u tišini groba ona još tvoje ime doziva
zašto sportske zvijezde neke škole ne bi mogla biti ženska ekipa… zašto štreberica ne bi mogla hodati s lokalnom zvijezdom… zašto ja ne bi mogla biti tvoja?!
pogledaj me… crna sam… pogledaj mi oči… prazne su… pogledaj me!!! digni svoj pogled od ništavila u koje vječno gledaš i osvrni se… pogledaj moje usne… još uvijek žude za tobom, a moje tijelo čezne za tvojim dodirom… možeš li me pogledati opet na način na koji si to činio prije… možeš li??
ne čuješ me… ne dopirem do tebe… davno sam te izgubila… otišao si u nepovrat noseći moje srce u svojim rukama… je li još išta ostalo od njega… ili si ga zdrobio kao što si i mene…
tražim bol, a ne ljubav. jer bol me podsjeća na tebe, na tvoje pogleda, taj plamen i osmjeh…
pogledaj me… tu sam… stalno ti blizu… koža mi gori od tvoje blizine…
ne možeš reći da ti je svejedno jer nije… vidim… iako slijepa to vidim…
ja sam tu...govorim tami i tišini… riječi mi se gube u noći, a suze lede na licu… uzalud mi trud… ne želiš moje riječi ili snove… ja sam samo list u jeseni koji leti u zaborav kao i ono vrijeme koje oduzeli mi zli ljudi…
hladne mi ruke, prazne vene
u grudima tišina
već od davnina.
u ništavilu sanjam svoj san
neki davni dan.
s očima slijepa,
zdravih usana, a ipak nijema.
tu si blizu mene,
osjećam tvoje želje.
kao prikaza bdijem nad tobom,
čekam u smrti da mi dođeš.
morska sol ispire mi žive rane
bolno sjećanje u smrti na te
boljet će za sva vremena
kao podsjetnik jednog grijeha.
† †18† Bring Those Roses...† ...To My Grave...†
