i am sick(!?!) well i dont care i just love to make people stare...

Sinoc kad sam išla spavat zamolila sam onoga gore koji nas promatra,da se ujutro probudim nezainteresirana za sve loše što mi se desilo...i ujutro sam se probudila...ništa...
Nisma osječala nikakvu žalost,nikakvu krivnju i nikakvu želju.Uspjela sam...cjeli dan mu se nisam ni javila,nisam mu ni poruku poslala...nije da se hvalim ili da ga želim izignorirat nego sam upravo ispunila njegovu želju.I osječam se olakšano...nisam opterećena ničime...možda zato što sam sinoć čitala knjigu koju mi ej dala dolly...zove se "ljubav je sjebana" evo jedan dio.



"što više o tebi znam, to bi više volio da si živa. Samo na dvije-tri minute - koliko je dovoljno da te ubijem. Zaslužila si brutalniju smrt. Da sam znao ovo što sada znam, ne bih te pustio da se ubiješ onako ženski nježno. Kladim se da gotovo ništa nisi osjetila. To nije fer. Ja nisam umro, a patio sam više od tebe. Trebala si patiti. Jer ti si bila zla. Mislio sam da nisi. Prevarila si me. Jesi li ikada pomislila što to znači u mome jadnome životu? Najradije bi te sada doista ubio. Nije pošteno što si već mrtva. Kad si popila tablete, znala si da si našla spas. I te kako si to znala. Priznaj. Bio je to dobar potez. Ljudi koji su živjeli kao ti obično umiru onako kako nikada ne bi poželjeli. Utopljeni u akvariju, izbodeni nožem bez ikakve ceremonije, ili zadavljeniu kupaonici od nekog histerika. Ja sam ti anmjenio hitac.Čisti hitac u glavu-brzo, ali dovoljno da te uplaši.Samo na trenutak bolno.Umrla si prije četri godine.Vjerovatno si već istrunula.No ne volim o tome razmišljati. Žalim te. Bila si tako tašta, a sada si sigurno u lijepom stanju. Jednog dana ću se napiti i otkopati te samo da pogledam u tvoje lice, da se uvjerim jeli istina da kosa raste, da te pomirišem izbliza, tebe koja su uvijek tako lijepo mirisala, čak i u danima kada se nisi kupala "


"ljubav je sjebana. Uvijek ću u to vjerovati. Gdje god bilo ljubavi, netko će je uvijek, prije ili kasnije, na krjau sjebati. Bolej je i to nego umrijeti. Postoje stvari ako alkohol i knjige koje su još uvijek dobre. Smrt je dosadna"

"što sam dalje od tebe,osječam ti se sve bližim, kao da su tvoji koraci ovdje pored mene, i ja te mogu pratiti i govoriti ti i reći ti koliko te volim i koliko te trebam, tu usred jedne od ovih ulica u kojoj te gledam, ljutit od čežnje, u hladnome danu svijetla neba. Vrati mi moj život i moje vrijeme. Reci bilo što ovome budalastome srcu koje ništa nezna, koje misli da hodaš ovdje u blizini i bez prestanka te zaziva...jebi se"


predbra je knjiga....lik ju mrzi jer ju voli...i makar je mrtva užasno mu nedostaje ali bi učinio bilo šti da ju on možeubiti samo da mu bude lakše...

autor je MIGUEL E. CARDOSO..

idem se spremiti danas je nova...a znate što kažu...kako provedete novu godinu takva ce vam biti godina koja slijedi.

Pretjerala sam...prešla sam svaku jebenu granicu.Ne pričam o hrani sad...ima i bitnijih stvari...govorim o vezama između mene i ostalih ljudi s kojima se družim.Neznam kako da objasnim.....aha...
Djete dobije malo štene...slatko mu je,čak ga se na neki način i boji.Cijelo vrijeme mu želi prići al ga je strah da ne ugrize...i napokon ispruži ruku i štene ga lizne.Djete se nasmješi i igra se sa malim psićem...no nakon nekog vremena djete toliko postane očarano tim psićem da ga na neki način počinje maltretirati...ono nije svjesno toga,jer ga ono jako voli i želi se igrati,ali psić to ne razumije i uplaši se... boji se...opsjednuta djeca svašta mogu napraviti iz ljubavi...psić gubi interes a djete postane tužno...

razumijete...ja sam razigrano djete...a on je mali psić...i prejako sam zagrizla...meni je sve zanimljiviji i zabavniji...a on me se boji...ustvari ne boji se nego na neki način nije zabavno kada je netko toliko pristupačan...rado bi voljela malo popustiti uzde,dati mu slobode,pustit ga da trči i da skače... i to ću napraviti,ali bit će teško...jako teško.Ja ga volim i želim da mu bude ljepo ali pretjerala sam...i neznam kako sada to vratiti nazad...užasno je...ma toliko mi se toga desilo u zadnje vrijeme da sam jednostavno emocionalno iscrpljena...nemogu osječati više ništa...jedino neku vrstu tuge...koja je više samosažaljevanje...toliko sam "nepokretna" da ću sutra prespavati novu godinu...nekako se nemogu veseliti novoj godini,kad sam staru ostavila zatrpanu u problemima...doslovno ZATRPANU...

Okrenut ću novi list...još jednom u nadi da će biti bolje...u nadi da ova veza neće ispasti kao i sve ostale do sada...pokušat ću suosječati i shvatiti...ali se bojim da ću se toliko ohladiti da će mi na kraju biti svejedno...i opet ću ja biti uzrok nesretnog rastanka...čemu ti glupi rastanci? ako si pašete...pašete si i gotovo...nema kompromisa...jedan će uvijek pretjerat i sjebat drugoga...a drugi će uvijek mislit da je žrtva...ali da je sve bilo normalno i da se odvijalo postepeno...nebi se ni osjetilo...nemogu ni plakati više...toliko sam noći proplakala da nemogu više...svaka suza me sjebe sve više i više...na kraju krajeva...neznam ni za koga plačem...iskreno nitko nije vrijedan suza...bar ne onaj kojemu nije stalo do njih...onomu koji ih shvača ispadima...dali je moguće da sam ja osječajna osoba? ja? kučka na kvadrat kakvu me znaju u kvartu? zar je toliko teško vjerovati da i ja mogu plakati...da imam nekakve osječaje...i onda se čude što sam kučka? čovijek okameni nakon što ne dobije podršku...toliko ga to ubije da samo bijes raste u njemu...dok ne pukne....dok ne puknem....drhti mi brada,i obrve..oči mi podrhtavaju i slapovi samo što nisu došli...slapovi kisele kiše...nepotrebni... beznačajni...izdajnički... prokleti.

pokazati svoju dobru i osječajnu stranu je kao da rastvoriš utrobu pred neukim čovijekom i zamoliš ga da te zašije...naravno da će dić ruke u zrak i kratkim koracima se udaljiti...a ti češ krvariti i puzati za njim...jer ti ne preostaje ništa drugo nego nadati se...i onako je sve izgubljeno...nemaš što izgubiti više.

