Sva bogatstva svijeta varljivi su sjaj. Zemlja je početak, zemlja nam je kraj.
petak, 07.07.2006.
Želite pravo glasa? Zaslužite ga!
Zanimljiva pojava, ta demokracija. Tisuće, milioni ljudi na izborima daju društvu na znanje svoju volju u pogledu upravljanja zemljom – zemljom kojom vlada onaj tko uživa potporu većine stanovništva.
Svi ti ljudi su politički osviješteni, svjesni povijesti, u dodiru sa sadašnjošću, željni budućnosti. Odluku kome će dati glas donose nakon temeljitog promišljanja, posve predani odgovornosti prema cijelom društvu.
Je li uistinu tako?
Nekoliko informacija iz SAD-a, te "najsvjetlije" demokracije svijeta:
Prema nedavnom istraživanju na referentnom uzorku sastavljenom od američkih mlađih punoljetnika iz svih saveznih država:
- 30% ne zna gdje je Irak,
- 35% ne zna gdje je Kanada,
- 40% nije sigurno je li Chicago grad ili država.
Svi ti ljudi imaju pravo glasa.
Kada bi se slično istraživanje provelo u Hrvatskoj, rezultati ne bi bili znatno bolji, iako je hrvatski obrazovni sustav, tako barem kažu, bolji od onog u SAD-u. Nedavno provedena anketa među srednjoškolcima pokazala je da velik broj njih ne zna točno razliku između značajnih datuma novije hrvatske povijesti: 15.01., 30.05., 25.06., 05.08., 08. 10.
Na sreću, ipak svi hrvatski srednjoškolci znaju da je Hrvatska "nedavno" bila u ratu. Utješno.
Zanimljivo, upravo mnogi od tih mladih ljudi ponose se svojim "domoljubljem", mržnjom prema sudu u Haagu, ljubavlju prema Thompsonu i ustaškoj ikonografiji. Oh, zrelosti!
Ne zaboravimo i one, koje ništa od toga ne zanima. Zanimljivo im je raspravljati o modi i drugim materijalnim glupostima – politika im je dosadna. Ili, politika im se gadi, jer su se, kao, u njoj razočarali. Oh, anarhisti, svugdje se uvučete...
Ako je takvo znanje naših mladih generacija, koje su izložene informacijama sa svih strana, ne moramo niti istraživati koja je razina znanja njihovih roditelja, djedova. Presumirajmo to.
A svi ti ljudi, mladi ili stari, ili već imaju ili će uskoro imati pravo glasa.
Vi, koji ste se možda našli među prozvanom populacijom, iznijet ćete u svoju obranu niz veleumnih argumenata, počevši od toga da ste dovoljno mudri da samostalno odlučujete o tome kome dati svoj glas. Ako ste nešto iskreniji, reći ćete da vas politika ne zanima, da ste prezauzeti time se baviti, ili ste možda ... razočarani? Oh, joj. Štogod.
Iznosim slijedeću tvrdnju: Dva najvažnija uzroka loše demokratske vlasti su:
- mogućnost da svi budu birani
- mogućnost da svi biraju
Ti principi počivaju na utopijskom shvaćanju da su svi ljudi s političkog (ne životnog) aspekta jednako vrijedni.
Nisu.
Vratimo se uvodno naznačenim idealnim (nazvat ću ih "savjesnim") biračima u demokraciji.
Savjestan birač bi prije svega trebao biti dobro upoznat s poviješću svog naroda, kako bi imao mogućnost s povijesnog aspekta ocijeniti kroz što je narod prolazio kroz prethodna stoljeća.
Ustašofili, tu vi ispadate, zajedno s onom nezainteresiranom masom koja ne podnosi pomisao na povijest.
Savjestan birač treba biti upoznat s aktualnim događajima i smjerovima razvoja u zemlji i svijetu, kako bi mogao ocijeniti gdje narod je, ali i gdje ide.
Anti-globalisti i ljevičari-revolucionari, i vi ispadate.
Savjestan birač mora imati slobodan um. Do odluke za koju će opciju glasati, savjestan birač mora doći temeljem vlastitog razmišljanja, a ne preuzeti tu odluku od ljudi iz svoje okoline.
To podrazumijeva Vas, koji "obiteljski", plemenski ili prijateljski idete na birališta. Ispadate.
Savjestan birač zna točno kakvu prirodu vlasti želi u svojoj zemlji.
Anarhisti, i vi ste ispali – vi nikakvu vlast ne želite.
Problem je, naime, u tome što se glas osobe koja zadovoljava sve navedene kriterije jednako vrednuje kao glas osobe koja ne zadovoljava niti jedan od tih kriterija. Zato se i događa da na izborima pobjeđuju ljudi koji se kasnije pokažu kao loši vlastodršci. Naravno, i onaj koji je izabran od strane savjesnih birača može se pokazati lošim izborom, ali je vjerojatnost za takvo što znatno manja.
Na koji način osigurati da samo savjesni imaju pravo biranja – i biti birani?
Jednostavno. Potrebno je učiniti pravo glasa nečim što se mora zaslužiti.
Predlažem da se pravo glasa (i pravo biti izabran) stekne nakon polaganja posebnog strogog ispita, koji bi provodile nadležne državne službe (kvalitetne službe, ne mislim na neuke MUP-ovce). Ispit bi morao biti takav da bi ga mogla položiti samo osoba koja zadovoljava navedene kriterije. To bi bio ispit za koji bi se uistinu moralo učiti – i razumjeti ono što se uči. I najvažnije, kandidat bi morao imati zreo i neovisan um. Naravno, ispit bi se polagao na dobrovoljnoj bazi. Dakle, ako ne želite pravo glasa – ne morate ga niti imati. Glasovat će oni malobrojni koji to uistinu žele i zaslužuju.
Na taj način stvoreno biračko tijelo neće olako, tradicionalno glasati samo za jednu političku opciju (pa,pa hrvatska dijasporo i vašem vječitom glasovanju za desnicu). To biračko tijelo bit će vrlo zahtjevno, proučavati će što političari rade i adekvatno ih sankcionirati ili nagrađivati. I, svaki od birača znat će točno zašto je nekom dao glas. Ujedno, takvi birači će se upravo zbog svoje osviještenosti redovito odazivati na izbore. Izlazak na izbore od 90 i više postotaka? Zvuči dobro.
Nekad, kad je pravo glasa bilo ograničeno kriterijem imovine, rase, religije, spola, malobrojni birači nisu predstavljali presjek naroda. Ako se pravo glasa dobiva nakon položenog ispita, onda svatko ima tome pristup, a pravo glasa je toj osobi mogućnost koju može ili ne mora ostvariti.
Onima od vas, anarhistima, komunistima, populistima svake vrste, koji će, svirajući tugaljive violinske dionice, tvrditi da je taj ispit nepravedan jer njega neće moći položiti oni koji se u svom teškom životu nisu imali prilike školovati i razviti svoj um, a ipak jako žele imati utjecaja na upravljanje državom, odgovaram citatom iz Crne Guje:
Crna Guja: "Uzmimo za primjer Manchester. U njemu živi 60 000 ljudi, a biračko tijelo čine tri birača. I dobro je da je tako. Kada bismo ljudima poput Baldricka dali pravo glasa, živjeli bismo na drveću i jeli balegu."
Baldrick: "Ja večeras uistinu imam balegu za večeru."
Crna Guja: "Upravo tako."
