here i go again...
opet... mislila sam objaviti jednu priču, ali zapravo razmišljam i o zatvaranju ovog bloga...
stalno otvaram i zatvaram korice iste knjige... i
z dana u dan... od jutra do mraka... listam ju, zapisujem u nju... a ipak... čini se prazna...
i svako slovo zapisano je mojom krvlju, a čini se tako bezvrijedno...
varaju li mene moje oči ili je to stvarno tako...
kažu mi trgni se... ništa ti neće pasti u krilo...
a što ako su neke stvari jednostavno... daleko...
sve plačam... svojom krvlju, svojim suzama... ali i dalje se koprcam ko riba bez vode...
nekada mi se ne da... želiim prestati...
i onda opet svi... trgni se... živi...
a što ako mi se jednostavno ne da živjeti?
zadnje zbogom
lice ti je kao pahulja bijela,
oči suhe, srce kamen bola.
zar je ovo zadnje zbogom,
zašto ne mogu poći s tobom?
leći s tobom u odaje leda,
poći preko pakla, sve do neba,
pokucat na vrata raja,
biti s tobom sve do kraja?
lijes ne zatvarajte,
ostavite mi mjesta
za svojim dragim
u grob i ja ću doći.
...fall...
the time has come for me to say goodbye.
i will drink one more time
and then walk into the sun.
you came in the night
and took my life
gave me this course and said
you are mine.
i lived in our sin, but the time is gone
tonight is the end
today the immortals fall.
i feel the rage of the old ones
but i don`t care.
finaly, the end is near…
i disappear whit the night.
† †7† Bring Those Roses...† ...To My Grave...†