Dali je moguće toliko voljeti nekoga da ga mrziš jer ga voliš? tako se ja osječam...toliko ga volim da mrzim samu sebe,svoje roditelje,svoje prijatelje,svoj kvart,grad i državu...pa čak i svijet...svemir i sve što ide dalje...a ako nestane...ostat će mi .....ništa...mržnja prema svemu oko mene...praktički neka vrsta psihičke smrti...okamenit ću se...stvoriti još jedan sloj i još jednu ljusku dok se ne regeneriram...dok ne dođe drugi...koji će mi opet uzet svu ljubav,razbit ljusku...tj...ostavit me otvorene utrobe da krvarim...ali nije on kriv ,vidite...ja sam svjesna da sam ja kriva...i nosim svoj teret...ali ne ostavljam stari za sobom..i sve je teže i teže...jednog dana ću polomiti sve kosti...i jednostavno ostati ležati...ma neću tražiti ni pomoć,neću ni moliti za oprost...uživat ću u govnima koja sam stvorila...

ljubav je samo prevara...to je samo ljepši naziv za "ono što ti pomaže"...nema ljubavi...čak ni kada osječaš da je ima...to je samo tjelesna reakcija...nešto što se desi u trbuhu...i poludiš zbog nje...okreneš se za 360 stupnjeva i odeš bez glave okolo...jer vjeruješ da ti nitko ništa nemože...ali ni nemože ti nitko ništa...osim onoga za kojim si izgubio glavu...al opet si sam kriv...nemožeš druge optuživati za svoje osječaje...moraš se naučiti kontrolirati...i povući crtu...znati kad je dosta...znati reći stop..imati kontrolu nad svojim životom,i prestati uzaludno djeliti konce svojih udova,ljudima koji ih ne žele...nekada...se moraš naučiti kretati...samostalno...život je đungla...nikog nije briga što će biti s tobom..ni tebe samog.

nemogu ga mrziti makar bi htjela...htjela bi ga mrziti...ali nemogu..nema ništa loše u njemu...nevjerujem da ću ovo reći ali on je savršen...čak mi se sviđa i način na koji je hladnokrvan... prvo me zapali a onda me ugasi...poigrava se...igra neku čudnu igru...a ja u njoj uživam...a njemu je samo zabavno...toliko je prizemljen da vjerujem i ako prekinemo,neće osječati ni grižnju savjesti, jer zna što želi,i kada nešto napravi svjestan je toga...takva sam i ja bila...takva sam još uvijek,negdje duboko u sebi...a bit ću opet...samo ako pokaže više zanimanja...samo da mogu popustiti malo...jer ako vidim da mu je previše stalo...onda ću bit sigurna...kao što je i on...samo mi to treba... 2-3 tjedna OGROMNE ABNORMALNO DOSAĐUJUČE I MALTRETIRAJUĆE PAŽNJE....samo da mi malo dosadi...tj ne da mi dosadi nego da mi da osiguranje da se nece ugasiti...






nisam svoja u zadnje vrijeme..ništa me ne pokreće...hrana mi više ni nije neprijatelj...jednostavno mi nije ni poznanik...ona je samo prolaznik...ni ne primjecujem je...ni ne mami me...ne želim ju nit mi treba...ali prisilim se...tek toliko...zbog njega...i već vidim svoj cilj...svojih koliko već kila ... vidim sebe i njega kako se držimo za ruke...i vidim jednu savršenu godinu ispred mene...ništa više nije važno...samo on i ja... neopsjednuti,neopterećeni,sretni,zadovoljni,zaljubljeni,nepretjerani...normalni par...

vjerujem u sebe....i ne nadam se da će tako bit...ustvari JA ZNAM DA ĆE TAKO BIT....samo ja moram porazgovarati sa sobom...malo...


do tada cure,želim vam puno sreće...ljubavi i uspjeha sa hranom i svime što vam muči...


pusa

p.s ne namjeravam ići do 44kg...44 je samo poticaj...idem naaaaj dalje do 46,47...ne namjeravam ispod ić...don't worry

Evo maloprije sam se probudila.Sinoć sam bila u aquariusu i umrla sam skoro.Jučer praktički nisam jela jer mi je bilo užasno zlo.Dok smo plesale dole na podiju osjetila sam kako su mi usta suha,kako mi je nenormalno zlo,i kako trošim ono malo energije što imam,i kako ću se svaki čas srušit.Sjela sam jer nisam htjela da me ljudi dižu s poda.Frendica mi je dofurala colu,koju sma popila i nastavila plesati. Bilo je ok, al bilo bi bolje da je bilo više cura.Morala sam otići gore jer ti se svi guraju od iza (fuuj)...to mi je tak nekako očajnički...mislim ekipa dolazi u klubove tražiti vezu? i ono ak već želiš plesat nemoraš mi se nabijat na guzicu.Imam sreće kaj sam se micala od svih kad su mi se pribrižavali.Mislim ja siguno nebi htjela da neka cura doletava mom dečku i tak mu ze guzi...a kamoli da ja to idem radit...ne...sorry...ak budem htjela nekog zbariti napravit cu to veličanstveno.
Uglavnom...u 3 sam bila doma...umorna ko pas,sa želudcom dignutim do grla...i sa 50.2 kg...iskreno inaće bi se nanervirala...al ovaj put nisam.Znala sam da ću ujutro imati 49.9....i onda sam se probudila i imam 50.00kg....nekada bi poželila biti normalna...onako da jedem i da se prežderavam (a to i radim jako često)...ali to bi radila bez grižnje savjesti...jer kad ga vidim kako me gleda,srce mi stane.Gleda me kao da mu je žao,i znam da bi me htio spriječiti ali nezna kako...i nada se da ću se sama opametiti.Ali on isto tako zna da ne namjeravam pretjerati...nekada čak i mislim da utapam probleme u svoj poremečaj...da me svi ti problemi tjeraju da ne jedem...jer uvijek okrivljujem svoje tijelo za sve probleme...tipa :"glupačo da si mršavija,volio bi te više"...ili "da si mršavija ljudima bi se više svidjela"....al to su gluposti.Fizički izgled nije važan,nije ni važno dal ću se drugima svidjeti.Ja se ne osječam dobro svojoj koži i jedino ako smršavvim hoću.Ali kad se pogledam,mislim si..."pa ti nemaš šta skinuti" i iskreno neznam što mi je...al osječam se tako usvinjeno...ono uvijek nađem neki komad mesa koji mora otići,koji mora nestati. Al već sam jednom prošla kroz to i ako se ne zaustavim na vrijeme,ljudi ce bježati od mene...zato..imam njega,koji me podsjeća da moram ostati živa,zbog njega.Je ja ne želim njega izgubiti i on ne želi mene izgubiti...uz njega sam bolja osoba...i zato se bojim,da ne nestanem.Da ne nestane on,jer s njim će vjerovatno otići velika količina stvari koje sma naučila...a sviđam se sama sebi ovakva,bar po osobnosti....

ma.... 44kg su blizu....samo ih čekam...strpljivo....držite mi fige


evo vam moja trenutna slika..moje trenutno stanje

kliknite na nju za veći prikaz

U zadnjih par dana veza mi se svela na jedno ogromno pitanje...pitanja na koja nema odgovora...i makar ih je on postavio ni sma nezna odgovore...mozda iz znatizelje...ili mozda pokusava nesto napraviti...ali danas sam shvatila...

