam napretek, a osoba nema osijećam se ispraznom. Pokušavam nadomjestiti nedostatke druženja filanjem mozga brojnim informacijama, koje mi možda nikada neće ni bit potrebne. Potrebno mi je preslušavanje tuđih zaključaka, misli o životu i doživljaja, tuđih života da bi zadovoljila potrebu socijalizacije. Potrebno mi je istraživati medije, kultne filmove, knjige, članke, novine, izreske nečijih misli, ikskustava. Sada dok to pišem sve dobiva vrlo prizeman, sirov smisao, koji je vrlo jasno seljački objašnjen i primjenjen na sve one koji nemaju životta, žive u malim sredinama i hrane se tuđim nesrećama. Ja? Takva? Šok! Nisam se smatrala takvom, nikad ni neću..mislim da nisam takva. Jedino, to je valjda prirodno. Možda svatko od nas na određeni način mora zadovoljiti tu potrebu. Potrebu za tuđim informacijama, tuđim djelovanjem. Netko će pun informacija preklapati i rask(g)lap(b)ati o tome sa ostalim Nižim pripadnicima života o novoj haljini svoje prijateljice, dok će oni profinjeniji koji to tek prešutno prihvaćaju kao dio svoje osobnosti shvatiti tu nasušnu potrebu za špijuniranjem drugih tek kao izgradnju karaktera i smatrati se intelektualcima koji prate sva zbivanja i jednostavno su u toku. Jesmo li mi svi isti? Jesmo li svi prizemna bića? Je li nedostatak zanimacije za vlastitim življenjem opravdanje za nesto takvo? Je li zaista jedina razlika da li se hranimo tuđim životima iz stvarnosti ili onima iz knjiga i filmova? Da li postoji razlika. Možemo nijansirati da uvelike ovisi da li su njihovi autori visoko obraziovni intelektualci koji su barem jednu famoznu nagradu pobrali u svome kreativnom životu. Jer, ako nisu, i tek su se nedavno bacili u kreativne vode zato jer je to in, ili zato jer im je dosadno kao i meni nisu dostojni da se hranimo njihovim iskustvima. Da li je to ono što nas čini boljima? Iskustvo građeno na tuđem stvaralaštvu, proživljavanju? Da li je to uistinu iskustvo? Proživljeno? Da li mi živimo? Imamo li mi onda život? Jel se razlikujemo od starih gosopođa što dane provode na prozorima osluškujući krikove iz susjedne kuće, prateći što susjed nosi s placa, što je mlada udovica obukla danas i da li joj je smiješak prigodan njenom stanju? Da li smo svi samo veliki hipokriti. Da li nam svima nedostaje život? Da li to ne imanje života tada opravdavamo potrebom za socijalizacijom? Socijalizacijom kroz izmjenjivanje tuđih iskustava, tuđih mišljenja koje puni sebe predstavljamo kao svoja? Da li je socijalizacija život? Da li je to socijalizacija u punom smislu, ili je to tek neka posredna? Ne naša?
Koliko smo zapravo isti, a različiti? Postoji li različitost, ili sami imamo potrebu stvarati je opravdavajući ju obrazovanjem. Jer, čitanjem, gledanjem kvalitetnih nazovimo ih filmova, knjiga..postajemo bogatiji za iskustvo, osjećaj. Živimo li onda više od ostalih koji nemaju živote ali ne čitaju knjige? Zar smo tako savršeni kreatori privida života? Jesu li prividi ti koji nas okružuju i čine?
Je li i život privid? Jesu li stvari privid? Svi smo sačinjeni od atoma, atomi od šupljine, zraka. Nije li sve samo šupljina, zrak, ništa, tek privid?
Socijalizacijom pokušavamo objasniti potrebu za prividom, stvaranjem privida o nama samima nasprama drugima. Prividima.
Činjenice ne postoje, samo prividi, onako kako ih mi sami stvorimo i kreiramo. Nije li to divno. Poći od privida zapisanih i snimljenih za koje smo svjesni da su privid koje je stvorio sam čovjek, preuzimajući te iste i obogaćujući svoje vlastite ne bi li formirali konačan privid svoje osobnosti, znanja, koje tada predstavljamo drugima kao sebe. ..Socijalizacijom. Nadmetanjem čiji privid je bolji, uspješniji, skromniji?
Prividi..divna stvar je živjeti prividno.

zbrka u noci

konfjuzd, demidžd or what?
..ja bi nekoga, nepoznatoga, nepostojećega..
nezadovoljstvo
proizlazi..
neznam od kud
ja kao osoba, promjena?
u kojem smjeru?
moloko svira
pozadina
nedovoljno zadovoljna
prevelika zelja udovoljit svima
osjetljivost na komentare
trazi sebe u drugima?
neku osobinu
ne zeli odrasti?
zaista?
da
i?
izgubljena
u vremenu
rokovima
prostoru
usporeduje s drugima
nepoznati
nedovoljno poznati
poznata osoba?
mene zna?
okej?
previse traziti
komentari
losi
ne prihvaltjivo
!!
ubojstvo(samo)
ne
hahaha
ludilo
ekstremno
lakse
kad pises gluposti
brzi brejnstorming
nij em ejos ni inat ulovio
wandering in d najt
izrazavanje likovno?
manjka?
zeljna odmora
jos mjesec dana
osjecam se
ruzno
ne ide nis ta po pla nu
preforsiranje
radit
od buhe slona
pravit se zrtvom
nepotrebno
ali neizbjezno
utjeha
paznja
maznja
i sto slijedi vec
gotovo za danas
prelazak
na crtkaranje
razgovor s nekim
zivac!
da
bok
odlazak
u nepoznatoo
odmah
sada
bi

