Optimizacija Vs Maksimizacija profita

18 siječanj 2013

Prije nego što se osvrnemo na samu debatu i iznesene argumente, htjeli bi napomenuti da smatramo da bi zbog kvalitete same debate bilo puno bolje da su na samom početku pojmovi optimizacije i maksimizacije bili jasno definirani, kako bi publika mogla kvalitetnije sudjelovati i profitirati od debate, ali isto tako da se i sami timovi usuglase oko toga koje teze zastupaju, a kojima kontriraju, jer ovako je sve bilo poprilično zbunjujuće.

Na temelju iznesenih argumenata smatramo da je pro optimizacijska ekipa obranila svoje teze puno bolje. Čini se da je najveći problem bio u tome što pro maksimizacijska ekipa, u biti, nije niti unutar same ekipe jasno definirala što je to maksimizacija profita. Po našem viđenju i optimizacija i maksimizacija profita, kao što i same sintagme govore, u svojoj srži imaju cilj stvaranja profita. Razlika je u tome na koji način, i pod kojom „cijenom“, se taj profit stvara. Maksimizacija profita je po definiciji iz udžbenika osnovni cilj svakog pojedinca u neoliberalnom kapitalističkom sustavu. Ona se ostvaruje u trenutku kada je MC=MR, odnosno kada se granični prihod izjednači sa graničnim troškom. Obzirom da prihodi sa rastom proizvodnje imaju tendenciju pada, jedini način da produljimo period rasta i povećamo sam profit je da na sve moguće načine smanjujemo troškove. Prvo što svakom kapitalistu pada napamet, a primjera je nažalost previše, jest smanjiti plaće svojih radnika. Dakle unutar teze o maksimizaciji profita ne da ne možemo govoriti o ulaganju dijela profita u radnike, njihovo obrazovanje, team building i slično, nego teško da možemo govoriti i o rastu plaća. Nama je jasno da je i u ovoj debati, kao i u mnogim prethodnima koje smo slušali, pa i sami sudjelovali u jednoj, nažalost gotovo crno bijelo jasno na samom početku koja je teza društveno prihvatljiva, i zato je pred publikom koja se možda prije nije susrela s profesionalnom debatom, teško obraniti neke teze koje su na prvu većini neprihvatljive. Ali upravo zato, prvo treba čvrsto definirati svoju tezu, ne na način da ju se pokušava uljepšati ili približiti onoj suprotničke ekipe, koja je većini prihvatljivija, već na način koji će ju jasno predstaviti suprotnom, i onda na tome pokušati graditi argumente koji će svojom kvalitetom uspjeti natjerati publiku da bar unutar te „umjetne“ okoline debate promjeni svoje mišljenje, i sjedne se na stranu dvorane s još petero ljudi, dok ostalih 115 sjedi na drugoj strani zato što su od samog početka debate, i prezentacije teza, zaključili koja se poklapa sa njihovim, ili opće uvriježenim stavom. Stoga smatramo da je pro maksimizacijska ekipa trebala krenuti od toga zašto je bolje da sav profit ostane vlasniku, odnosno dioničarima, naspram toga da se dijeli na neke druge načine, i kako će pozitivno djelovati ne samo na njih, već i na druge stakeholdere odnosno radnike i okolinu (npr. sredstva iz donacija se često ne efikasno rasipaju, nema rezultata i sl.).

Smatramo da je pro optimizacijska ekipa uspješno prenijela i argumentirala svoju tezu da se pojedinci i poduzeća moraju prestati ponašati kao surovi kapitalisti koji uopće nisu svjesni okruženja unutar kojeg djeluju, te da nam svima mora biti jasno da od prirode i ljudi moramo uzimati samo onoliko koliko im možemo i vratiti, ukoliko i dalje dugoročno želimo od njih dobivati potrebne resurse i ostvarivati profit.

Neovisno na rezultatu, hvala svima na uloženom trudu, i zanimljivoj debati sretan

Oznake: društvena odgovornost

Priča o posljednjoj velikoj zalihi pitke vode NA ZEMLJI!

THE STORY OF THE LAST GREAT SUPPLY OF FRESH DRINKING WATER ON EARTH!!

Image and video hosting by TinyPic

Ljudi svakako proučite ovu odličnu interaktivnu stranicu koja upozorava na problem zagađenja voda na planeti, i opasnost od oskudice pitke vode koja se opasno približava svom ostvarenju!

Odličan sadržaj, grafika, glazba, režija, filmići, UŽIVAJTE I RAZMIŠLJAJTE!