Prije 3 mjeseca prijateljica mi je stradala u neserci.U autobusu koji je skrenuo s autoputa. I od tada je u bolnici.Prije 2 sata srce joj je stalo.Oživljavali su je pola sata...i umrla je.A zadnje što sma joj ja rekla "daj glupačo crkni"...malo si razmislite kasnije...to je mogao biti vaš dečko,vaša mama,vaš tata ili sestra ili brat...nikada neznaš kad je zadnji put da češ ga vidjeti.Danas kad sam išla doma nije me htio poljubiti u usta,nego u obraz...i razmišljam si sad.Što da sam umrla? sigurno bi mu bilo žao? a bilo bi i meni. Vjerovatno bi razbijao glavu "što mi je to trebalo?"...javila sam mu da mi je umrla prijateljica i malo smo razgovarali...jedan tren je tu a vec u drugom lezi negdje u krvi.Nikada neznaš...i zato svaki put kada pozdraviš nekoga,pozdravi ga zauvijek.Pricali smo i prije nego mi je poklopio---->


"ok....ajde cujemo se"-reče on
"ej..."-zastala sam...s druge strane bio je muk
"što je"-prozborio je
"nemoj...nemoj mi umrijeti ok?"-rekla sam tuzna s malim smješkom
"ja se nadam da necu..."-rekao je tuzno
"i ja isto"-rekla sam užasno tiho
"ali ako umrem...evo da znaš...VOLIM TE"-rekao je pomalo zbunjeno
"oookeeej ..."-sa malim smiješkom sam rekla
"ajde laku noc...necu umrijeti obecajem"-nasmijao se
"obečaješ?"-malo sam glasnije rekla
"naravno...nikad ti necu umrijeti"-"onda dobro...al obecao si,laku noc"
"laku noc"

Prije tog razgovora sam sat i pol sjedila vani...razgovarala sam sa mjesecom...ispitivala sam ga zašto...svako moje pitanje je bilo sa zašto...na kraju sam poželjela da me nazove...i čim sam rekla da me nazove...nisam ni završila rečenicu mobitel je zvonio.Kad smo završili razgovor,pogledala sam opet u mjesec,nasmješila se i rekla "tenks....stvarno hvala"...mjesec se sakrio a ja sam otrcala doma...i prvi put u zivotu...starci mi se nisu svađali...a dečko mi je rekao da me voli....ipak sam mu nešto više od sestre...i znam zašto misli da sam mu sestra...njegova ljubav prema meni je nadišla granice...a pošto nikada nije nikog volio više od svoje sestre (bar ne na taj neki određeni način) nezna što osječa... sad znam da me užasno voli...i da je zato zbunjen...a poljubac mu je postao toliko svet...da onog trenutka kada me ponovno poljubi,znat cu da me nikada nece ostaviti....


ZNAM TO!!!


p.s danas nisam jela :)

Božić je gotov...i naravno...najela sam se....naravno,ništa čudno.Uopće nisam niti tužna,tak mi je svejedno ustvari...ovaj božić mi je uništen,kao i svi praznici koji slijede.Ne zbog hrane,nego zbog slabosti koja se zove ljubav.Sve napokon krenulo dalje...bilo ponovno nakon dugo vremena savršeno i onda se opet nešto desilo.Ponekad se pitam dali on želi da ja pobjegnem od njega,ali opet...ako želi naišao je na krivu....ja ne bježim od problema.Jučer smo se vidili nakon 5 dana i stvarno sma ga htjela zagrliti i poljubiti i čestitati mu božić i rođendan...i odmaknuo se...bilo mi je smješno mislila sam da se zajebava,pa sma ga i dalje pokušavala poljubiti...onda mi je već bilo čudno jer se on nije smijao.Ni najmanji osmijeh.Pitala sam ga što mu je...dao mi je najgoru izjavu na svijetu "ti si mi poput sestre".I kaj bi ja sad trebala misliti? kakva je veza ako si u njoj sa sestrom? kakva je ljubav ako nema poljubca? kakvi su osjecaji ako se oduzme i najmanji pokazatelj ljubavi...poljubac?...ma nekada mislim da se bog igra samnom...onako iz sprdnje tipa: "HAHAHA REXIA PATIII!!! BILA SI PREDOBRA I SAD ČEŠ PATIT!!!!" jupiiiiiii....iskreno jedva čekam da čujem čega se danas sjetio,stvarno me zanima...ako on misli da ću ja prekinuti s njim ili tako nešto....onda se vara,baš me boli briga...mislim ako želi prekinuti samnom neka prekine,nek si nađe neku sisatu i guzatu cajkušu koja će se paliti na taj njegov skupocjeni nabrijani auto,i još više neka bude glupa,jer jedino će ga volejti dok će imati nešto u đepu (i ne nemislim na kurac).Ustvari,on nezna što će izgubiti...da...nisam ružna,nisam ni neka debela krmača,nisam glupa,niti dosadna.Nisam razmažena niti bahata,nisam niti škrta niti sebična...niti očekujem puno....vjerovatno mu je zato i dosta svega...možda sma bila predobra? da ....to je to,to je sigurno to! dečki vole gadure jel tako? vole biti mali psići koji pužu za njima i glume žrtvu...pa ako je tako...NEKA I BUDE.Meni nije teško.Tj.nije mi uopće teško,jer disciplina u kojoj vladam najbolje je manipuliranje ljudima...a pogotovo dečkima.Znam ih ko svoj đep,i znam svaki svoj pokret i svoju radnju da bi iz njih dobila ono što želim.Ali neću biti gadura dok ne vidim da on to želi.Hehehe al ću se razbahatit kad smršavim...pucat će mu živci od ljubomore.Znate što? ja njega jako puno volim,on je jako dobar dečko.Ali je jako zbunjen i nezna što želi...i užasno se promijenio.I sada sam ja zbunjena jer neznam što da mu napravim...ali eto nešto ću već saznat...



DOSTA O NJEMU....


SADA MALO O MENI :)

jučer je bio vodeni dan za cure s foruma pa eto nakon božića imam 50kg...heh a kaj češ....i danas neću jesti pa ću sutra imati 49...i takooo daljeee i takoo daljjeeee..ustvari pokušala sma se neki dan sjetiti kako je sve ovo počelo i zašto...mislim nakon mog lječenja.Bila sma mršava,i što me je opet natjeralo na to? moguće da je problem u roditeljima? možda nedostatak sreće u vezama? prokleti završetak srednje škole? ili možda osnovne? možda me netko iscrpio? možda sma htjela umrijeti? vjerovatno neznam zašto...možda jednostavno ne poštujem sebe i svoje tijelo...i da jučer sam se prvi put u životu pomolila bogu...molila sam da danas kad se probudim da sve bude savršeno...da nama bude savršeno...da ostanemo zajedno...i poželila sam umriejti...ali eto...ništa od toga...

