|
Htjela bi napisati jedan post u vezi siromaštva i ljudi koji su završili na ulici zbog nekog razloga. Upravo sam gledala na tv-u jednu reportažu o ljudima koji su prije rata živjeli na visokoj nozi i živjeli su normalnim životom. Nakon rata, u samo par dana, izgubili su sve. Nisu imali gdje, završili su na ulici. Imali su samo jedno drugo. Živjeli su na kolodvorima, lutali po ulicama. Nisu znali kuda bi. Sada žive u Crvenom križu. Još uvijek nemaju smještaj. To traje od završetka rata. Zamislite.. od završetka.. a koja je sada godina samo?.. sada su neki ljudi čuli za njih i ponudili im smještaj na Mljetu gdje su oni imali vikendicu. Zaposlili su ih i sada oboje rade. Je da rade kao smetlari ali opet.. to je njima prijeko potreban novac. ja se sada pitam koliko ljudi u Hrvatskoj ima takvih. Je, ima i onih mladih koji neće raditi, ali ovi koji su stariji, oko 50 godina.. oni ne mogu naći posao. Meni je osobno žao tih ljudi i smjestila bi ih kod sebe ako treba, neznam, užasno mi ih je žao. Još mi je gore kad vidim cure/dečke mojih godina da se razbacuju. Muka me hvata kad vidim da se dječurlija nabacuje kruhom po ulici. Jebali ih njihovi roditelji koji su ih odgojili. Sram ih bilo. Neki nemaju ništa i gladuju a oni se razbacuju. Ma sramota. Ok ako oni imaju novaca i viška, al daj te novce iskoristi kako treba. Ja bi voljela najviše na svijetu da imam viška love da mogu podijeliti tamo gdje bih željela najviše. Životna mi je želja biti član Unicefa i sad ću postati volonter. Ah, kako sam happy :) ja kad bi imala milju kuna, ili nekih 100 000 kuna, ostavila bi 50 000 sebi i riješila bi svoje i roditeljeve zahtjeve, ostatak bi podijelila Unicefu, udruzi za zaštitu životinja, domu za dijecu Vrbina u Sisku, Župa Sveti Kvirin, Župa Sveti Lovro, Klaićeva bolnica u Zagrebu. Razlozi zašto sam to odabrala je zato što volim djecu i treba im naša zaštita što se tiče Unicefa, udruga za zaštitu životinja- ne volim kada ih muče i iskorištavaju za gluposti, dom za djecu Vrbina- tu bi donirala jer je to jedna jako dobra ustanova kojoj se divim. Oni zbrinjavaju djecu, prihvaćaju ih, hrne, oblače, školuju, praktički odgajaju ih, pretvaraju ih u mlade, zrele i savjesne osobe i svaka pohvala njima... to nije nimalo lako. Župi Sveti Kvirin bi donirala jer je to bila i ostala moja župa, znam kako se ulaže u tu župu i sigurna sam da će pametno uložiti taj novac a dio ide i u njihov Caritas u kojem sam volontirala jedan period.. Župa Sveti Lovro je župa moga grada i u nju bi uložila jer je Petrinja ratni grad i želim donirati, jednostavno želim. Klaićevoj bolnici je moj brat već donirao jednu svotu i drago mi je i ja želim donirati opet.. |
|
Zivim u sjenci sjenke tvoje...i znam da to znas, sminkam stvarnost tvojom bojom, jer drugacije ne umijem! |





Kontakt: tilaponka@hotmail.com (za one koji se 




Looking for payday loans?