opet miješam suze i krv, molim mrtvog boga
evo... vani magla ko u mojim snovima, a ja tu... daleko od stvarnosti... nastojim se nači opet... izvuči iz začaranog kruga... alkohol, glazba, bol...
ali ne mogu... preslaba sam... sada je samo da pijem i pišem...
ubijaju me stihovi koji trešte u mojoj glavi, ali ne mogu smanjiti... ne mogu...
vjerojatno ću ostati gluha, ali neka... barem neću moći čuti bol ovog svijeta...
opet i opet... riječi bez smisla... suze bez kraja... čemu? zašto uopće ovo pišem...
čini se da je jedan odgovor u mom životu: ne znam...
samo idem... svaki čin nosi posljedice... zašto... opet mi je blizu... uzrok mojih uzaludnih patnji...opet me doziva, slomljen i jadan... želim mu pružiti ruku, ali nemam snage... zašto ne mogu otići do njega i zagrliti ga... ponoziti, al neka...
ako me mrzi neka me sada udari... ali hoće li?
i opet ne znam... počinjem mrziti tu riječ... kao i onu volim te... ma da... te riječi su mi donjele samo bol i suze... ništa više...
tek izgubljeni dah
s usana ti silaze
navode u mrak
kažeš volim te
ali to je laž
još jedna u ovom danu
samo jedna u satu
more suza dijeli me sada
još krvari mi rana
još sjećanje me vara
pišem zaboravljenu sonatu
nadam se tvome dahu
slušam riječi prazne
grizem si opet rane
stvorena
prva ljubav, prošla su već ljeta,
ali od tvog pogleda još me hvata sjeta.
bio si mi svaka suza, kaplja krvi.
zar ne shvaćaš da si ti otišao prvi?
kažu da sam te slomila
bez razloga srce ti prelomila.
ovakvom ti si me stvorio,
iz pepela kao feniksa porodio.
vratiti se nikad neću
jer tada bi spoznao laž
najveću.
trudeći se ubiti tebe,
ja sam zapravo ubila sebe.
† †10† Bring Those Roses...† ...To My Grave...†
