sexy,angry&honest

utorak, 31.01.2006.

sati sminkanja,frizura,odjeca se ureduje za kraj,da li ipak ove ili one cipele(zbog hirovitog organizatora neke desete dolaze sa drugog kraja grada),zelim vodu ali me strah da mi trbuscic ne ispadne(da mama ovo cita poludila bi,istina je da nemam trbusic,on postoji samo u mojoj glavi),dolazi mi neki klinac i prosvercava mi komadic cipsa i jagodu(koju je izvukao iz sampanjca),poskrivecki oblizujem prste(ubila bi me manikerka da ovo cita)da se ne odam masnim tragovima,proucavam potpetice-mogu li ja to opet?nema veze sto i u jos higher ones odlazim u ducan,ovo je nesto drugo,vec vidim kriticna mjesta gdje ce me zuljati.u jednom trenu bi najrade pobjegla kroz ta zuta vrata.a onda pogledam Njega kako strpljivo lista neki zuti tisak.i pogleda me sa osmjehom.i pomislim da je sve ipak ok i da mogu ja to.uskacem u cipelice i to je to.

koji je osjecaj opet stati ispred kamere-tona sminke nekim cudom se ne topi pred reflektorima(odala bi marku al ne smijem reklamirat).negdje u sebi znam da dobro izgledam ali kako sam neko vrijeme bila van posla u meni je odredena doza nesigurnosti koja mi ne da mira.prvih par fotki.ne mogu ja to.iskoristavam trenutak kad mijenjaju zarulju i trazim onu vodu pa kud puklo....On krene da ce me zagrliti ali ga asistenti sprijece pa samo salje zracnu pusu.opet sam na spotlightu.ali se sada osjecam kao da se nikad nisam niti maknula iz tog posla.to vam se valjda zavuce u kozu i tamo ostane,mozda zauvijek.i nikakva trema to ne moze unistiti.tremu su unistila skljocanja fotica,jaki reflektori i povici fotografa.to je to.to sam ja.to je moje mjesto.super sam.prisjecam se onih losih mjeseci koje sam prolazila u zagrebu(ali ipak cu mu se vratiti nakon snimanja).kad sam mislila da suzama nije bilo kraja.cini se ko da su one trebale izaci iz mene da bi danas bila tu gdje jesam,sa Njim,naravno.fotograf je prepoznao tugu koja se stvorila u mojim ocima.svidjela mu se.rekao je da je sad izbacim i da se nikada nece vratiti.to sam ucinila.dala sam sve od sebe.fotke su odlicne,svi su zadovoljni,stizu mi sms-i i mailovi hvale sa raznih strana,od ljudi cije misljenje cijenim.

sa zadnjim ugasenim svijetlom trcim Njemu.zuljevi su tog trena zaboravljeni.ceka da skinem tu masku sa lica.odlazimo na veceru.prica mi kako je ponosan na mene...grlim ga najjace sto mogu...

a onda novi dan...opet sve ispocetka...ali vec znam da cu pred kraj sutrasnjeg dana ja biti ponosna na njega jer ogranizira neki veliki event.u istom gradu.sve se poklopilo i svijet je bas onakav kakav treba biti.

nedjelja, 15.01.2006.

nisam dugo pisala ali imam jako dobar razlog.zaljubila sam se i zaboravila na svijet oko sebe.a sve je pocelo jednim buketom cvijeca kojeg su mi dostavili pred vrata.u porukici je pisao broj telefona,ime i-oprosti,morao sam :) .mislila sam da bi bilo pristojno zahvaliti pa sam okreula broj.i poceli smo malo pricati.rekao je kako idemo na ista mjesta ali ga bas ne primjecujem pa je misilio da je to bio jedini nacin da privuce moju paznju.ispostavilo se da znam tko je to.iz vidjenja ,naravno,i cista je glupost da ga ne primjecujem.kako ne primjetiti nekoga tko je uvijek totalno cool i smiren.tu i tamo zaplese sa svojima.drugi dan smo se nasli na veceri i ostalo je povijest...imali smo puno tema za razgovor jer znamo isti krug ljudi.ustvari,tu i tamo sam cula neke traceve o njemu(ko i on o meni).kako da vam u kratko opisem...nasli smo se.i tako da zadnje vrijeme moje noge hodaju po oblacima a u ocima su mi valjda srca nactana :) . i ono snimanje koje planiram u inozemstvu...vec pricamo o tome kako bi mi on mogao raditi drustvo....

utorak, 03.01.2006.

shvatila sam da uvijek pisem kad trazim odgovore na pitanja koja me muce i nadam se da ce netko to procitati i dati mi svoje misljenje.

danas sam razmisljala-da li osoba bez ljubavi,koja je dozivjela puno razocaranja,mucila se sa puno stvari izgubi sjaj u ocima?da li ona postane samo hodajuce tijelo koje kroci kroz zivot?

ali da ne msilite da je kod mene sve tako lose evo i dobrih vijesti.u veljaci najvjerovatnije opet zapocinjem sa snimanjima.ima nekoliko ponuda i jos se nisam odlucila koju cu prihvatiti.s obzirom da je svaka na svom kraju svijeta cini mi se da ce i to utjecati na odluku.i stvarno se veselim tome.prestala sam zbog straha od anoreksije u koju sam bila zakoracila tako da ovo nece biti nista predugo ali tek toliko da me nesto ispuni.zakljucila sam da mi je to potrebno pa sam uzela stvari u svoje ruke.jedva cekam!!!vec smisljam sta cu sa lovom koju cu dobiti.prijedlozi?? :) ali mislim da ce konacna odluka ipak biti neko putovanje sa sekom(i nezaobilazni shopping).

<	siječanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv