Sva bogatstva svijeta varljivi su sjaj. Zemlja je početak, zemlja nam je kraj.
ponedjeljak, 28.08.2006.
O roditeljima i odgoju
Ovaj post nije bio planiran, već je reakcija na Krekky-ev post o roditeljima.
Roditelje ne biramo. Nije bitno imamo li oba roditelja, ili samo jednog, jesu li mladi ili stari, bogati ili siromašni, zdravi ili bolesni, u konačnici je bitan samo njihov odnos prema nama - ono što nazivamo odgojem.
Na žalost, danas je malo roditelja koji na ispravan način odgajaju svoju djecu. Bitno je u djecu usaditi ispravan sustav vrijednosti, sustav životnih prioriteta, ali kako to napraviti kada mnogi današnji roditelji ni sami nisu zreli?
Dobar indikator promašenog odgoja su djeca koja govore da imaju super roditelje, jer im puno toga daju, jer im puno toga dopuštaju. Nedavno je jedan moj poznanik rekao da se raduje što će uskoro diplmirati, jer su mu roditelji ako diplomira obećali auto?! Sjećam se kad su mnogi u srednjoj školi govorili iste takve stvari - da roditelji njihov uspjeh u školi "kupuju" darovima. Upravo je to odličan prikaz promašenog odgoja. Djeca ne idu u školu zbog roditelja, nego zbog sebe samih, zbog svoje budućnosti. Ako je situacija takva da dijete, čak teenager, sam nije motiviran učiti i raditi bez ikakvih materijalnih nagrada, to ukazuje da je odgoj zakazao - jer djetetu još u predškolskoj dobi mora biti jasno da će u životu moći uspjeti jedino svojim snagama. Naši djedovi i bake, koji su se u pravlu rađali u siromaštvu, su, upravo zbog teških uvjeta života, u predškolskoj dobi već bili odgovorni pojedinci, koji su pomagali koliko su mogli u obiteljskoj zajednici. Sada, kad takvo siromaštvo više nije toliko prisutno, na roditeljima je da u toj ranoj dobi u djecu usade osjećaj odgovornosti prema sebi i drugima. Vi, koji ste krivo odgojeni, graknuti ćete da će roditelji time svoju djecu pretvoriti u štrebere - a ja odgovaram: jedino će djeca koja marljivo rade imati šanse da samostalno uspiju u životu. Marljiv rad ne znači nedostatak zabave, već samo bolju organizaciju vremena, u koju se ugura i puno zabave i puno učenja.
Ako ste "sretni" utoliko što ste rođeni u bogatim i moralno krivo usmjerenim obiteljima, koje će vam dopuštati da do svoje 25, 30 ili neke još više godine bezrazložno živite kao parazit na roditeljskom budžetu, a nakon toga se nadate da će vam roditelji naći kakav-takav posao, onda vas barem pozivam da malo prispitate svoju životnu filozofiju - i probudite se iz tog dekadentnog sna.
Jedna statistika: Na pravnom fakultetu (a vjerujem da nije bitno bolja situacija niti na drugim fakultetima) diplomira samo 25% upisanih, a prosječno vrijeme studiranja je 7 godina. Iz vlastitog iskustva znam da je na tom fakultetu moguće diplomirati u roku, uz samostalno uzdržavanje, i poprilčno ispunjen društveni život. Ljudi koji tvrde suprotno, koji žele "uživati u životu" (Oh, Bože!) na račun roditelja, koji spadaju u onih 75% propalih slučajeva, eklatantan su primjer lošeg odgoja i neuspjeha njihovih roditelja u usađivanju ispravnog sustava vrijednosti. Iznimka su samo oni ljudi koji su samo po sebi "loše sjeme" i koje nikakav odgoj ne bi učinio boljim.
Kada je to postalo "cool" biti neodgovoran? Kada su to odgovorni i ambiciozni ljudi oko nas postali predmet ismijavanja od strane sive, inertne mase? Kada smo razlog vlastitog neuspjeha počeli tražiti u okolini, a ne u sebi, a razlog uspjeha drugih zavidno tumačiti kao nešto što tim osobama ne pripada?
Streloviti uzlet čovječanstva u zadnjih nekoliko tisućljeća nastao je zahvaljujući inicijativi odgovornih pojedinaca, koji se nisu obazirali na nezainteresiranu rulju koja ih je okruživala. Zabrinuti ste što se razvija, recimo, Kina, što Kineski stručnjaci preplavljuju planet? Što se Kinezi naoružavaju i postaju svetska sila, a ne više uspavani div? Daleko od toga da to opravdavam, ali upravo je to dobar pokazatelj kineskog entuzijazma s jedne strane i umrtvljene dekadentnosti zapadnih "divova". Kako Zapad može očekivati da će i dalje biti predvodnik napretka svijeta, kada je većina djece u zapadnom svijetu tek - parazitski nakot?
Tvrdio sam i tvrdim da bi jednako kao što bi pravo glasa trebalo biti zasluženo, a ne olako dobiveno, tako bi i pravo roditeljstva trebalo biti zasluženo i dano osobama za koje se nepristrano, od državnih službi, utvrdi da su sposobni biti dobri odgojitelji (ovo sad neću elaborirati).
To je fašizam, reći ćete.
Ne, to je eugenika, ljudskom društvu prilagođena adaptacija Spencer-Darwinove misli "survival of the fittest".
P.S. Ne, moje misli nisu ovakve zato što sam ljut na vlastite roditelje ili zato što mi je nešto nedostajalo u djetinjstvu; upravo suprotno: odrastao sam u vrlo dobrim materijalnim uvjetima, i odojen od strane roditelja koji su me naučili da je najveće imanje na svijetu - znanje; da je život ispunjen samo onda kad je oplemenjen istinskim prijateljstvom i ljubavlju, i da sav životni uspjeh može i mora biti samo moja zasluga. Drugim riječima, imao sam odgoj kakav bi i svi drugi TREBALI imati.
subota, 12.08.2006.
Pravedni odmor Justinijana
Primio sam već nekoliko upita od vjernih čitatelja mog bloga, željnih daljnjih postova.
Strpite se.
Justinijan se zasluženo odmara.
Nalazim se u Gorskom Kotaru, u mom omiljenom planinskom zamku.
Dani su prekrasni, noći još ljepše. Pogled na nepreglednu šumu, hladna jezera i planinske vrhove ispunjava dušu smirenošću.
Kada nisam u prirodi, provodim dosta vremena čitajući. Kada poželim, s najvišeg tornja mog zamka promatram ljude poput orla sa hridine. Volim kad moj namršteni pogled rastjera ljude koji se nađu ispred mog zamka.
Kreativnost se ne može naručiti. Strpite se. Imat ćete postove koje tražite.
A vjerujem da će se neki od vas naći prosvijetljeni, potreseni ili povrijeđeni mojim budućim postovima.
Zato i postoji ovaj blog.
Sada me ispričajte. Skupilo se nešto ljudi ispred mog zamka, idem na njih baciti jedan zlokoban pogled.
