Prije nego što se osvrnemo na samu debatu i iznesene argumente, htjeli bi napomenuti da smatramo da bi zbog kvalitete same debate bilo puno bolje da su na samom početku pojmovi optimizacije i maksimizacije bili jasno definirani, kako bi publika mogla kvalitetnije sudjelovati i profitirati od debate, ali isto tako da se i sami timovi usuglase oko toga koje teze zastupaju, a kojima kontriraju, jer ovako je sve bilo poprilično zbunjujuće.
Na temelju iznesenih argumenata smatramo da je pro optimizacijska ekipa obranila svoje teze puno bolje. Čini se da je najveći problem bio u tome što pro maksimizacijska ekipa, u biti, nije niti unutar same ekipe jasno definirala što je to maksimizacija profita. Po našem viđenju i optimizacija i maksimizacija profita, kao što i same sintagme govore, u svojoj srži imaju cilj stvaranja profita. Razlika je u tome na koji način, i pod kojom „cijenom“, se taj profit stvara. Maksimizacija profita je po definiciji iz udžbenika osnovni cilj svakog pojedinca u neoliberalnom kapitalističkom sustavu. Ona se ostvaruje u trenutku kada je MC=MR, odnosno kada se granični prihod izjednači sa graničnim troškom. Obzirom da prihodi sa rastom proizvodnje imaju tendenciju pada, jedini način da produljimo period rasta i povećamo sam profit je da na sve moguće načine smanjujemo troškove. Prvo što svakom kapitalistu pada napamet, a primjera je nažalost previše, jest smanjiti plaće svojih radnika. Dakle unutar teze o maksimizaciji profita ne da ne možemo govoriti o ulaganju dijela profita u radnike, njihovo obrazovanje, team building i slično, nego teško da možemo govoriti i o rastu plaća. Nama je jasno da je i u ovoj debati, kao i u mnogim prethodnima koje smo slušali, pa i sami sudjelovali u jednoj, nažalost gotovo crno bijelo jasno na samom početku koja je teza društveno prihvatljiva, i zato je pred publikom koja se možda prije nije susrela s profesionalnom debatom, teško obraniti neke teze koje su na prvu većini neprihvatljive. Ali upravo zato, prvo treba čvrsto definirati svoju tezu, ne na način da ju se pokušava uljepšati ili približiti onoj suprotničke ekipe, koja je većini prihvatljivija, već na način koji će ju jasno predstaviti suprotnom, i onda na tome pokušati graditi argumente koji će svojom kvalitetom uspjeti natjerati publiku da bar unutar te „umjetne“ okoline debate promjeni svoje mišljenje, i sjedne se na stranu dvorane s još petero ljudi, dok ostalih 115 sjedi na drugoj strani zato što su od samog početka debate, i prezentacije teza, zaključili koja se poklapa sa njihovim, ili opće uvriježenim stavom. Stoga smatramo da je pro maksimizacijska ekipa trebala krenuti od toga zašto je bolje da sav profit ostane vlasniku, odnosno dioničarima, naspram toga da se dijeli na neke druge načine, i kako će pozitivno djelovati ne samo na njih, već i na druge stakeholdere odnosno radnike i okolinu (npr. sredstva iz donacija se često ne efikasno rasipaju, nema rezultata i sl.).
Smatramo da je pro optimizacijska ekipa uspješno prenijela i argumentirala svoju tezu da se pojedinci i poduzeća moraju prestati ponašati kao surovi kapitalisti koji uopće nisu svjesni okruženja unutar kojeg djeluju, te da nam svima mora biti jasno da od prirode i ljudi moramo uzimati samo onoliko koliko im možemo i vratiti, ukoliko i dalje dugoročno želimo od njih dobivati potrebne resurse i ostvarivati profit.
Neovisno na rezultatu, hvala svima na uloženom trudu, i zanimljivoj debati 
Oznake: društvena odgovornost