cure...neznam što da vam kažem-....LIFE SUCKS AND THEN YOU DIE FROM OVERDOSE

Jos samo malo i sve je gotovo.Cjela gungula i cjeli raspašoj.Još jedno jutro i jedan ručak i sva nasmješena lica će se vratiti u realnost....Još jednom će se probuditi namrgođena lica i krenuti na posao,za sobom ostavljajući 25 vrsta kolača,darova,prelijepih omota i mašni,djeda božičnjaka i sve ono što su čekali cjelu ovu godinu.Sav novac koji su potrošili će jednostavno izgubiti smisao nakon što se otkrije njihova unutrašnjost.Osobno nevolim božić.Svi ti lažnjaci i licimjerci koji hodaju s nametnutim osmjehom i ogromnim vrečicama.Ja nikada nisam slavila taj dan...nije me veselio.Nikada nisam ni poklon dobila za božić jer sam uvijek imala neke duhovne želje.Tipa ,dragi djede, za ovaj božić želim biti sretna.No opet... samo je materijalno ono što uveseljava ,na neki način.Zato ću samu sebe darivati ovaj božić.Gubitkom kila.Time što ću skinuti i ovo zadnje što mi je ostalo,to će označavati moje odrješenje svega lošega što mi se desilo.Sve te ružne stvari,i ružne misli će jednostavno otići kada smršavim.Jer se sve skupljalo u porama mojeg tijela i vrijeme je da ode. Vrijeme je da nestane...do idućeg božića.
I nisam tužna,jednostavno sam skeptična prema cijeloj ovo situaciji...samo čekam da dođe 26.12 i da svi zaborave jučer.A tako će i bit....uvijek je tako...jednostavno....je tako...

I zato ću ja samu sebe razveseliti čineći dobro za sebe...jer kada pokušavam drugima pomoći...jednostavno ne uspijem...a ljudi su sretni s ljudima koji su sretni...isto kao što ljudi vole ljude koji vole samoga sebe....i odsada će tako i biti...

ja i mojih premalo kila...ja i moje mršavo tijelo...ja i moj umor....ja i moja neutaživa želja...ja i moja glad...ja i moja najbolja prijateljica...


JA I ANA....

Bio mi je rodendan pa smo se ja i dolly zapile jucer u zvuku.Bilo je cool....hahahaha kako glupa rijec.Inace...nisam neki zaljubljenik u zvuk ali eto kad se potrefi odem.Inace imam 49 kg....da....skidam sve to brzinom svjetlosti.I eto kile idu dolje,moj trbuh se ravna a i mislim da necu do 44,cak ni do 46...idem do 47 ili 48...mislim da mi je to dosta za sada.
Neznam sto da vam pisem jos uvijek me udara onaj alkohol od sinoc.
Idem ja malo oko sklopit...


svi vi studenti koji sada rzbijate glave u stol zbog posla preko praznika....suosječam....


cujemo se curke

Pro – Ana

Pro – ana pokret šokirao je svjetsku javnost i strucnjake koji se bave poremecajima u prehrani. Iako postoji vec godinama i širi se rapidnom brzinom, nitko se još nije odvažio suprotstaviti se ovom opasnom sestrinstvu.

Povijest i terminologija

Pro Ana dolazi od «proud to be anorexic», što znaci «ponosna sam što sam anoreksicna». Pro ana je pokret nastao na internetu. Sastoji se od web stranica, chat soba i foruma, na kojima se podupire anorexia, bulimija i drugi poremecaji u prehrani. Prave ih osobe oboljele od nekog od poremecaja s namjerom da pomognu drugima oboljelima da izbjegnu oporavke, rehabilitacije i da ustraju u svojoj boli.

Nitko nije potpuno siguran kada se pro ana pokret pojavio, ali vjeruje se da je to bilo 1998. s pojavom sada vec u društvu anoreksicarki kultne stranice «Anorexic Nation», što u prijevodu znaci «Anoreksicna Nacija». No oko ovih stranica se podigla velika prašina tek godine 2001. kada je Yahoou predana peticija u kojoj se tražilo da sa svojih besplatnih servera makne pro - ana stranice. Yahoo je u srpnju 2001. zakljucio da pro ana stranice krše uvjete njihovog poslovanja i sve ih uklonio sa svojih servera. Nakon kratkog zatišja pro ana pokret se vratio pocetkom 2002. godine još jaci na gotovo svim serverima. Svakodnevno takve stranice netragom nestaju sa interneta, ali se za svaku nestalu stranicu pojave dvije nove. Ana sestre su se u ovih 6 godina tako dobro organizirale da je danas jako teško pristupiti bilo kakvom ana društvu bez temeljite provjere, dokazivanja identiteta i preporuke. Sve u zaštitu stranica, foruma i chat soba. Samo na Yahoovom serveru postoji stotinjak pro ana mailing lista, a još ih je toliko na ICQ interesnim grupama i slicnim velikim poslužiteljima.

Filozofija

Proaktivna anoreksija nije poremecaj, tvrde poklonici pro ana pokreta. Pro - anu ne treba miješati sa anoreksijom nervozom, pro - ana nije bolest ili poremecaj od kojeg osoba «oboli». Pro - ana je iskljucivo stil života, koji pocinje i završava iskljucivo slobodnom voljom, u pro - ana pokretu nema žrtava, svi su clanovi tu svojevoljno. Pro ana je samokontrola. Svjesno postupanje. Oboljeli od anoreksije nervoze se ne mogu kontrolirati, nisu svjesni svog stanja, pro ane jesu. Kako sva živa bica imaju nagon da se hrane, tako ga imaju i pro - ane, ali one odlucno kažu «ne» ili «da, ali samo neka hrana». Pro ane naucavaju da kontrolu koju pojedinac stekne nad samim sobom izgladnjujuci se treba primijeniti i u svim drugim sferama života. Pro - ane žele kontrolirati ne samo svoje tijelo nego i svoje emocije i djelovanje. Pro ana sljedbenice vjeruju da su same izabrale biti anoreksicne, iako redovno pišu o depresiji, samoozljecivanju i paklu u kojem žive, tvrde da je to stil života, izabran slobodnom voljom. Kao osnovnu razliku izmedju anoreksije nervoze i pro ane, napominje se razlika da anoreksicna osoba osjeca da joj je život izmakao kontroli, dok ga pro ana kontrolira. Neke pro ane su ponosne što drugim ljudima mogu pomoci da razviju poremecaj u prehrani, druge to odbijaju. Neke tvrde da je ana nacin života, druge priznaju da je bolest, ali odbijaju lijecenje tvrdeci da mogu odustati kad god požele. Jedne vide da su njihovi ciljevi opasni po život, druge to ignoriraju. Ali svima je zajednicko to što tvrde da potpuno kontroliraju svoj život.

