|
˝Budite radosni kad god vam se za to pruža mogućnost, i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenutci čiste radosti vrijede i znače više nego čitavi dani i mjeseci našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih i krupnih strasti i prohtjeva, a minut čiste radosti ostaje u nama zauvijek, kao sjaj koji ništa ne može zamračiti.˝ (Ivo Andrić)
Koliko smo zapravo radosni u životu? nemam dečka.. nemam curu.. imam prištiće.. imam ovo, nemam ono.. kada smo zapravo bili zadovoljni našim životom? hm, ne vjerujem da je to bilo ikad.. žalosno ha?.. a da, znam. tko nam to ne dopušta? e, to je posebna skupina ljudi koji zagorčavaju drugima život. neki kojima to čine imaju snage oduprijeti se, a neki neznaju kako i povlače se u sebe ili grde sami sebe zašto je to tako.. sad, jel ovi imaju koristi što ne daju drugima da žive ili bolje da kažem, što ih koče u životu, neznam ali znam da se ja ne obazirem na to. bilo bi pogrešno kada bi rekla da me to ne dira. dira me, kako ne ali ne dopustim da te misli dugo ostaju u mojoj glavi. a sad, ako je ta osoba sretna time što je rekla, ok, sretno joj bilo.. drago mi je što sam ju time usrećila. a sad, opet se javlja neka vrsta ljubomore zašto to drugi rade.. npr, neka cura okružena hrpom prijatelja smije se glasno i svi vide da je užasno sretna (ja).. ta osoba koja je to vidjela osjeća užasnu ljubomoru i mora mi skinuti osmjeh sa lica. što radi? pokušava učiniti sve da mi oduzme samopouzdanje i da skine taj osmjeh sa lica. a što aj radim? poslušam komentar i nasmijem se. nastavim dalje.
Nikad nitko mi neće skinuti osmjeh sa lica.

Vaša Tilapončica
|