Nedoumice rastavljene žene
01.09.2011., četvrtak
|
A što ako je sve bila samo velika greška? Kako je priznati samoj sebi? Kako je priznati drugima? |
IMAM POTREBU
|
Imam potrebu tako snažnu rasplakati te do jecajućih suza... da potoke ne možeš zaustaviti, niti dah uhvatiti. Imam potrebu da te gazim riječima, postupcima, ljutnjom, da te zatvorim u labirint strepnje u kojem se nećeš snaći... Imam potrebu da odem daleko, gdje me sigurno nećeš naći. Negdje gdje ću te nevidljiva gledati i tiho, u sebi sa smiješkom reći: Možda mi se činilo da baš to želiš, sada slobodno plači. |
OD SUTRA
|
Od sutra kreću novi dani... Bit' ću jača, ma bit' ću kao stijena... Od sutra ću visoko dignuti glavu... Bit' ću spremna za sva iskušenja... Od sutra ću znati što želim... Bit' ću jasna i bez dvoumljenja... Od sutra ću jasnije znati... Trebam li uopće ovdje zastati... Kažem od sutra... Jer svakako mislim za sve to... Skupiti snagu do jutra... |
MIR
|
Mir je svjetlo, ali sada je ugašeno. Mir je ptica, ali sada je zatvorena. Mir je sunce, ali sada je oblačno. Mir je mir, kada u njemu ne stanuje nemir. |
RIJEČI
|
Opet su riječi utihle, Opet je nastala tišina... A trebam riječi koje ječe, koje zvone... Trebam riječi koje znaju kako, kamo, gdje... same od sebe trebaju sjesti. |