Stranice

Vecina pro – ana Internet stranica se sastoji od foruma, chat soba, i raznih drugih sekcija. To su uglavnom: sigurna hrana – hrana koju je dopušteno pojesti da se umiri tijelo, a da se ne konzumira puno kalorija, to su uglavnom bjelanjci jajeta, crna kava, dijetalna kola i celer. Važan dio su i savjeti kako izbjeci jelo ako živite s obitelji, i kako kriti svoju bolest od prijatelja i obitelji. Tu su i linkovi na clanke o hrani, modelima, dijetama i svemu što bi moglo zanimati ana sestre. Najvažniji dio svake stranice su svakako fotografije za inspiraciju. To su fotografije ljudi s visokim stupnjem oboljenja od poremecaja u prehrani, premršavih modela koje anama pokazuju koliko su daleko od «savršenstva» i koje ih ohrabruju da se i dalje izgladnjuju. Tu su i sekcije s depresivnom poezijom i drugom «mracnom» umjetnošcu. Stranice cesto sadrže i dnevnike pojedinaca. Oboljeli su uglavnom djevojke. One se medjusobno tješe, podupiru i pomažu. Društvo pro ana sestara drži se zajedno u dobru i u zlu. Svaka ana bi za svoju ana sestru ucinila i žrtvovala baš sve. Kohezija pro – ana zajednica koje imaju i po nekoliko desetaka tisuca clanova je jako velika. Djevojke koje se tako upoznaju na internetu cesto se upoznaju i u stvarnosti i postaju najbolje prijateljice koje se podupiru na putu do uništenja.

Zajednice

Najpopularnije «okupljalište» pro ana sljedbenica sigurno je forum nazvan «Pro Ana Sucicide Society» ili skraceno PASS, što u prijevodu znaci Pro Ana Društvo Samoubojica. Taj pojam možda najbolje i opisuje svijet pro ane. PASS je društvo zatvorenog tipa, clanstvo se ne nudi svakome, da bi se postalo clan mora se proci dosta provjera. PASS danas broji nešto više od 11000 clanova. To je privatno financirana zajednica koju djevojke same placaju tako da stranicu nitko ne može maknuti s interneta. Sve pro ana zajednice svakim danom broje sve više clanova, uglavnom su povezane s raznim društvima ljudi koji se samoozljedjuju ili pate od depresije. Nazivi pro ana zajednica govore puno o tome kako se ti ljudi osjecaju, osim PASS-a poznatija sestrinstva su: Društvo mrtvih djevojaka, Odraz savršenstva, Ana Grotto, Umiruci za savršenstvo, Potpuna kontrola, Ana me voli, Debela kao ja… i druge. Kada je u pitanju ana, sve druge karakteristike osobe dolaze u drugi plan. Djevojke se na tim forumima prepoznaju kao ane, nije bitno od kud dolaze, koliko imaju godina, kakvog su obrazovanja i imovinskog statusa. Samo je važno da je netko ana i razvija se bezuvjetno prijateljstvo. Osim na internetu, djevojke se mogu prepoznati i na ulici svojim tajnim znakom - crvena vrpca oko zapešca. Zajednice i sestrinstva uglavnom okupljaju ženske clanove, iako ima i muškaraca, ali u malom broju.

Inspiracija

Pro ana sljedbenicima su izuzetno važne fotografije koje ih inspiriraju da se i dalje izgladnjuju, citati koji im pomažu da izdrže, te fotografije pretilih osoba koje im služe da se plaše što ce postati ukoliko budu jeli. Ana sestre se dive premršavim modelima i u njima vide svoj cilj. Poznate americke ljepotice Julia Roberts i Cameron Diaz imaju indeks tjelesne mase 17,3 i 17,8, a te brojke su kratkorocni cilj mnogih anoreksicarki. Dugorocni cilj je vecini djevojaka ITM Kate Moss koji iznosi 16,8. Važno je napomenuti da se svaki ITM ispod 19 smatra pothranjenošcu. Obline ne dolaze u obzir, mjere 90-60-90 za ana djevojke nikad nisu bile savršene, daleko od toga.

Zakljucak

Ovaj znanstveni rad je prikazao vrste poremecaja u prehrani kao i njihove najcešce uzroke i posljedice. Poremecaji u prehrani su prekompleksan problem da bi ga se moglo objasniti u samo jednom radu. To su poremecaji koji su u društvu prisutni gotovo oduvijek, ono što je zanimljivo jest novi pro – ana trend koji propagira poremecaje u prehrani. Pojava takvog pokreta upozorava na dubinu i kompleksnost ovog ozbiljnog problema kojemu se moderno društvo još nije sposobno oduprijetiCesto se ovaj problem pokušava riješiti na krivi nacin, tako da se sa interneta se uklanjaju sporne stranice. Takvi postupci ne rješavaju ništa, samo nam pokazuju kako smo skloniji okriviti i ušutkati žrtvu nego potražiti pozadinu problema. Pro – ana pokret simptom je opasne bolesti koju se još uvijek ne shvaca dovoljno ozbiljno. Pro – ana pokret ,zrcalo je našeg društva.



p.s samo ljudi bez zivota se opterecuju tudim zivotom....samo da znate...citam samo komentare koje zelim..i da brisem one koji mi neznace nista...moj blog...moja sloboda

Danas je bio dosadan dan...prakticki nisam nista radila .Oko 14 sam otisla kod frendice i bila sam tamo do 17 s tim da sam sat vremena bila na forumu jer sam moderator :)....KOd nje sam pojela cips od paprike, (sad razmisljam o hrani i zelim jesti) neki wannabe twix,2 cedevite,neke grickalice i palacinku s nutellom.Dogovorila sam se sa Dolores da idemo na neku cugu.Na kraju smo zavrsile u zvuku.Malo smo si popricale i super mi je što sam ju upoznala,ful smo si slicne a ona je tako draga i mrsava djevojka.Bas smo si lijepo popricale.Kada smo krenule doma oko 23 i 25 ja sam skinula desnu rukavicu i rekla dolores da ja idem rigat.Usla sam odlucno unutra.Kleknula sam i gurnula prste...prvih 3 puta ništa a onda je izašla pjena od pive....onak jej....gurnula sam još dva puta i tek je treci put izaslo nešto crvene boje i osjetila sam komadice hrane...oprala sam prste prije nego sam ih opet ugurala...opet tri puta ništa i opet hrana i kiselina...i tako još dva puta...stala sam ...ali nadala sam se da može izaći još pa sam još par puta gurnula prste i izbacila sve do kraja...izišla sam van..sa očima punim suza,dolores me je gledala nekim tužnim pogledom.Na neki način mi je bilo i žao...zbog nje.Pitala me je tužnim glasom...

:"zašto si rigala?"

nisam znala što da joj kažem pa sam joj rekla da sam se prejela i napila i da sam morala.Bila je nekako tužna.Nije htjela ići doma pa je išla u močvaru.Molila me je da idem s njom ali stvarno nisam mogla pa sam otišla doma.Sorry dolores...


zadnjih dana sam koma.Tolerancija i kontrola sa hranom mi je ispod nule.Nemogu se konrolirati i to je rezultiralo povratkom 3 kile.Jebiga,ali neću biti pesimistična...naći ću nešto dobro u tome...poslije nove godine moram imati 44 kg...sliku moju sa 44 kg imate u prošlom postu...zadnja slika...
Stvarno sam ocajna.Užasno želim skinuti te kile i nadam se da hoću, tj.znam da hoću, cure na forumu su velika podrška i stvarno imaju savjete mrak.Forum je na stranici:

Bila bi vrlo sretna kada bi još cura došlo na forum jer neznaju što propuštaju...eto toliko o tome..odem spavat da ne odem u kuhinju,....što bi se moglo desit..