The story of the last great supply of fresh drinking water on Earth

Oznake: okoliš

VOLONTERSTVO U HRVATSKOJ

16 siječanj 2013


Prema definiciji Zakona o volonterstvu, volontiranjem se smatra „dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a obavljaju ih osobe na način predviđen ovim Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno“. Pitanja koja se nameću svima koji prate ovaj blog su: Zašto je volontiranje bitno, od kakvog je značaja za zajednicu u kojoj živimo i imaju li volonteri kakve koristi od toga što pomažu drugima? Mi ćemo u tekstu dati naše odgovore na ova pitanja i usput iznijeti konkretne brojke koje govore o tome u kakvom je stanju volontiranje u Hrvatskoj.

Istina je da danas novac pokreće gotovo sve no ima stvari koje se ne mogu kupiti novcem. Volonteri nisu ovdje da pokažu kako ih ne zanima novac, oni su tu jer su svjesni da postoje određeni problemi u zajednici koji se neće moći riješiti bez njihove pomoći i odlučni su u namjeri da riješe te probleme. Oni su tu jer smatraju kako onaj osjećaj kada nekome pomogneš zaista nema cijenu. Na kraju krajeva, oni se time bave jer to vole, a ako ne volite ono što radite nikakav novac vas neće motivirati. No brojke nisu na njihovoj strani ...

U Hrvatskoj je među mladima često prisutno mišljenje kako volontiraju oni koji imaju višak vremena ili nemaju pametnijeg posla u životu, a sljedeće brojke idu tome u prilog.

1. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva provela je 2005. godine istraživanje o volontiranju u Hrvatskoj na uzorku od 1000 slučajno odabranih ispitanika, starijih od 15 godina, a rezultati su sljedeći. „Više od polovice anketiranih uopće ne razmišlja o volontiranju, a manje od četvrtine razmišlja o volontiranju, ali ne čini ništa u vezi s tim, dok ih samo 5% stvarno volontira“ (Hrvatska mreža volonterskih centara).

2. U 2006. godini provedeno je istraživanje o volontiranju među studentima Sveučilišta u Zagrebu. „Rezultati su pokazali da većina studenata ne volontira (56%), a pridodaju li se tome još i podaci da 34,2% od ukupnog broja ispitanika volontira povremeno ta je brojka znatno veća što bi značilo da je dosta veći broj onih koji ne volontiraju. Najčešće volontiraju studenti društvenih i humanističkih znanosti, zatim bi slijedili studenti prirodnih znanosti dok studenti ekonomije i tehničkih znanosti najmanje u prosjeku volontiraju“ (Hrvatska mreža volonterskih centara).

3. Istraživanje u 2000. godini pokazalo je da najveći broj ispitanika s volonterskim iskustvom u Hrvatskoj sudjeluje u nekoj od aktivnosti 1-2 puta u godini dok u Velikoj Britaniji volonter prosječno sudjeluje 5 do 7 sati svakog tjedna (Hrvatska mreža volonterskih centara).

4. Najveći broj onih koji volontiraju u Hrvatskoj su oni između 31 i 60 godina starosti, ističu Čićak i Nailz u svom istraživanju u Hrvatskoj(Volunteering in Western Balkans, 2008.), a isti izvor navodi kako je veliki postotak ispitanika izjavio kako uopće nema želju za volontiranjem (Zagreb – 60.6%, Split – 59.8%, Rijeka – 34.4%, Osijek – 33.8%).

Zašto su brojke ovako loše? Neki kažu zbog slabe promocije volonterstva u Hrvatskoj, neki zbog toga što se volonteri često iskorištavaju kao besplatna radna snaga, a postoje i ljudi koji tvrde kako je to zbog toga što je u narodu i dalje prisutno mišljenje iz doba bivše Jugoslavije kako je uloga države da se pobrine za sve probleme i pomogne svakome da živi kvalitetnije, a inicijativa pojedinca ili grupe nije potrebna.

Kako god bilo, ove brojke treba promijeniti. Istina, pokazuju stanje od prije nekoliko godina. No jesu li se danas nešto bitno promijenile? Pošto ne postoje točni podaci o trenutnom stanju, mi vjerujemo da se ono popravilo, ali ipak ne onoliko koliko bi trebalo. Sve u svemu, potrebno nam je više ljudi koji su spremni volontirati jer oni ne samo da ukazuju na određeni problem u zajednici već za razliku od mnogih koji samo pametuju, volonteri djeluju.

Izvori:
Narodne novine, http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/298299.html
Hrvatska mreža volonterskih centara, http://www.hmvc.net/
Čićak, B., Neilz, J. (2008.), Volunteering in Western Balkans. Dostupno na: http://www.eyv2011.eu/resources-library/item/161-facts-figures-reports-western-balkans-cev-2008

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.