subota, 17.07.2010.

As long as there are tests, there will be prayer in schools ~Author Unknown~

Zanimljivo je to koliko fakultetski dani mogu biti smiješni, stresni, zanimljivi, razočaravajući, a ono što je najbitnije od svega, koliko se molitvi izmoli na fax-u :) Ostalo mi je još 4 ispita do kraja godine, zadovoljavajuće za sada :) 2 ispita do uvjeta da bi dala godinu i 2 da bi ju očistila skroz :) Ide to meni... Ovo malo provedeno na fax-u me je naučilo puuuuno stvari... Što se tiče prijateljstva, povjerenja, ljudi koji su dobri, a koji loši itd itd...
Da se prvo osvrnem na ispite i na naše školstvo divno i predivno... Prvo i prvo, imali smo toliko situacija koje su me šokirale da je to strašno :S Čovjek bi se iznenadio... Naša vlada hvali naše školstvo, idemo naprijed, a nemaju pojma što se dešava u školama/fakultetima. Zamislite dvoranu podijeljenu u dva dijela. U prvom dijelu obično sjede studenti koje zanimaju predavanja, koji pišu ispite i sve... A u drugom dijelu oni koje baš briga za sve... Tijekom jednog ispita, nas je asistent razmjestio obrnuto (prednji dio premjestio dolje, a doljnji gore) i profesorica (nositeljica predmeta) dođe i kaže asistentu: "odi dolje i pazi na one prepisivače i ne miči se dok zadnji student ne izađe" i dođe ona do nas (došeće se) i kaže: "vas ću danas imat za doručak" WTFFFFFF Prvo i prvo, mi se nismo dolje premjestili, drugo već u samom startu vidiš da ćeš past. Ne moram vam niti spomenuti, nitko iz doljnjeg dijela nije prošao. Pitam se zašto...
I kako da netko bude uspješan student kada ga uplaše na početku i imamo toliko neodgovorne ljude koji NAS uče nečemu... I sada neka mi netko kaže da naše školstvo napreduje. Vjerujem da tako nije samo na mom fax-u...
Druga stvar kod studiranja koju sam htjela spomenut je ta koliko prosječni student popije tableti za smirenje?! To je šokantna činjenica.. Ja sama mogu o sebi govoriti, inače mi ne smetaju takve stvari i flegma sam totalna, ali živci jako oslabe kad se mučiš i trudiš, a od toga truda ništa... I sam sebe pokapaš kako ti ništa ne ide... Nervoza te hvata od same pomisli na fax i na kraju ga zamrziš. Ali kako to rade ljudi poput mene? Uhvate se u koštac sa tim prokletim fax-om i dokažu da oni to mogu i da će se to što su bili na predavanjima i dali 500% od sebe isplatiti na kraju. Još jedna žalosna činjenica je ta što sam upisala taj fax jer obožavam i kužim se u informatiku općenito i zbilja me to zanima i želim naučiti više, ALI kako da naučiš nešto kada dođeš na vježbu (programiranje npr) i prof se hvali kako je on radio za neku uber ogromnu firmu u kojoj je programirao nešto jako bitno za čovječanstvo. Pa čovječe ŠTA TO MENE BRIGA??? Došla sam ovdje da mi objasniš do, while petlje, if, sortiranje i gluposti. ŽELIM TO ZNAT! Ali ne, vidi da se 90% napuhanaca sa fax-a ne trudi oko toga pa ne mora to objasniti ni onoj maloj skupini od 10% koje to zanima. Ispit iz tog istog predmeta, napuhanci su prepisali sa papira dok se profesor nije uopće obazirao, dok su ljudi poput mene riješili svojim znanjem i napisali za trojku. Sad se pitam koliko će moja trojka vrijediti, a koliko njihova petica?! Meni će faliti za prosjek, da, ali ja znam da je ta trojka ono što ja zbilja znam! Ja ću ići dalje, oni neće... Njih to ne zanima, ja želim na specijalizaciju, ja želim dalje...
Da nebi ispalo da samo kritiziram ovaj fax, mogu reći da postoje ljudi koji su vrijedni svake pohvale definitivno. Osobe koje se trude oko studenata, kojima ništa nije teško, koji žele objasniti, pokazati, uputiti na pravi put. Profesor kojeg nikada neću zaboraviti je prof. K. Dobro, točnije, nije profesor, asistent je (da asistent!) i nije napuhanko kao i ostali asistenti... Svaku pauzu između predavanja je bio s nama i bio je voljan odgovoriti na svako pitanje koje smo mu postavili. Dao nam je mogućnost izrade eseja koje je jako zanimljivo (za one koji se trude). Poslala sam mu bezbroj mailova što se toga tiče, na svaki mi je odgovorio! Na svaki... Takve osobe trebaju raditi, takve.. Sad da vam usporedim prolaznost kod njega i kod prije spomenute osobe.
Zločesta- od 100 ljudi, prođe 10
Dobar :) - od 100 ljudi, prođe 90
Tko je tu dobar profesor? Tko je naučio studente kako treba? Eh... Moje školstvo...
Što se tiče prijateljskih odnosa, ja ne vjerujem kako su ljudi dvolični, podli, nezahvalni, kako iskorištavaju... I dalje ne vjerujem kako su se ljudi promjenili, a prije se sjećam kako smo si uvijek međusobno kao djeca pomagali i sve... Al očito je bilo drugo vrijeme... Tamo postoje osobe koji se druže i zovu te samo kad trebaju skripte ili nešto, ljudi koji se stalno druže s tobom (dvoje max) i ljudi s kojima se pozdravljaš i s vremena na vrijeme kažeš pokoju riječ. Osobe s kojima sam si jako dobra žive daleko i putuju na fax povremeno... Najgore ti je kad si jako dobar i misliš uvijek kako će to sve bit super i kako si dobra osoba dok pomažeš, ali pukneš, pukneš... Zbog nezahvalnih budala koji te nebi nazvali da te pitaju kako si, pikli poruku na fejs tek tolko da te pitaju šta ima, a ne da pitaju za fax... Mislim onak... Nemam riječi...
Što se tiče smiješnih fakultetskih dana, to se odnosi na osobe koje su me razveselile kad to nisam čak niti tražila od njih, iznenadila se kako možemo biti dobri frendovi i stvarno smo si postali super... To je kad se od nekog ne očekuje ništa... Molitve na fax-u su postale smiješne ali zabavne. Bog nas čuje kad nas je više, zar ne? :))))
fino
Bilo kako bilo, u svemu tome mi je najveća potpora moj Dragi koji me u svemu podržava i pomaže :)

cerekChumbawamba- Tubthumpingcerek
11:36 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>