pusek



i za ove komentare bi voljela reći


ja necu zavrsiti u bolnici jer sam vec bila...imala sam bulimiju i 32kg na 170....nebi se voljela vratiti tamo jer sma vidjela slucajeve poremecaja prehrane kojima ja nisam ni približna...kada dođem do 44 taj dan ću pojesti sve što mogu...i onda se opet vratiti na 44 ili 46 i održavati težinu...hvala na brizi i savjetima ali ja ne zelim biti anoreksicna...nemorate se brinuti za mene...i ne nisam jedinica imam starijeg brata

Evo ja se javljam ali ovaj put imam ozbiljniji problem.Naime užasno se brinem za sebe.Ne na taj način! nisam bolesna nisam ni grama skinula ako na to mislite.Nego si malo razmišljam o tome koliko sam snažna...o tome koliko sam svjesna sebe i toga što mogu.Najveća želja u životu mi je biti mršava.I ne normalno mršava nego onako prekrasno mršava.Onako kako ja to zovem "slatko".Da cure koje su tako mršave su preslatke,nekako su ranjive i malene i sitnicke i sve što obuku izgleda savršeno,jer pada po njima.I moja želja je uvijek biti jedna od cura čije će se slike vrtiti po thinspiration videima i stranicama.No daleko sam od toga,toliko daleko da sma si cilj još rastegnula.Da curke...neidem do 48....idem do 44.I možete govoriti što vas je volja i reći mi da sam ovako super i što ja znam,ali kada bi ja to vama rekla ...pokušale bi me uvjeriti da sma glupa.Znaći prije nego što mi kažete nešto uvezi kilaže 44 zamislite da to što čete napisati meni,da to pišete ustvari sebi.Odna ćete shvatiti.Danas sam u razredu rekla da moram skinuti 8 kila i svi su me pogledali s čuđenjem.Da jesam rekla sam.Rekla sam da imam pretanke noge i da imam škembu id a su mi bokovi užasno široki al da ja sve jedno skidam 8 kila i da me boli briga što misle o meni.Bilo je komentara tipa :"znači nestat češ?", "pa sveukupno imaš 8 kila" ,"kaj će ti ostati?lubanja?" "ti s bolesna" ,"odkud ti to namjeravaš skinuti?".Moja najbolja prijateljica me razumije.Ona je savršeno građena a kada uvuće trbuh izgleda poput onih cura koje imaju anoreksiju.Ne to nije lijepo ali kad ga ne uvuće ima nemoguće ravan i prekrasan trbuh a ona želi izgubiti 10 kg.Ponekad mi dođe da ju upitam,"ivek? nemoj,nemaš što izgubiti!" ali onda se sjetim same sebe i svojih osam kila.Ona je visoka 180cm i ima 60 kila....zanima me kako će izgledati sa 50? nezdravo,ali zaustavit ću je na vrijeme.U samo u mojoj školi ima 5 ana a učenika sve ukupno u školi ima 60.Zamislite koliko ih ima po drugim školama. No....skrenula sam s teme.Nekada se pitam što moram učiniti da bi sebe uvjerila da nemoram jesti...da moram skinuti 8 kila i da nesmijem jesti....što? kako da se natjeram da odolim onoj savršenom mirisu i okusu koji me čini debelom i odvratnom.Jedan dan ću si morati isplanirati da ne jedem.A to znači da moram biti konstantno u pokretu i zauzetim rukama.

pa sam eto na forumu napravila plan za savrsen dan...i evo copy past




Uzmite si jedan dan u tjednu kada nećete izlaziti i kada ćete biti na vodi...i taj dan neka bude savršen dan.Ja obično uzmem nedilju.Pa sam razmišljala ovo bi se moglo provesti u nedjelju sada koja slijedi,pa da se zajedno izvjestimo o uspijehu dana.Uglavnom pročitajte pa ćete shvatiti.

Ujutro se probudite i oti?ite u kupaonicu izvažite se i zapišite to negjde.Stavite sve moguće preparate za kožu na svoje lice.Uredite si frizuru i našminkajte se.Ali nemojte se žuriti,ipak nam je cilj da zaboravimo na hranu.Zatim idete do svoje sobe gdje spavate.Skinite svu posteljinu i bacite ju u pranje.Ili još bolje,operite ju ručno. Ako vam je pri ruci popijte laksativ. Nakon što ste sredili plahtu oti?ite do svog ormara.Neka vam glazba svira (ana's song-silverchair ili tak neš).Izvadite svu robu iz ormara. Bacite ju na krevet negdje. Odredite na koju policu idu majice a na koju idu hlače.I tako dalje. Polako slažite odjeću.Onu koja je zgužvana stavite sa strane.Sve posložite u ormar pa zatim isplegajte zgužvanu robu i vratite je u ormar.Uzmite mokru krpu ili pronto i obrišite sva nedostupna mjesta.Penjite se po stanu u ritmu glazbe. Na sebe obucite kratku majčicu i kratke hlačice,usputno se gledajte u ogledalu.Kada obrišete svu prašinu,na?ite stare magazine. Napravite pauzu i sa škaricama izrežite sve slike koje su vam inspiracija.Slike uredno posložite na stol a smeće bacite, kao i magazine koji vam ne trebaju.Na?ite nekakvu bilježnicu i unutra posložite slike.Napravite si mali planer u kojem ćete svaki dan zapisivati nešto iz tog dana, vaše ciljeve i planove,vaše emocije i misli...Pospremite bilježnicu negdje.Sjedite za stol i napišite popis hrane koju mrzite ili pak uopće nevolite.Stavite ju magnetom na frižider. Kasnije će vam trebati.Uzmite metlu i plešite s metlom dok čistite stan.Trošit ćete kalorije a usto se zabavljati i čistiti stan. Kada ste sve pomeli vrijeme je da se očiste prozori.Očistite prozore do te mjere da ih nevidite više. Više neznate što da radite?ja znam...izvadite sve tepihe istresite ih na prozoru ili na balkonu.Po mogučnosti napravite mali razmještaj u dnevnom boravku.Promjena bi vam dobro mogla doći. Uzmite si sat vremena da do?ete na forum ili da pišete blog(bit će već mrak).Ako ste to napravili u manje od sat vremena, napišite pismo ani i objavite ga tu na forumu.Uzmite zatim fotoaparat i slikajte svoje djelove tijela koje kasnije možete objaviti u našoj galeriji.Možda dobijete i pohvale:).
Dan je skoro gotov i vrijeme je da se otuširate ili bolje...okupate.Napravite si kupku i kupajte se nekoliko sati 2,3 sata a ukoliko radite rano možete i kraće...iza?ite iz kade i osušite kosu.Operite zube do te mjere da vam budu prozirni.Obucite s u pi?amu i odretite što ćete sutradan obući. Stanite na vagu ponovno,i zapišite to negdje. Uzmite onaj popis hrane koju mrzite i uzmite vrečicu za smeće.Sve što volite bacite u smeće a sve što mrzite ostavite u frižideru i sutra u dučanu kupite sve što nevolite.Oti?ite ranije spavati jer će vam tijelo imati više vremena za razgradnju.

