Nevjerovatno je kako je život prevrtljiva igra.
U jednom trenutku si onaj koji pomaže u drugom trenu tebi treba pomoć.

Meni se nije desilo ništa odlučujuće strašno. Doživio sam blaži moždani udar. Izgleda bez posljedica, no, to je na doktorima da tek utvrde. Bitno mi je da je CT nalaz uredan. EEG je izgleda kako treba. Jedino što mi se promijenilo je osjećaj za vlastitu kožu. konstantno osjećam kožu kao što se ista osjeća kada vam je hladno, kada primite injekciju prije vađenja zuba (pa kad prođe nekih 20 minuta) ili kad se smrtno prestrašite...

Kaže mi doktor, kojeg maloprije pozvah da je to psihički uzrokovano pretjeranim strahom. A da znate, baš sam se prestrašio prije nego ću ući kod doktorice na pregled i prije nego sam ušao da mi naprave CT snimak.

A šta je bio uzrok svemu ovome?

Poslije treninga sam se istuširao hladnom vodom. Pa iako sam se odmah posušio i nisam kvasio kosu bilo je to dovoljno da mi se pojave smetnje u vidnom polju, da imam probleme sa govorom i čitanjem i da mi utrni desna ruka i desna polovica lica.

Sa 28 godina sam opterećen razmišljanjem o tome da li da pijem aspirin 100, demetrin, da li mi fali kalcija, da li je med s mlijekom rješenje. Možda neke fizičke vježbe ili bijeg iz svakodnevice koja me zna i preopteretiti.

Tako, dragi moji, kad ste zagrijani - ne dopuštajte si luksuz da tjelesnu temperaturu tako brzo spuštate. Još uvijek sam smrtno preplašen, valjda nećete i vi doći u takvu situaciju.