Treci put da se vracam blogu, pokusavam pisati o necemu.
Meni bitnom, i nebitnom.
Što mi padne na pamet.
Opet mi je dosadno.
Valjda zato.
Sama sam u gradu i puca me nervoza.

Samu sebe bi pojela, grizla, rastrgala, pa si rastezem kozu tijela, provjeravam elasticnost tkiva i razmisljam da li sam se mozda udebljala? Povece je i neunistivo, tkivo, ne i masa..ona nestaje, tkivo ostaje i siri se i skuplja. Ne, nisam sklona samoranjavanju, poremecajim u prehrani i destruktivnosti. Predjetinjasta sam za takvo sto.
Danas nisam isla na bicikl pa sam nervozna. Nisam se ni posevila vec duze, barem ne kako se spada. Bit ce da se skupilo svega i svacega.
Sada pokusavam nesto pametno uraditi sa viskom vremena pa me eto tu,.

Misli mi lutaju pa zvucim nepovezano.
Ni samu sebe vise ne uspijevam poloviti. Gdje sam i gdje zelim uopce biti? Što zelim? Visak vremena uistinu ubija.
Slova mi se mijesaju, tipkovnica mi ne odgovara, to kad nisi za svojim kompom.
Previse razmisljam u zadnje vrijeme.
Prekretnica u zivotu zvuci mi kao pojam koji se trebao daleko kasnije pojaviti negdje, ono, kad budem velika zaposlena teta u cipelama na petu. Sad sam velika, i mrzim cipele na pete, osim po ljeti. A prekretnica je tu..visi..mozda sam ju i sam objesila sebi na vrat..ne zelim sad o tome.

Mrzim i ovo ljeto, barem mislim. I mrzim neodlucne idiote, jednog zapravo samo..neodlucnost i onda jos dodje i ljeto i razdvojenost, ko naruceno za idiote..
A ja mozgam, je..da..pametna sam i sve mi je jasno, ako netko ima nekoga, ti mozes biti samo treca osoa, to i jesi, bila si bar na kratko..ali sad dok razmisljas postavljas se u ulogu one druge, prve. I ljepse ti je tamo. Mislila si da to i ne zelis. Ali sad kad ovoliko razmisljas, da, zelis to. I ljuta si sama na sebe. Opet ti se to desilo. opet si se usosila maco.
Moc idiota je velika, magnetska, barem u tvom slucaju.

DA! Netko te obiljezio..zla vila kod kolijevke.
Rekla ti je da ces biti slobodoumna romanticarka. To je nespojivo. Rekla ti je da ces glumit da ti je svejedno. A znas da nije. Ali ces glumiti..i nadat se da ce netko procitati losu glumu, ili barem pokusati.

Mrzim zensku obiljezenost jednom mjesecno. To i visak vremena ubojita su kombinacija., barem za mozdane vijuge. I sparina u zraku.
Nije ni cudo da ljudi lude,.ukrasavaju lutke, cudno da ih ne i zapale., mogli bi i sebe zapalit,. Bila bi bar jedna budala manje na svijetu.

Svijet je pun budala kukavica, kao i idiota s magnetskim svojstvima.
A ja sam okruzena upravo takvima.
Idiote valjda sama trazim, a na budale nalijecem ponekad..i uvijek me izdeprimiraju i prestrave.
Kad ih vidim, izbrijane, nabrijane, zavedene, adolescentno deprimirane sto za pojas spremaju palicu i panicno kulerski raspravljaju o planu b ako naleti murja. da, tad me strah. Mislim da ce se okrenuti i izvaditi palicu. Nije bitno vise ako si cura. nije bitno sto si susjeda.
Pregledavam samu sebe kriomice imam li obiljezje kakve grupacije na sebi, subkulture (upitan pojam u danasnje vrijeme)? Nemam, u redu je, barem to. Eto, prosli su.

Sad mi ostaju samo idioti. Njih je lakse podnijeti. Od njih ne ocekujem agresivu. Galantni su i polako postaje izbor mojih idiota sve bolji, vise nisu djubrad, sada su zapravao idealni, osim cinjenice da su idioti, i fali ono nesto da sve bude super. No, necu se zabrinjavat. Mlada sam, svira edo majka..
..svi su osli na more..konacno je mir tu ..vani, da..

Ne zelim nista mijenjati, zamijenila sam slova tako da su rijeci prepozatljive i citljive..i to je to. Opet sam se vratila.
Smijesno.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.