laku noć

Raspored vremena:
11:00-bu?enje
11:00-12:15 ure?ivanje i šminkanje
12:15-12:30 skidanje prljave postelje i stavljanje čiste
12:30-12:35 skupljanje hrabrosti za laksativ
12:35-14:00 va?enje robe te vračanje robe na posebne police
14:00-14:30 peglanje i plesanje u isto vrijeme
14:30-15:45 čiščenje svih mjesta koje do sada nikada niste čistili
15:45-17:15 reznanje slikica iz magazina i slaganje istih
17:20-18:00 ljepljene slikica u bilježnicu
18:00-18:15 popis hrane koju nevolite
18:15-19:00 metenje stana uz ples
19:00-19:30 čiščenje prozora
19:30-19:45 čiščenje i usisavanje tapeta
19:45-20:00 mali razmještaj tek toliko...
20:00-21:00 budite na forumu,ako se dogovorimo svi da će nam ovako izgledati nedilja, onda se i sretnemo na forumu...
21:00-21:30 foto session koji mozete objavit na forumu
21:30-22:30 kupanje
22:30-23:00 pranje zubi i sušenje kose
23:00-23:10 odre?ivanje odjeće za sutra i oblačenej u pi?amu
23:10-23:20 bacanje hrane u smećei plakanje od sreće
23:20-23:25 vaganje i zapisivanje razlike od jutra do navečer

Laku noć i čestitam na danu u kojem niste ni takli hranu a pritom ste napravili nešto dobro za sebe....puno pozdrava rexia...





Uglavnom...sada slijedi moja thinspiracija...dakle slike cura koje su moji idoli...cura kakva ja želim postati....

ovo su prave cure za svaku sliku imam objašnjenje


ok neznam zašto ova,ali nekako mi se sviđa slika...šta ja znam cura je mršava





ova leđa su nevjerovatna...pogledajte.....savršeno...






ova cura mi ej kao mali anđeo...preljepa je....stvarno...





ovo me podsječa na citat :"we stay strong,we stay together"-red bracelent movement





ok ovo možda izgleda bolesno lai zamislite samo kako snažne morate biti da uspijete doći do ovoga....savršeno....mislim...ove kosti na kukovima....ajme






na ovo sam mislila kada sam rekla da su mršave cure slatke...ove cure su preslatke





ova slika me jednostavno....inspirira...a priznajte, makar izgleda malčice...kosturno stvarno daje poticaj





ova cura mi je preslatka!!!!




ova cura izgleda tako krhko....





ova cura mi je nekak preslatka...


[IMG]http://img342.imageshack.us/img342/8220/z61044580oh5.jpg[/IMG]



kad bi vidila ovu curu na cesti..nebi nikada mislila






njena sreća me inspirira






ovako cu ja izgledati sa 44 kg manje...ovo tijelo i nije slično mojemu tj.ni ne sviđa mi se ali se vidi da je mršavo a to je naš cilj zar ne?




makar se nevidi baš tijelo znam da je savršena






e ova slika mi ide na zid...






mršavo,krhko,slabo....savršeno








i za kraj....evo ovo sam ja sa 44 kg....






pusa curke..... dodat ću ja još slika don't worry

danas sam bila malo po našem forumu.I skužila sam da poznajem jednu curu s tog foruma.Kako je to čudno.Onak nikada neznaš tko bi se mogao naći iza naših nadimaka.Možda vaša sestra, najbolja prijateljica, vaša mama, profesorica, vaša najveća neprijateljica,možda i vaš dečko. Samo se zamislite u toj situaciji.Nađete se na kavi a dođe vaša najbolaj prijateljica ili pak neprijateljica.Štto biste joj rekli? što biste učinili.Kako bi reagirali? ja neznam....mislim curu sam upoznala jednom u mocwari ensto smo pricale i tako,a koliko sam cula ona je bila s mojim bivšim....dogovorile smo se u petak na kavu...skupa sa holy i sa dit....
neznamo što da joj kažem....


joooj tako sam zbunjena? jer se to ikada vama desilo?*


daj dođite na forum..

klikni ovo

Danassam bila u šopingu sa svojih 50 kila i nikada nisam bila sretnija.Stalno sam kupovala brojeve 32 i 34 i tako sam jebeno izgledala.Sigurno se pitate zašto ne pišem češće stvar je u tome da stalno visim na našem forumu a tamo ima puno cura koje su prestale pisati.Neki dan smo sve objavile svoje slike da se vidimo i neke cure su uistinu prekrasne.Slike su sada izbrisane ali možete ih zamoliti da vam ih pošalju.Uglavnom.Ovih dana imam puno testova pa pokušavam učiti ali eto,ako ne uspijem neću se nimalo začuditi navikla sma na padove,ali obečajem da ću iduće polugodište naštrebati sve za 5.Ah kad se sjetim koliko sam si puta to obečala.DIT je pobjegla sa našom bilježnicom i ja bi jako cjelnila kad bi ju vratila jer to nije njeno,moj život je isto tako unutra a i ako ćemo o pripadnosti,ona pripada meni.Ide mi an živce što može užeti 2 mjeseca našeg života i izgubiti ih negdje.Ja je nemogu nagovoriti da mi ju vrati pa joj vi pokušajte objasniti ako možete.Ja bi se sada raspisala ali uistinu nemogu,jedino što ću vam reć je da trenutno imam 50 kila...i još malo ša ćudoć do 48 i tako sam sretna.Ja i ANACHRISTINA s foruma smo na vodi do utorka tek toliko da dođemo do brojke 4.

Dit...puno bi cjenila da mi se javiš....tj.nazvat ću te....


pozdrav curke...

netko mi je ostavio komentar koji mi je dao nadu. Nagovještao je praznike i činjenicu da će on tada imati puno vremena za mene.I bila sam tako sretna.Praznici.Točno oko mog rođendana.Imat ćemo toliko remena da ću ga se zasititi za idućih mjesec dana.Ali neću.Maloprije sam mu rekla kako jedva čekam praznike.Pitao me je zašto pa sam mu odgovorila da neće više trebati toliko učiti i da ćemo češće moći izaći van.I dobila sam negativan odgovor.On je rekao da će on dobiti toliko zadaće preko praznika da se nećemoć pomaknuti. Krasno...samo sam se naslonila na sic i nisam mogla vjerovati...dobro onda za šest mjeseci promrmljala sam si u bradu.Pitao me je što sam rekla. Rekla sam mu da nisam ništa rekla da ima halove. Neda mi se raspravljati o tome, neda mi se opet.Stvarno sam hladnokrvna prema cjeloj ovoj situaciji.Radit ću isto što i ona cura u mrvicama.Samo ću učiti i ejdva ću čekati da dođem doma da učim i neću se maknuti neću se nikome ni javljati,dabog da umrla na toj stolici. Ionako on uči pa me neće imati vremena vidjeti idućih koliko ?....20 dana? da... za 20 dana ja umrem bez beda. Ako sam od četvrtka skinula 2 i pol kile...za 20 dana ću biti u bolnici. Ma neću....zašto bi se ja uništavala zbog nekoga.Ne krivim ga.Ustvari drago mi ejd a uči ,to će mu trebati.
Trebat će i meni,ne želim odbaciti budučnost.Ali voljela bi ga iamti, tu kraj sebe.
Možda ejdnog dana kada me ostavi ću učiniti isto što i ana angelic. Obući ću se najblej što mogu i govoriti u zrcalo "koji glupan, kako me je mogao izgubiti, vjerovatno me svaki drugi želi".
Stalno se izvlači na činjenicu da on ima auto i da može zbariti bilo koju.Super ,ljubavi ako te čini sretnim činjenica da će te netko voljeti zbog materijalnih vrijednosti uredu,kupuj ljubav od prepotentnih glupača koje te nikada neće cijeniti.Ja znam da ja imam osobine za dobrog dečka i emne se enmože kupiti novcem.Ja sam predragocjena. Ja možda nemam para koliko i on i nemam auto,niti neki fancy mobitel,niti stan i pretplatu na mobitelu.Niti mogu mjesečno trošiti abnormalne količine novca.Ali ja ću vjerovatno jednog dana zbog svojih vrijednosti,osobine a i fizičkog izgleda uspijeti u nečemu.Ja ću zaraditi svoj novac, i bit ću svoj čovijek.

Ljudi vole ljude koji vole same sebe.


Ako nebudem voljela sebe,a ja sam si jedino što mi ostaje....nitko me neće voljeti. Zato sebe moram cijeniti više od njega.Njega volim svim svojim srcem i dušu bi vragu prodala za njega.Ali kada završi ostajem samo ja....gola....ispred nikoga.

20 dana je kao 20 godina i potrudit ću se da ih iskoristim.Pa makar ga za praznike ne vidjela zabavljat ću se jer sam to zaslužila, ne želim da mi propadnu planovi zbog depresije. Pa možda za 6 mjeseci na ljeto, možda....ću ga imati za sebe...tj...sigurno ću ga imati za sebe. Cjeli 9mj.

Uffff....ne odustajem....držim ga se ko priljepak za stjenu...


NEČEŠ MI POBJEĆI JESI ČUO!!!!???ok ovo zvuči kao neka prijetnja...:) nisam tako mislila hehe..


idem učit kemiju pišem test---


I WILL KILL MYSELF!!!!

p.s imam 50 kg :) tak sam happy istopile su mi se dvije i pol kile u zadnja 4 dana... jeeeeej!!!!!

Uistinu zadnjih par dana je bilo koma.Toliko mi se toga nakupilo da nisam više mogla.Stvorio mi se pritisak ko nikada prije.Prvo škola i milon testova koje pišemo,zatim činjenica što nisam pošteno izašla s dečkom već jako dugo, starci koji se stalno mlate i bate, dvolični ljudi koji me okružuju neprestano, česte promjene mišljenja i raspložnja mojih "prijatelja", neki osobni problemi koje nemogu podnijeti. Trebala sam ići večeras van al sam bila previše u kurcu da bi se zabavljala pa umjesto toga otišla malo vani prošetati. Na početku sam skakala i plesala, nikoga nije bilo na ulici a i da jebilo nema veze...Nisam znala kako se soječam pa sam sve isprobavala...nakon skakanja shvatila sam da nisam sretna,da je vjerovatno nešto drugo, pa sam se počela ljutiti,ali nisam bila ljuta.Prave emocije su izvirile na površinu nedugo zatim.Sjela sam se posred ceste i počela plakati...plakala sam sat i pol. Poslala sam mu poruku da dođe da sam sama i da mi pravi društvo da se malo smirim,ali nije vidio poruku jer je imao nekakvih obiteljskih svađa. Nemogu vam opisati osječaj kada iščekujete nešto.Gledala sam stalno u nadi da će doći,svaki čovijek mi se učinio kao on, u jednom trenutku bi ga vidjela kako mi prilazi ali to nije bio on.Samo sam htjela da sjedne pokraj mene da ne kaže ništa,da poput telepatije me shvati odmah, da me zagrli da mi kaže koliko me voli i koliko sam mu falila zadnjih 2 tjedna.Da me nasmije i da me izljubi cjelu. I u nekim trenutcima mi se uhvatila sa smješkom i makar su mi suze curile shvatila sam da nemam razloga plakati.Imam dečka koji me obožava, zašto sma onda tužna? možda mi je bil lakše plakati i spustiti to iz sebe nego se smijati i praviti se da je sve uredu i da sam sretna.Sretna jesam jer ga imam, ali nesretna sma jer ga i nemam.No moram biti zahvalna na onome što mi život nudi,neki ljudi nemaju ni toliko,a ja žalim za glupostima.Dobro...žaljenje za svojom ljubavi je opravdano.
Ja sam inaće jako otkačena i na neki način hladna cura, ja sam osoba koja će ti doći kad si jadan i neće te sažaljevat nego će te ohrabriti,bez tepanja.Ali ja nisam osoba bez problema, i nisam osoba koja rješava tuđe probleme. Ja sam osoba koja se isto tako može shrvati i zaplakati...i tko je onda tu uz mene?

NITKO

Ja sam njima pomogla i sada kada su sretni nemaju vremena za mene.Što je i uredu.Ne želim da oni budu žalosni zbog mene, štoviše želim da budu sretni jer ako oni budu sretni aj se više neću morati brinuti o njima.Ja nisam zahtjevna osoba i ne zahtjevam puno pažnjeja samo želim da me ljudi shvate.Nisam muškarac ja mogu plakati pred svima.Samo želim da me netko zagrli i kaže "daj glupačo koji kurac ti imaš bit u kurcu pa pogledaj se,savršena si a i predobra si osoba, ljudi te vole, daj se smiri...ja te volim". Zar je to tako teško? dali aj previše tražim?
Možda ljudi nemaju povjerenja u mene, možda im se činim predobra da bi bila istinita :"sigurno ima neka caka".
Ne nema nikakve cake...ja sam ovakva kakva jesam...il mi vjeruješ ili mi ne vjeruješ,ja nisam izdajica,lopov niti prevarant,ja sam jednostavno ovakva kakva jesam.Onakvu kakvu me upoznaš takva sam. Ne razumijem. Zar je smak svijeta ako ja pustim suzu.

DALI JE IKOGA BRIGA?

Ali eto danas dok sam sjedila na cesti mislila sam da me zaboravio ili izignorirao.Ali nemože biti takav kreten.Taman kad sam mislila da je osutao od mene...poslao mi je poruku:

"sorry...pricao sam s
mamom i posvadao
oko izlazaka,tak
da neidem nikud
danas...kak to da
nisi isla vani? ajd dodi
na msn kad dođeš
doma...pusa i
nadam se da se
neljutiš,fakat
oprosti..."

ta poruka mi je bila dovoljno da se oči osuše i da se smirim.On je mislio na mene...on je htio doći.
Zatim me je nazvao još jednom i rekao je da je namjeravao doći al mu se mama zamjerila.
Nema veze važno je da mu je stalo,važno da je to pokazao,sve drugo je nevažno.
On me voli i to je jedino bitno,a ja ga volim kao nikoga do sada.I on to vjerovatno ni nezna... ali saznat će.
U životu nisam upoznala slađeg,pametnijeg,smiješnijeg,i brižnijeg dečka od njega, ako ga ispustim iz ruku nikada si neću oprostiti...on je pravi ulov...on je

SAVRŠEN